DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 101 <-- 101 --> PDF |
— 515 — lijepili; osobito se ovo dogadja pri čestoj uporabi karte i pri mokrom vremenu; takodjer se naknadno urisani detajl i pismo uništi. Kako se iz rečenoga razabire, upravo ni jedna od navedenih metoda potpuno bez pogrešaka nije, nego svaka ima svoje prednosti i mane. U opće se ali čini, da vajsvaserska manira najbolje odgovara i da se u Ceskoj barem najviše rabi. U najnovije se vrieme prave sastojinske karte pomoću svjetlotiskarskog ili svjetlopauskog postupka (Lichtdruck oder Lichtpaus-Verfahrea) i nema sumnje, da bi ovaj postupak, kad bi se usavršio, mogao biti zapravo najjeftiniji napose tada, ako bi se radilo o priugotavljanju više primjeraka. Pri tom treba naime rozlikovati, da li se pravi samo kostur pomoću svjetlotiska — kao i litografijom, — ili se takodjer neposredno provadjaju pomoću svjetlotiska razni tamni tonovi dobnih razreda. Na ovaj način pripravlja n. pr. kneževsko-nadbiskupska revizija za uredjenje šuma u Doljnjem Brežanu svoje sastojinske karte pomoću svjetlotiska, koje su odredjene za običnu upotrebu u revirima, a umnožaju se po jednoj sastojinskoj karti sa točnom razlikom dobnih razreda. G. nadšumarnik A. Liinderman primjetio je u ovom listu, (naime organu Češkoga šumarskoga družtva godište 1902./1903.) 2. i 4. svesci, da se ovakove kopije dadu nješto usavršiti s obzirom na odgovarajuće tonove boja, i da se sasvim dobro za porabu u reviru mogu upotrebiti. Preveo F. Vućliović. O malom šumskom posjedu u Dalmaciji. Pod ovim naslovom objelodanjen je u br. 28. »Osterreichische Forst- und Jagdzeitung« članak sastavljen na temelju najnovijih službenih podataka koji unosi mnogo svjetla u — za nas bar — dosta slabo poznate šumarske prilike posestrime nam kraljevine Dalmacije, s tog ga odlueismo prevesti za naš »Šumarski |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 102 <-- 102 --> PDF |
— 516 — list« u kojem ved i onako dulje vremena ni]e bilo članka, koji bi se bio potanje bavio dalmatinskim šumarskim prilikama. Taj Članak u prevodu glasi: Sveukupna zemaljska površina Dalmacije iznaša 12.833 km*, od čega otpada na produktivno zemljište 12.549 km ^ Od ove površine zauzima po stanju poreznog katastra od godine 1900. sama šuma prostor od 381,190 ha, (za pravo su to više šikare nego li prave šume. Op. ur. »S. 1.«), od kojeg pripada državi 9630 ha, 2398 ha vjerskom i naučnom zavodskom fondu, kojim upravljaju državni činovnici, 224.506 ha opdinama i općinskim dijelovima, 2 ha kotarima i zemlji, 218 ha drugim javnim fondovima, 6960 ha crkvama, crkvenim dobrima i zavodima, 912 ha udrugama i društvima, 991 ha fideikomisima 135.573ha drugim privatnicima´), t. j . 51 postotak otpada na mali šumski posjed, pri čemu predpostaviv, da su šumski posjedi, kojih površina ne iznaša više od 500 ha, među male šumske posjede uvršteni. Od navedenih površina maloga šumskoga posjeda jesu 59.704 ha općinske šume, 2 ha kotarske sume, 218 ha šume javnih fondova, 5035 ha parohijske i crkvene šume, 212ha šume udruga, 991 ha fideikomisa i konačno 130.897 ha privatne šume. Mali šumski posjed se očituje napose u ovim zadnjim-brojkama, pošto od onih 500ha, koje spadaju općinama, crkvama, udrugama i fideikomisima, većim se dijelom gospodari ne kao sa malim šumskim posjedom, nego najviše u smislu