DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 403 — maci stručni list „Kroatisch-slavonische Holz-Zeitung" javlja o povoljnim prodajama ovakovih dužica bosanskih uz cienu od nešto preko 550 K. (po tisuću komada norma).) paritet Rieka. Kako te robe ne ima nego malo, temeljite je nade, da će se moći sva naša ovogodišnja, vrlo ograničena proizvodnja u toj vrsti robe ne samo uz povoljne ciene unovčiti, već uz ciene one, koje su se postizavale za tu robu god. 1901. Ne bude li obća politička situacija nikakovimi iznenadjenji urodila, to bi bilo nade, da bi i naše prodaje ove jeseni, za koje se priprave marljivo čine, mogle vrlo povoljno izpasti. Različite viesti. Ekskurzija austr. držav. šumar, družtva u Švedsku i Norvežku, o kojoj smo već jednoć u našem listu kratku viest donieli, poduzet će se za vrieme najveće žege naime u drugoj polovici mjeseca srpnja. Izletnika prijavilo se je u svem 53 (imena istih priobćena su u broju 25. Oesterr. Forst- und Jagdzeitung), a krenut će na put iz Beča dne 18. srpnja. Povratak sa ekskurzije odredjen je na 5. kolovoza iz Trondhjema, a preporučeno je više routa (svi ne moraju odavle istim putem natrag), od kojih da je sa šumarskog i turističkog stanovišta najzanimivija ona, predložena po norvežkom profesoru visoke škole za kulturu tla u Aasu kraj Christianije Mvhrvoldu. Trošak za pojedinoga izletnika, vele, da ne će biti veći od kojih 900 K. Od strane švedske vlade odredjeno je, da izletnike vodi predstojnik švedske šumarske pokusne postaje A. iVIass iz Stockholma. Zbor srpskih šumara. Polovinom mjeseca svibnja ove godine održat je u Beogradu, po izričnoj želji današnjeg ministra narodne privrede, zbor srpskih šumara. Zbor je trajao četri dana, predsjedao mu je načelnik šumarskog odjelenja, a prisustvovali su svi starješine okružnih šumskih uprava i činovnici šumarskog odjelenja ministarstva narodne privrede. Držate su dnevno po tri sjednice, dvije danju a jedna u veće. Jednu dnevnu i jednu večernju sjednicu udostojio je svojom posjetom i sam ministar narodne privrede, pa čak uzeo i učešća u debati rasprav- Ijanih pitanja. Zbor je raspravljao pitanje o primjeni novoga zakona o šumama i njegovih odredaba u praksi, o promjeni pravila za komisije u svrhu ograničavanja šuma i donosio rezolucije o raznim stručnim pitanjima, a u cilju što korisnije i celji-shodnije uprave sa šumama i podizanja šumarske struke u Srbiji. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 404 — Sve rezulucije podnete su ministru narodne privrede na ocjenu s molbom, da po istima dalje učini, što u korist šumarstva za shodno nadje. Na zboru su raspravljana naročito sliedeća pitanja: 1. čitanje novog zakona o šumama, s pobudama, koje su pri njegovoj izradi iznesene, pogledom na njihovu primjenu; 2. čitanje novih uputstva, za ograničavanje državnih šuma; 3. čitanje novih uputstva za državne šumare, pri ograničavanju državnih šuma; 4. čitanje novih uputstva za državne zastupnike, pri komisijama za ograničavanje šuma; 5. izmjene u zakonu o lovu; 6. rasvjetljivanje pitanja o popaši u državnim šumama ; 7. pretres pitanja o davanju državnih suvati (pašnjaka) pod zakup, radi ispaše; 8. ocjena uslova, pod kojima se odobrava sječa gore u državnim šumama; 9. mišljenja o šumarskim rasadnicima i njihovom daljnjem uredjenju; JO. ocjena dosadanjeg rada i uspjeha praktične šumarske (lugarske) škole, misli o njenoj budućnosti, kao i pitanje o srednjoj ili visokoj šumarskoj školi; 11. mišljenje o izmjeni sadanjeg odijela državnih šumara i čuvara šuma; 12. pretres pitanja o potrebi i opravdanosti stavljanja pod zabi-anu radi pošumljavanja i pomladjivanja izvjestnih prostora šumskih zemljišta; 13. pretres pitanja o osnivanju fonda mirovinskog za čuvare šun)a; 14. pretres pitanja o općinskim utrinama ispustima (pašnjacima). Konačno je zbor zaključio, da se osnuje „šumarsko udruženje" kome će biti cilj, da preko svoga stručnog lista raspravlja pitanja o boljem i racionalnijem gospodarenju sa šumama i da raspravljajuć u opće pitanja tičuća se šuma i utrina, obavještava i šire slojeve o važnosti šume i koristi njihovoj, a držanjem svojih zborova, da upoznava i zbližava šumarske stručnjake u zemlji i bodri ih na istrajan zajednički rad. U tu svrhu izabrat je i odbor, kojemu je dato u dužnost, da do idućeg zbora, koji će se još ove jeseni održati, sastavi pravila za udruženje. Napominjemo, da je ovaj zaključak zbora našao srdačan odziv od strane ministra narodne privrede, koji je obećao, da će na tome putu u svemu zbor podpomagati. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 405 Mi se radujemo ovome pokretu srpskih šumara, a naročito nam je milo, što je ideja o sazivu zbora potaknuta od načelnika šumarskog odjelenja, a objeručke prihvaćena od ministra narodne privrede, jer nam to daje garanciju, da rad zbora srpskih šumara ne će ostati samo glas vapijućeg u pustinji, nego da će se taj rad i u djelo privesti. M.Đ. 0 lovačkim remizama. Nije zaista sretno predloženo, da se lovcu drži kakovu predavanje o vrijednosti remize, jer i najmanje iskustvo dokazuje njezinu važnost. Ijoš ima vlasnika lova, koji poriču pravu vrijednost remiza. Za ovo govori najviše skupoća zemljišta. Ni na neplodnim mjestima ne odbacuje ona gotovo nikakav ili bar vrlo neznatan prihod. 0 kakovoj upotrebi drveta ne može gotovo biti ni govora i napokon njezina sastojina u nikakovom uzročnom savezu ne stoji sa množenjem divljači. Pošto se ali u većini slučajeva ne pripisuje tako mnogo neznanju, što se ne može pravim putem unovčiti, to je teško, da se također samo po sebi pri tako maćutiinski smatranom lovu i njegovim pomoćnim sredstvima može i pomišljati na mogućnost, da se kakav prihod stvori. Ako se u remizi ne misli niti proizvađati dobro drvo, niti više umnažati divljači, tada se vidi u svakom slučaju već unaprijed oskudica u samoj njezinoj osnovi za materijalnu kakovu vrijednost. Remizu ne treba smatrati samo kao ognište za divljač, nego ona također mora davati i upotrebivog drveta, ako je na osnovi ove pretpostavke stvorena. Ako remiza ovim prednjim uvjetima ima odgovarati, tada ona mora biti osnovana na slijedećim podlogama: Ona mora davati trave, pružati zaštite proti hladnoći i vjetru, imati mnogo gustiša i zapriječiti isparivanje na podvodnim mjestima. Sve ove uvjete ne može ispuniti sitno drveće, a osobito nije u stanju da odgovara tako važnim zahtjevima, koji se ali rijetko imadu pred očima: zaštitu proti vjetru. Poznato je, da fazanu niti najjača hladnoća ni osobita smrzelj ne mogu nauditi, ali ga neprestani hladni vjetrovi tjeraju na iseljavanje. Cesto se traži krivnja odilaženju fazana u svim mogućim pobu dama, ali se nikada ne pomišlja na hladne sjeverne vjetrove, koji kod nas često kroz pola godine