DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 118     <-- 118 -->        PDF

— 532 —


Vapaj za povišenje plaća našao je odziva u susjednoj kraljevini
Ugarskoj, te je uspieh taj potakao i činovničtvo naše domovine, da se
je počelo ozbiljnije baviti mišlju, kako bi se povoljnije materialno stanje
polučiti dalo.


Medju činovničtvom ovim nezauzimlje jamačno posljednje mjesto
strukovno naobraženo činovničtvo šumarsko, kojemu je povjereno najdragocjenije
blago naše domovine — šume — koje ne samo da su izvorom
znatnoga prihoda zemlje, već su one i najvažniji faktor s kojim
se mora računali, koli na zdravstvenom, toli na narodno gospodarstvenom
polju.


Pa kad je neprocjenjivo ovo dobro zemlje povjereno, reć bi izključivo
šumarima, da ga čuvaju i unapredjuju, neće biti nečedno, ako se
i oni u tom obćenitom gibanju oko poboljšanja materijalnog stanja jave.
Možemo reći, da će to biti tim manje nečedno, kad se uvaži, da to neprocjenjivo
dobro stoji na brizi šumara u zemaljskoj službi razmjerno
najslabije plaćenog činovničtva sa plaćom počam 1000 K godišnje, kojega
tište dvije težke nevolje: sjedne strane zapreka u avancementu, a
s druge strane uvršćivanje kr. kotarskih šumara u XI. dnevni i-azred.
S toga ćemo nastojati, da ove naše biede, tražeći lieka proti istima,
obrazložimo.


Zakonom od 22. siečnja 1894. kojim se uredjuje šumarsko tehnička
služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji ustanovljeno
je, tko može polučiti šumarsko-tehničku službu kod političkih
oblasti, te je podjedno odredjen osobni i plaćevni šema šumarskih tehničara.


Paragrafom 6. tog zakona odredjuje se medju inim, da „šumarskotehničku
službu kod političke uprave može polučiti samo onaj, koji je
za nju teoretički i primjereno praktički osposobljen, te dokaže, da je
kao redoviti slušatelj polučio podpunu akademičku naobrazbu i nakon
dvogodišnje šumarske prakse položio državni izpit za samostalno vodjenje
šumskog gospodarstva." S tim u savezu stojeći §. 14. istog zakona
odredjuje, da „za vrieme od 10. godina, računajući od krieposti
ovoga zakona imati će onaj, koji želi polučiti službu u X. ili nižem činovnom
razredu, dokazati, da je barem svršio nauke na kojem srednjem
šumarskom učilištu, te položio nakon dvogodišnje vježbe državni izpit
za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva".


Prema tomu odklonjen je izgled bivših djaka postojalog šumarskog
učilišta u Križevcima na svako dalnje unapredjenje u službi, pa se time
ubija svaka ambicija u šumara, jer ga pomisao, da će u podčinjenom
položaju, došavši iz XI. dnevnog razreda u X. sa konačnom plaćom od
2000 K morati do konca svog službovanja sa obitelju životariti, jamačno