proglasa državne uprave od 15. srpnja 1876. »Zem. VI. List« Br. 45. utjecajem političke oblasti, naime jednoga stručno-tehničkog organa koji ovim sastojinama posvećuje više njege, nego onima, koje su u vlastničtvu seljaka. Pošto se općinske šume obično oštećuju samovlasnom sječom i prekomjernom upotrebom stelje i paše, seljačke su šume Dalmacije u glavnom štetama izvržene, koje prouzrukuju već navedeni nuzužitci, pošto se maloposjednici mnogostruko trude, ´) Ovo je crpljeno iz podataka, što ih je zemaljsko šumarsko nadzorničtvo u Dalmaciji dostavilo austrijskom državnom šumarskom družtvu za XIX. šumarski kongres i za šumarsku statistiku. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 103 <-- 103 --> PDF |
— 517 — da svoje šume po mogudaosti štede, da drvo namjenjeno prodaji usčuvaju za kasnija vremena, i da drvo potrebno za kndnu porabu, koliko im je samo moguće, povlače iz općinskih šuma. Pošto se privatne šume sječom tako ne oštećuju, kao općinske šume, nalaze se iste po vanjskom izgledu u boljem stanju, nego li prve, te čine, osobito ako su zidom ograđene od općinskih pašnjaka, zelene oaze u opreci prema okolnoj kamenitoj pustinji. Mali šumski posjedi su nastali većim dijelom posjednućem uzurpiranih (zauzetih) općinskih zemljišta. Mnoge su šumske parcele od strane različitih pređašnjih vlada posredstvom osobitih dokaza, darivane pojedinim osobama, koje su se u tadašnjim čestim ratovima uspješno borile. Njeii podijeljena dozvolom oblasti onima, koji su imali pravo na šums. koristi. Mnoge se ove parcele s vremenom u drugu vrijedniju kulturu pretvoriše. U području tadašnje Dubrovačke Republike, dijelila je republika komadiće zemljišta građanima, grada Dubrovnika odmah, pošto je to zemljište zauzela. Ovi su zadržali pojedine komade zemljišta i s njim gospodarili u svojoj režiji, a ostalo su predali seljačkim obiteljima na obrađivanje s tim, da im podaju jedan dio od žetve. Neobrađena (neiskrčena) zemljišta upotrebljavahu tako nastali koloni bez ikakovog ograničenja za pašu i ogrijev, od čega se utemelji tamo vladajuće pravo paše i drvarenja (ius paseendi et lignandi), koje je na žalost vrlo ubitačno, a da se šuma uzčuva. U zadnjem deceniju u cieloj zemlji je dosta znatni broj malih šumskih parcela krčenjem pretvoren u vinograde. Ovo se je osobito dešavalo u primorskim krajevima i na otocima. Sume malog šumskog posjeda su u Dalmaciji gotovo isključivo niske i srednje. Ovdje i ondje u višim položajima, zatim u primorju i na otocima može se naći i visokih četinjastih šuma. Sklop sastojine je gotovo uvjek nepotpun, pa i kod usčuvanih dubrava (šumica, podvornice), koje su u blizini nastanjenih kuća, a imale bi služiti za zaštitu proti južnoj sunčanoj žegi i buri, zemljište je gotovo skroz osiromašilo. Ovo pripada skoro isključivo kraškoj formaciji sa karakterističnim uvalama i vrtačami. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 104 <-- 104 --> PDF |