sad sa većom, sad sa slabijom žestinom pro duvaju revire. Ne mogu se raztumačiti uzroci, zašto susjed i uz postojeće lovačke živodernice (?) uvijek ima fazana, đočim mi, koji sve mjere spremamo, da fazane u svome reviru zadržimo, jedva njegovo pero viditi možemo. Susjed ali imat . zv. „tople " remize, kako su ih Francuzi označili, koje su ili prirodno ili umjetno od grupa drveća napravili, a daju za štitu proti vjetru. Pa i najbolja remiza je kao ognjište za divljač bez cilja, ako nema gustoga sitniša (podmlatka) koji mora biti što bliže |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 406 — zemlji, da daje i t. zv. vanjsku zaštitu. Remiza, koja leži proti normalnom pravcu vjetra u zaštitnom položaju, mnogo će više divljači zaklanjati, nego li biljna komora, koja najbolju hranu pruža, a ovom uvjetu ne odgovara. Treba samo točno promatrati našu domaću poznatu živinu, i odatle povući zaključak, pa da se postigne siguran uspjeh. Kada nastupi hladno godišnje doba, i kada sunce samo pojedine zrake dolje šalje, tada traže sve vrsti pernate živine prisojna mjesta. Duva li ali pri tom samo lahki, ipak stalni povjetarac, tada se tiskaju sve životinjice na stranu, koja je vjetrom zaklonjena. Kako se mienja pravac vjetra, tako i one mienjaju svoja staništa. Divlja perad, koja se u remisama zadržava isto tako radi. Tačno prema onoj strani drveta, odakle vjetar dotični duva, žure se na drugu protivnu i uklanjaju se zračnom zefiru (vjetru). Remiza mora divljači služiti za stalna prebivališta, a ne da ju traže samo tada, kada se radi o zaštiti proti grabežljivcima ili nevremenu. Ona mora biti za divljač kao tvrđava i središte njihovoga života. Da se ova zadaća postigne, nije svejedno iz koje se vrsti drveća ona sastoji, kakav oblik zauzima i šta ona može ,koristi dati Njezina osnova za lovstvo i njegov uzgoj ne može se iz vida pustiti. Skloništa, koja su napravljena za lovce, a istodobno mogu služiti i za primamljivanje grabežljivaca, moraju geometrički biti uređena. Niti preguste, a niti prerijetke sastojine mogu ovim zahtjevima odgovarati. Nitko danas ne će tjerati takav luksus, da svoje remize podkresava, pošto se unovčivanje njihovo na taj način nikako ne isplaćuje, a ujedno takove re- raise prema iskustvu svoj cilj ne postizavaju. Svaka remiza neka se sastoji iz različite vrsti drveća, te neka ima rijetkih, kao i gustih sastojina. Remize, koje su osnovane samo iz četinjača, za nekoliko godina lišu se svoje prednosti i bez koristi je, da se takove samo iz udikovine uzpostave. Ali različite vrsti biljka, sistematično poredane, približno će odgovarati željenom cilju. Remize, koje se sastoje samo iz listnatog drveća, naskoro će na blagodat divljači štetno djelovati, pošlo ono na rubu veoma gusto raste, naprotiv u unutrašnjosti postane skoro rijetko, a osim toga na svome širokom lišću kišnicu predugo zadržaje i štiti od isparivanja. U remizama, koje dugo vlažnost tla zadržavaju, mora biti pojedince visokog drveća, da se fazani mogu na drvo uzpeti. Ako nema ove mogućnosti, tada će ih ostaviti, te suva i pjeskovita mjesta potražiti. Odatle vidimo, da se rano u jutro, osobito za hladnih i mokrih dana, nikakova divljač u takovoj remizi ne zadržaje. Drveće za počinak i noćenje mora se u remizi nadopuniti. Ovo drveće za počinak, ne smije pojedince stajati, nego u malih hrpica od pet do šest komada, a |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 407 — neka se sastoje iz četinjača. Bor ovdje ime prednost. Kao zaštitno nisko drveće ima dobro svojstvo svaki vijugasti grm. Pošto je ali ovaj bez ikakove koristi, to se čini sa gledišta narodno-gospodarstvenag opravdano, da se uspješno sade brzo upotrebljive vrsti drveća, kao bagren, pomješan sa rastom i smrekom, ali sve tri u posebnim hrpama. Takova remiza može se obrubiti plastom od breze i bukve. Bagren daje izvrsno drvo za oruđe, koje se uvjek dobro plaća i u mlađim godinama je kod niske divljači vrlo obljubljeno. Također se mogu ovdje i topole pomoću živičnjaka posaditi, ali se moraju sa školovanim smrekama izmjenjivati. Da se brzo postigne gusto nisko drveće, preporuča se, da se također zasađuje klen. Gim je drveće od što više vrsti hrpimično posađeno, tim će se bolja remiza stvoriti, i tim će više ispunjati svoju zadaću. Bijela jova je sasvim dobra za remize divljači, a uspjcva na pjeskovitom i ilovastom tlu izvanredno brzo, sgušćava sastojinu tjeranjem kore nj a, a daje vrlo vrijedno gorivo drvo. A ipak ove remize nisu svoj cilj ispunile, pošto nisu bile izmješane, te su vlažnost tla posve uzdržale. U Engleskoj su opet napustili grm alpinske ruže za uzgoj remiza, na koju se iz početka velika nada polagala. Time se htjelo udovoljiti estetičnoj želji, pošto bojadisano cvijeće ovoga grma cijelu okolicu riješi, ali se nije postigla očekivana korist. Sad su počeli opet podizati drveće: prostu vrbu, a sadi se hrpimično u kvadratična polja. Englezi tvrde, da se fazani na tako zasađenim poljima remiza od izmjene zadržavaju. Vrba također čini, pošto ne ima trnja, da se fazani lako bez oštete podižu. Nadalje čini ona uvjek dobar dolnji pokrov, pa ako je ista duboko sađena, ne uzraste do stabla. Ona daje uvjek zelenu, a nikada posve gustu zaštitu u zimi, kao ni u ljetu. Također daje vrlo dobru zasjenu i osobito brzo raste, samo ako ima dovoljno svjetla. Vrba se u glavnom u svojoj vrijednosti kao biljka za remize premalo cijeni. Ona čuva svoje lišće kasno do listopada i raste tako brzo, da živičnjaci od pola metra, zabodeni u mjesecu ožujku, narastu u istoj godini do vremena lova go ovo 2 metra visoko. Predpostavljajući, da se u pravo doba duboko i dosta gusto u zemlju posade. Opće mnijenje, da vrba samo u blatnom i mokrom tlu uspjeva, nije opravdano. Ona napreduje svuda, gdje se biljka podizati može i podnosi svako oštećivanje od strane divljači. Bor i jelu kao drvo za počinak fazani najvole. Pod ovim drvećem neka se posije sjeme od crnih jagoda (kupina). Preveo V. V. Zvjerinjak izložbe u St. Louisu u Americi zapremat će povr šinu od 200 m** a bit će u njem smješteno oko 30 komada osobito liepih komada visoke divljači, koja se do sele nalazi u zooložkom vrtu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 408 države Texas. U ovom će zvjerinjaku biti sve onako udešeno i uredjeno da u malom odgovara zemlji iz koje divljač potiče. Rnska Azija djelomično je obrasla krasnima šumama, gotovo prašumama, djelomično je opet pustinja u kojoj ne ima baš nikakovili šuma. I jedan dio Urala podpunoma je gol, te u mnogomu naliči mnogi kraj, primjerice onaj oko Kočkora, našemu golomu Krasu, te zbog toga vlada velika oskudica na drvu. Radnje Nieinaca oko pošumljivaiija u Kiaoeaii — to je njemački posjed u Aziji, koji su Niemci od Kine uzeli na 99 godina u zakup — dobro napreduju. Taj je njemački posjed dobrim dielom ,gola brdovita pustinja na kojoj je ne samo davno već nestalo šume, već i skoro svake vegetacije. Njemci primili su se odmah posla oko pošumljivanja_ te su već god. 1899. pošumili 10 ha, g. 1900. već 232 ha, 1901. 