DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 397 —


Stanuje li lugar u selu, to se ne može tako u šumu
ukrasti, da ga ljudi vidili ne bi; isto vriedi i glede povratka iz šume.


E, gosp. lugar je doma, veli »kojo« hajde sada brate po
letve, a drugi po kolje, treći po ležeću kladu, kako to već u
takovom slučaju obično biva.


Tko trpi kroz to? I opet nitko drugi van šumovlastnik.
Tamo gdje je srezki lugar moralno prisiljen u zadrugi sa
seljaniraa u jednoj te istoj sobi prespavati, to je sve još i gorje.


K tomu se i te okolnosti pridružuju, da spavajudem
recimo po podne umornom iz sume dolazedem i kišom opranom
lugaru, njegov gazda iz znatiželjnosti službenu, u torbi ostavljenu
knjigu prolista i tada svom kumu sve novosti pripovjeda,
što je u toj knjizi sve strašnoga ubilježeno.


A šta onda, ako si ovakav zadružni mudriaš na par časaka
čak i štetni čekić spavajućeg lugara posudi?
Ako on svoju, kumovu ili susjedovu ukradjenu gradju,
brže bolje, gdje na tavanu prebuleta ?


Tko trpi kroz to? U prvom redu šumovlastnik, u drugom
je redu pako bogac lugar, jer je jednom nogom u Mitrovici
ili Lepoglavi.


* *


Kako znademo, utisak je nošenja uniforme lugara za pri^
prostog seljana, od neporecive koristi i upliva; a pogotovo nošenje
uniforme šumarskih činovnika, prigodom vanjskog i unutarnjeg
službovanja.


Šumarsko osoblje uživa donekle kao zamjenik šumovlastnika,
s druge strane, kao javna straža, stanoviti ugled, te
mora ovaj na korist same službe, vazda ponosom uzdržati.


Prije navedeno pako iziskuje, da oni šumarski činovnici
i lugarsko osoblje, koji neposredno sa publikom u doticaj dolaze,
a to su šumarsku upravnu i čuvarsku službu izvršujući
organi, da barem u strogoj službi i prigodom svečanosti bezuvjetno
uniformu nose.


Protivnici nošnje uniforme obično vele: »Da mantij a
popa ne čini« — svakako ne čini popa pred Bogom, ali
sjegurno pred svietom t. j . prtd ljudima, kakovi već jesu.