— 518 — Sto se tiče vrsti drveća, to su iste u višim, srednjimprimorskim krajevima različite. Na visini Velebita, Dinarske planine, Sviboju, Mosedu, Biokovu i na krivoškim brdima nalaze se još ostanci bukove šume. Na južnoj strani Velebita, Dinare i Blokova može se nači crni bor, na sjevernoj strani Blokova pojedince ili hrpimično jela, na Mosoru u pojedinim primjercima tisa, na gornjim dijelovima Krivošeje jela i bjelokori bor (Pinus leucodermis´ Aut.). U ovom kraju nije rijedak ni obični javor (Acer pseudoplatanus L.). Na srednjim položajima sjeverne i srednje Dalmacije sastoji se šumska sastojina iz više vrsti hrastova (Quercu8 pubescens Willd. Cerris L.), crnog jasena (Fraxinus Ornus L.), crnog graba (Carpinus orientaiis Lam.), običnog brijesta (Ulmus tuberosa Ehrh), kopriviča (Celtis australis L.), crnograba (Ostrja vulgaris Willd), kruške (Pyrus amjgdaliformis Vili.) itd. U području primorske zone i na mnogim otocima sačinjavaju šumu većinom slijedeće vrsti drveća: vazda zeleni hrast (Quercu8 ilex L.), alepski bor (Pinus halepensis Mili.), pitomi kesten (Castanea vesca Gaertu.), čempres (Cupressus sempervirens L), mišji trn (Arbutus unedo L.), divlja uljika (Olea europea L ), kamenita lipa (Philljrea latifolia L. i media Reich), a na visoravni otoka Brača i to u općini Neresi i okolini, kao i više Trapanoa na poluotoku Pelješcu, nalazi se crni bor. U primorskoj zoni je klima veoma blaga, osobito u južnoj Dalmaciji tako, da su u njoj nastanjene vrste palmi Chamaerops humilis i excelsa, Pritchordia filifera, Phoenix dactylifera, posvuda, koje ne donose baš zreli plod, a osobito Ciccas revoluta. Na otocima Hvaru i Visu uspijeva drvo t. zv. »slatke korice« (Ceratonia siliqua L.), kod Ercegnovog (Castelnuovo), u Boci Kotorskoj, daju šumice naranča, limuna i cedrova, baš za trgovinu sposobne plodove; jabuka granata (Punica Granatum L.) zvana nosi znatno velike i sočne plodove. Kod Budve uspjeva t. zv. »drvo od groznice« (Eucaljptus globulus) veoma veliko. Samo se po sebi razumije, da zemljišni odnošaji u područjima, gdje nabrojene rasline uspijevaju, ne vriede općenito za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 105 <-- 105 --> PDF |
— 519 — cijelu zemlju. Ima svakako i mnogo iznimaka u odnošajima, buduć je u zemlji tadašnja šumska površina najviše povodom opasnog djelovanja ljudi i životinja veoma ograničena. Obrast šume daleko je pao ispod normalnog i zemljište izvrženo elementarnim uplivima, osobito čestim sjevernim burama i neposrednom djelovanju žarkih zraka južnog sunca, pokazuje osebine drugih kraških zemalja. Jedna znatna površina gotovo je opustjela, a mogla bi se još spasti samo brzom akcijom državnih organa i velikim svotama iz javnih sredstava od posvem.ašnje neplodnosti. Glavne neprilike, koje su se primjetile pri gospodarenju sa još postoječim malim šumama u Dalmaciji jesu slijedeće: provađanje sječe u nezgodno godišnje doba i" sa neprikladnim oruđem, napose što ee tiče pripravljanja gorivog materijala za palenje vapna u vapnenicama, a isto tako dobivanja kolja za vinograde; neostavljanje potrebnog broja valjanih stabala sposobnih vrsti drveća u pomladnim djelovima šume; gotovo posvemašnje propuštanje umjetnih kultura za pomlađivanje, ili se jako malo ide za tim, da sječine budu na okupu, u kojima malo po malo preuzima maha podređeno grmlje i manje vrijedno drvlje; kratka ophodnja u sumama niskoga uzgoja; prekomjerna prozraka sastojina visokih šuma; prekomjerno protupravno stelarenje; pašom kroz cijelu godinu, pošto je zima većinom bez snijega, a tjera se na istu prevelika množina marve svake vrsti poimence koza, bez ikakova obzira na pomlađivanje šuma. Pasuća marva u obc´e, osobito koze tjeraju se bez pastira u šumu, ili se povjerava