72 ha, 1902. 231 ha a god. 1903. oko 160 ha. Razvoj šumarske nastave u Englezkoj. Šumarstvo je u Englezkoj od dosta malene važnosti, jer je šumska površina vanredno neznatna — šume zapremaju samo oko 4 % od sveukupne površine. I od ove malene površine odpada vrlo malo na državne šume, pa to je i razlog, da se država za šume i šumarstvo do najnovijega vremena takorekuć ni brinula nije. U novije vrieme nastao je i u Englezkoj neki pokret u tom smjeru, da se valja za šume i šumarstvo više zanimati, pa da bi se za tim ići moralo, da se na onim mjestima, gdje je šuma nekad bila, opet uzgoji, ako su prilike tomu podesne. Vlada je s toga posebnoj komisiji povjerila zadaću, da iztraži domaće šumarske odnošaje, pa da joj tada shodne predloge stavi. To je povjerenstvo posvetilo osobitu pažnju šumarskoj nastavi, te nastoji, da se ista proširi i usavrši. Do sele Englezi su se brinuli samo za šumarstvo u Indiji, te samo u toj zemlji imaju valjan šumarsko-stručni aparat, uzgojiv potrebite sile, dielom kod kuće, djelom u tudjini. Sad idu za tim da uzgoje ljude kod kuće, pak s tog i idu za tim, da u samoj Englezkoj šumarsku nastavu prošire i usavrše. Dobar poznavalac englezkih prilika, dr. Schwappach, veli da je od prošle godine —1903. u Roval Agrtcultura! Collegen u Girensteru dojakošnja obuka u šumarstvu u toliko proširena, što je za šumarstvo kreirana još jedna posebna stolica a povjerena dr. Schlichu — valjda Niemcu — bivšem šefu šumarstva u Indiji. Ujedno su od proljeća ove godine — 1904. na đvim universama osnovane dvie izvanredne profesure za šumarstvo i to u Baugoru (sjev. Wales) i u Newcastle-on-Tyne. Ujedno je od siečnja ove godine osnovana niža šumarska škola sa dvogodišnjim tečajem u Golefordu. Samo u Škotskoj ne radi se još ništa na polju šumarstva, ali će se i ovdje doskora početi. „Klub hrvatskih šumarskih akademičara u Zagrebu." Dok je šumarsko učilište bilo u Križevcima spojeno sa gospodarskim učilištem, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 409 — sjedinili su se tamošnji đjaci u društvo „Plug". Kada je šumarsko učilište u Križevcima dokinuto a osnovana akademija, prislonjena na mudroslovni fakultet hrv. sveučilišta u Zagrebu, nisu šumarski akademičari imali nikakvoga udruženja, jer je društvo „Plug" ostalo i nadalje na križevačkom gospodarskom učilištu, gdje ga još i danas tamošnji slušatelji podržavaju sa krasnim uspjehom. Prvih godina obstanka šumarske akademije razišli su se slušatelji šumarstva po raznim društvima i klubovima sveučilištnih gradjana, ali je s vremenom silno napredovala potreba, da se slušači šumarstva udruže još i napose u stručnjačko društvo. Više puta su pokušali akademičari da se udruže, ali radi prerazličitih razloga i zapreka, kojima ne ima ovdje mjesta, nije do udruženja došlo. Medjutim se je ojačala potreba udruženja tako, da je svojom jakošću uništila sve zapreke, a i akademičari su ih prezreli te su se ove školske godine udružili u „Klub hrvatskih šumarskih akademičara." Ovaj klub je osnovan dana 12. prosinca 1903. Istoga su dana primljena po privremenom odboru izradjena pravila, te odposlana vis. kr. zemaljskoj vladi na potvrdu, a izabran je stalni odbor. Izvadak iz klubskih pravila: Svrha kluba. §. 