DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 364 —


razloga, što pre svega nije ni spreman i pozvan, da presudjuje
sporove o svojini, što on prama svom pozivu mora biti pristran
u presudjivanju ovakovih sporova, ma koliko želio, da
se pokaže nepristrastnim, i konačno, što bez potrebe dolazi u
omrazu sa narodom, u kome mora u buduće živiti i svoj rad
nastaviti.


Da li je umjestno ostavljanje narodnog poslanika, kao
člana komisije, u to se ne ćemo upuštati, samo iznosimo, da
se je time išlo u susret želji naroda, koji u tome gleda kao
neku veću garanciju, za uvažavanje traženja i želje pojedinih
prilikom riješavanja pitanja o priznavanju svojine zauzetih dijelova
šume.


Spominjemo, da će kod ovih komisija fungii´ati šumar kao
pomoćno tehničko osoblje, upoznavati komisiju sa šumskim
kompleksom i davati potrebna obavještenja, a držimo, da je
to mnogo umjestnije, nego da bude član komisije, kao što je
ranije bio.


U pogledu priznavanja prava svojine općinama, selima
i privatnim gradjanima na pojedine šume i šumska zemljišta,
zauzeta iz ranijeg vremena u državnim šumama, donesena
je takodjer izmjena u korist ovih.


Raniji zakon priznavao je pravo svojine onima, koji su
imali pismene zakonite dokaze o svojini i onima, koji su dokazali,
da izvjestan dio zemljišta uživaju neprekidno, podpuno
i neograničeno 24 godine prije upisa u popiene knjige, koji je
vršen 1884. godine, pa do dana ograničenja.


Novim zakonom izmjenjen je ovaj stav u toliko, što se
pravo svojine na šumska zemljišta može dokazati i neprekidnim,
podpunim i neograničenim uživanjem za 16 godina prije upisa
u popisne knjige, pa do dana ograničenja, a za ona zendjišta,
na kojima su staje ili dvorišta, voćnjaci, njive ili livade, može
se svojina dokazati neprekidnim, podpunim i neograničenim
uživanjem od 1. sječnja 1880. god. do dana ograničenja.


Ovom izmjenom zadovoljene su donekle želje naroda, što
mu je data mogućnost, da može lakše dokazati pravo svojine