čuvanje djeci, te zalazi bez zapreke u tuđe i vlastite zabrane mladih šuma i kultura, kojima se time najosjetljivija šteta nanaša. Marva se hrani napose kad nema trave, osobito zimi i proljeće pupoljcima, mladim izbojcima i granama drvnih raslina, koje, obrstene, u svome razvoju zaostaju i zakržljave. Ovim nuzužicima ima se najviše pripisati, da se još postojeći šumski ostanci Dalmacije većinom sastoje iz kržljavih, grmastih sastojina, u kojima se osobito u višim i srednjim predjelima razno savitog niskog drveća kao i |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 106 <-- 106 --> PDF |
— 520 — grmlja može nadi. Znatna zloupotreba primjerena je u šumama, gdje se jasen nalazi. Ovaj se poimence svake godine liši klaštrenjem svoga lišća i granja, koje se složi u stogove (plastove), te se upotrebljava za prehranu marve osobito koza. ako prilike vremena ne dozvoljavaju, da se na pašu tjeraju. Ne biva rijetko, da se stabla, na nekoliko metara od zemlje okrešu, i što je sasvim prirodno, zastaju daleko u razvoju, a mnoga i posvema propadnu. Tako je zemljište lišeno šumskoga zastora, izloženo štetnim atmosferskim uplivima i podvrženo opustošenju, na strmim položajima a i na uzvišenom mjestu lako se zemljište osuši od vjetra, a isto tako lako ga oborine isperu, ili se najmanje pretvori u sterilno stanje, koje je za dalnji uzgoj drva manje sposobno, i koje je za normalni obrast na dotičnoj površini sasvim nemoguć. O kakovoj racionalnoj upotrebi listnica po mudrom učitelju Vesselj-u ne može još ni iz daleka biti govora. Mnogo se drva upotrebljava u nekim djelovima zemlje, osobito na otocima, da se postave i poprave ograde na granici šumskih goleti (Ovčici), koje su stavljene u kulturu. Tim više treba osuditi i ne može se to opravdati, što u zemlji ima kamena svuda najbolje vrsti na pretek za ograđivanje zemljišnih kultura. U crno borovim šumama vrši se smolarenje samovoljno i na neshodan način, te neko stablo, usljed postepenog ili posvemašnjeg ogulenja kore doljnjega dijela, propadne, ili se učini neupotrebivim za korisnu gradu, a sastojina se malo po malo prozrači, te se i zemljište u svojoj produktivnosti pogorša. Najveća se šteta bezuvjetno prouzroči paljevinom i samovoljnim krčenjem, da se nesposobno šumsko zemljište pretvori u višu gospodarsku ili vredniju kulturu, čije se plitko, mršavo tlo za kratko vrijeme pretvori u kras i svaku prihodnu sposobnost izgubi i opustoši. Napokon bi se imao nedostatni šumski nadzor istaći. !)a se svladaju nebrojene poteškoće, brižno su uplivisali šumarski organi političke uprave, koji su skoro jedini šumarski stručnjaci u zemlji, povodom svoga službenog putovauja pou |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 107 <-- 107 --> PDF |
— 521 — čavajudi pučanstvo zatim nadzirući, da se obdržavaju šumske zakonske državne odredbe. Isti obavljaju šumsku policajnu službu i njihovim poticajom mnoge su oblasne korisne odredbe za održanje šuma donesene i njihovim nastojanjem provedene. Među ovima može se istaknuti kontrola, koja je u zadnje vrijeme uzpostavljena za unutrašnju drvarsku trgovinu, usljed čega je mnoga šuma od prijetećeg uništenja očuvana Za sada su zaposleni u zemlji 11 šumskih tehničara, 8 lugara, 7 šumarskih pomoćnika, 7 općinskih šumara i 573 šumska nadziratelja. Ovi zadnji su slabo plaćeni i uplivu autonomnih oblasti