2. a) Svrha je kluba promicati medju članovima usavršenje poglavito stručne, a napose općenite naobrazbe; jačanje karaktera i spreme za sadanji i budući rad.Tu svrhu postizavati će klub redovitim polazkom članova na klubske sastanke, slobodnim govorom, disputiranjem i razvijanjem kritičkoga pogleda stručnog, djačkog, socijalnog i literarnog života, te ekskurzijama, pri kojima ima klub svoj upliv shodno uložiti, a može i materijalnom pomoći sudjelovati, ali nikada ne smije podupirati pojedince. b) Svaka se politička debata izključuje. Članovi kluba. §. 3. a) Pravim članom kluba može biti svaki redoviti i izvanredni slušač kr. šumarske akademije i svaki svršeni šumarski akademičar, koji još nije državnog ispita položio. b) Podupirajućim članom može biti svaka osoba, koja se obveze platiti godišnji prinos od deset kruna. §. 5. a) Svaki redoviti član dužan je platiti godišnju članarinu u iznosu od šest kruna. I na ovome mjestu zahvaliti nam se je veleučenom gospodinu profesoru kr. šumarske akademije Vinku Hlavinki, koji nam je veoma izdašno pomogao kod osnutka kluba i moralno i materijalno, a s istih razloga zahvaljujemo se i blagorodnom g. M. M. Radoševiću, vlastelinskom šumarniku u Kutjevu. Ove školske godine držano je na klubskim sastancima više izerpivih predavanja stručnjačkog i općenitog karaktera. 31 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 410 — Inicijativom kluba predali su šumarski akademičari predstavku visokom saboru kraljevina Dalm., Hrv. i Slav. radi namještanja absolve- nata kr. šumarsko akademije zagrebačke kod uprave kr. državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. Svakom hrvatskom šumaru poznata je naša manjkava, pravo rekuć nikakova stručnjačka literatura. Ako nitko, a to najviše slušači šumarstva osjećaju ovu nevolju. Klub se je pobrinuo, kako bi ovoj nevolji shođnim načinom doskočio, pak je odlučio, da će izdavati stručnjačka škripta. Ove školske godine izdao je klub ova troja škripta: 1. Šumarska zoologija, po predavanju prof. A. Korlevića. 2. Šumarska mehanička tehnologija i strojarstvo, po predanju profesora Kesterčaneka. 3. Šumarska statistika i politika, po predavanju prof. Kesterčaneka. Ova se škripta prodaju uz stalne cijene, a mogu ih kupiti samo članovi kluba i to svaki samo po 1 primjerak. Radi materijalnih nedostataka i velike opsežnosti nisu se mogla izdati ove godine, ali se spremaju za sliedeću godinu izdanja uzgoja i uporabe šuma, pak čuvanja i uredjenja šuma i drugih predmeta. Evo smo se udružili mladi, puni nađe u budućnost i ljubavi napram dičnoj zelenoj struci, da ujedinjenim silama uzradimo oko što boljeg naprsdka šumarstva u miloj nam domovini Hrvatskoj. Nije nas natjerala baš gola nužda na osnutak kluba, nego su nas vodile druge plemenite ideje i motivi. Vodila nas je ideja kolegijalnosti, ideja promicanja stručnjačkih interesa, a i patriotski motivi. Spoznavši šumarstvo kao važan faktor narodnog gospodarstva, kod nas tako rekuć najvažnijeg, a uz to strašno siromaštvo našega naroda, shvatili smo i zadaću svoju. Sjedinili smo se sa željom, da ovako ujedinjeni i složni nastupimo svoje zvanje, te u zbilji života sjedinjenim silama izvršujemo što savjestnije postavljenu nam zadaću, kao ljudi, stručnjaci i rodoljubi. Cim nam pravila potvrdjena budu, obratit ćemo se, da nam klub što bolje uznapreduje, ovim putem u prvom redu na svu p. n. gg. šumare, sada nama najbliže, da nas izvole što izdašnije poduprieti moralno i materijalno, te da stupe kao članovi u klub hrvatskih šumarskih akademičara. U Zagrebu dne 16. lipnja 1604. Klub hrvatskih šumarskih akademičara. Pozor lovci! Na temelju razpisa dražbe broj 60111—1/, a ex 1904. po kr. ug. ministarstva poljodjelstva u Budimpešti, obdržavati će se na dne 8. srpnja t. g. 10 s. prije poldana u Budimpešti ofertn a |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 411 — dražb a na uzakupljivanje državnih lovišta kraljevine Hrvatske i Slavonije, koja državna lovišta pod upravu kr. drž. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, kr. drž. nadšumarskog ureda u Vinkovcima i kr. drž. šum ureda u Otočcu spadaju. Ta će se lovišta na 6, 10, 15 i /JO godina u zakup izdati. Ponude imadu sa 1 krunom biljegovane biti, te imade toj u preporučenom listu podnesenoj ponudi 107o žaobina priležati. Dražbovati mogu ugarski državljavi, inozemski državljani, odnosno „strani" državljani, dočim su od te dražbe izključeni koli državni činovnici, toli lovačke udruge. Konačno stoji u tom razglasu dražbe, — koji nota bene u nijednom našem domaćem glasilu odtisnut nije (to je doista čudnovato. Ur.) — da si kr. ug. ministar poljodjelstva naročito pravo pridržaje, izmedju cielokupnih dražbenih ponuda birati, i one ponude, koje ne konveniraju — pa da su i najveće — odbiti. Dražbene ponude imadu se na kr. ugarski glavni šumarski odsjek ministarstva poljodjelstva u Budimpešti, V. okružje Zoltan ulica broj 16 II. kat br. 6 adresirati. Mi sa naše strane radostno saznajemo ovaj razglas, kojega sa sliedećim popratit želimo. Pošto je u državnim lovištima, koja se ovim razglasom uzakup- Ijuju, uslied zabrane lova već nekoliko godina posvemašnji mir bio, to su se u tim lovištima lovne prilike znatno podigle, jer se je kroz niz godina samo grabežljiva zvjerad lovom, a donekle i strychninom tamanila. Iztaći su nam naročito lovišta ležeća u obsegu kr. šumar, ravnateljstva zagrebačkog, spadajuća pod neposrednu upravu kr. državne šumarije u Ivanskoj i Dragancu, gdje su se u državnim šumama „Žutice", „Česme" i „Garjevice" u zadnjim godinama naročito srne umnožile. Povodom sadašnjeg uzakupljivanja tih lovišta liepo će se razviti prilike i u privatnim izlučenim imovinskim lovištima u bivšoj Vojnoj Krajini, koja su sa citiranim državnim lovištima izmješana, jer će državna lovišta Hrvatske i Slavonije u ruke bogatih ugarskih i inozemskih aristokrata i inih otmjenih ljudi dospjeti, koji se u vlastitom interesu ne budu žacali, racijonalno u tim lovištima divljač gojiti. Postavljanjem posebnog lovačko-strukovnog osoblja po odnosnim zakupnicima sjegurno će ta lovišta procvasti. Odzvoniti će — valjda — jednim mahom zvjerokradstvu i krivolovstvu, koji se je nepošteni zanat na tim prostranim, naročito šumskim površinama, dosada tjerao. Nu tome se dosele nije dalo izbjeći, jer su srezovi pojedinih lugarskih čuvarija, povjerenih na čuvanje samo jednoj osobi, tako prostrani i veliki, da dotični lugar ni uz marljivo vršenje šumsko-nadzorne službe nikako zvjerokradstvu i krivolovstvu na put stati mogao nije, akoprem je i to u zadnjmi godinama znatno popustilo. Popustilo je pako zvjerokradstvo * |