su jako podvrženi, radi toga često zanemaruju svoju službu, da si drugim zanimanjem pribave uzgrednu zaslužbu. Da se šumska kultura podigne, osnovano je u zemlji više državnih šumskih vrtova, u kojima su zaposleni kotarski šumarski tehničari uz pripomoć lugara, šumarskih pomoćnika i nadziratelja, koji godišnje bogati biljni materijal proizvađaju. Isti su organi dosada provađali umjetno pošumljivanje iz državnih, zemaljskih i općinskih sredstava, poimence u bujičnom području i u drugim položajima, gdje je ponovo podizanje šume bilo nužno iz osobitih javnih interesa ili iz zdravstvenih i estetičnih razloga. Na ovaj način neka se i dalje nastavi, pošto su uspjesi, koji su do sada postignuti, dosta povoljni. Hoće li se ozbiljno pomišljati na to, da se racionalnije gospodarenje maloga šumskoga posjeda podigne, nužno je u prvom redu, da se povisi broj kotarskih šumskih tehničara, lugara i šumarskih pomoćnika, koji bi imali obratiti u glavnom pažnju na gospodarenje sa općinskim posjedima, čime bi poučavaj uć mogli uplivisati i na male šumske posjednike i šumske kulture u većoj mjeri, a također mogli bi obratiti pažnju i na važnije privatne posjede. Od velike bi koristi bilo, kad bi se pučanstvo već u pučkoj upućivalo u šumarsku pouku time, da se uvršćuju zgodna štiva u čitanke i da se uvedu praktične vježbe pri uzgoju bilja u školskim vrtovima. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 108 <-- 108 --> PDF |
— 522 — Nema sumnje, da de sve ove odredbe, hoje se odnose na čuvanje i njegu sume, naći malo po malo odziva i da de ove dosta doprinijeti, da se ne samo gospodarenje sa malim šumskim posjedom poboljša, nego de u glavnom dati povoda, da također visinski prohodi i brdske strmeni duž austrijske morske obale skoro opet svoje nekadanje zelenilo zadobiju. Vaso Vučković. Osobne viesti. t Gustav Hempel dvorski savjetnik, j . r. profesor šumarstva c. kr. visoke škole za zemljoteštvo u Beču, od godine 1884. začastni član našega hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva preminuo je u dobi od 62. godioe dne 29. lipnja o. g. u Putzmannsdorfu kraj Beča na srčanoj boljetici, koja ga već više vremena mučila. Pokojni prof. Hempel, rodjeni Saksonac. svršio je ponajprije nauke u kr. saks. rudarskoj akademiji u Freiborgu, nu kako su mu radnje u kemijskom laboratoriju ugrozile zdravlje, posvetio se je s privolom roditelja šumarstvu, za kojim ga je već odavno srce vuklo, te svršio šumarske nauke u kr. šum. akademiji u Tharandtu. Po tom stupio je u saksonsku državnu službu, te je službovao i kod ureda za uredjenje šuma, a iza toga postao asistentom na šumarskom institutu sveučilišta u Giessenu. Odavle pošao je za profesora šumarstva na E´rancesco-Josephinum u Modlingu kraj Beča, ujedno suplirao odavle neke šumarske discipline u bivšoj c. kr. šumarskoj akademiji u Maria-Brunnu. U to pozvan je za profesora šumarstva na sveučtlište u Giessen, nu tom se časnom pozivu nije odazvao, jer je medjutim prigodom prenosa šumarske nastave sa akademije mariabrunske na c. kr. visoku školu za zemljoteštvo u Beču, imenovan i na ovoj visokoj školi izv. profesorom šumskoproizvodne struke. Od g. 1880. jav, red. profesorom službovao je pokoj. Hempel sve do svoje smrti na tom zavodu, i stekao si za bečku c. kr. visoku školu za zemljoteštvo velikih zasluga. Kao začastnoga člana na |