DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´IImat sM Ilift Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1904. God. XXVIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu ]6 E.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranica 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbin e Izmjene i dopune u srpskom zakonu o ^ šumama. u br. 6. našega lista, a pod naslovom »Šumarstvo u Srbiji na raskrstnici« iznijeli smo neprilike, na koje je pred narodnom skupštinom naišlo šumarstvo susjedne kraljevine, obećavši, da ćemo cijenjene čitaoce izvjestiti o rezultatu borbe, vodjene od strane onih, koji su želili napredka šumarskoj privredi, donašanjem boljeg i modernijeg zakona o šumama, protiv ljudi, koji su tražili iz raznih uzroka, da šume i šumarstvo predadu na milost i nemilost policijskih vlasti i općinskih sudova Danas, kad imamo pred sobom nov zakon o šumama, koji je stupio u život 6. maja ove godine po star. kalendaru, vidimo, da se nije u svemu ispunila želja ni jednih ni drugih, nego da se je borba završila uzimanjem blažene sredine, pri čemu su ipak uzete više u obzir želje onih boraca, koji su težili za što racionalnijom upravom sa šumama. Naglašavamo prije svega: da su okružne šumske uprave ostale netaknute, onakove kakove su bile i ranije, da su državne šume ostale pod neposrednom upravom, direktno ministarstvu podvrgnutih, okružnih šumskih uprava, kao i da je zadržat nadzor državnih šumara nad gospodarenjem sa općinskim, seoskim, manastirskim i crkvenim šumama, i jednim dijelom šuma privatnih posjednika. Prilike su u zemlji bile takove, da se nisu mogle učiniti velike izmjene u korist šumarstva, ali nisu učinjene velike iz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 362 — mjeue ni na štetu njegovu, na čemu se može blagodariti pored zauzimljivosti ministra narodne privrede, onim srpskim šumarima, koji su sa razlozima punim ubedjenja, kroz sve stručne i političke listove u zemlji osuli vatru na one, koji su tražili unazadjivanje srpskog šumarstva. Borba je odista bila teška, jer su se borci imali boriti ne samo protiv sebičnih ciljeva pojedinih ljudi, nego i protiv želje mase, pa kad se sve ovo ocijeni, mora se priznati, da je i pored vrlo malih izmjena u korist šumarstva, odnesena sjajna pobjeda. Velike mase neupudenogr^naroda, od dana novoga stanja u Srbiji, pa do dana donašanja novoga zakona o šumama, sa žudnjom je očekivala čas, kad će biti ukinute šumarske uprave u zemlji, i dozvoljeno slobodno rukovanje sa šumama. Sa zebnjom zbog neizvjestnosti, ali ipak sa punom nadom u duši, očekivala je većina taj dan. Mnogi su predusretali šumare sa riječima: »neka te još koji dan" a i onima, koji su u razgovoru osudjivali takav postupak, gledajuć u njemu ugrožavanje općih interesa i upropašćivanje šuma, dao se je na licu primjetiti radostan osmjeh, sto će pored svega toga, ipak nastupiti dan zlatne slobode u šumama. Boriti se dakle protiv svega ovoga, nije bilo lako, a pobjediti i ubjediti sve ove, kojih je bila velika većina, da su na vrlo pogrešnom putu, bilo je još teže. Spomenusmo ovo nekoliko riječi samo iz razloga, da po neki čitaoc ovih izmjena ne bi kazao, pa kamo te dopune i izmjene, koje su postigli borci u korist šumarstva, jer ne vidim, da je ovaj zakon bolji od prvašnjega. Pa baš u tome, što ovaj zakon nije bolji, ali nije ni gori od prvašnjega, leži veliki dobitak, jer je u stanju, u kome je donesen, bilo veoma teško održati i sam status quo, a na veliko poboljšavanje nije se moglo ni misliti. Prelazeći na samu stvar, izjavljujemo, da se pri iznašanju izmjena i dopuna ne ćemo upuštati u kritiku istih, nego samo iznijeti pobude, koje su rukovodile ove izmjene, iz razloga, što |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 363 — je zakon donesen u. takovim prilikama, kad je, kao što rekosmo, bilo teško održati i prvašnje stanje, i tada bi bilo nepravedno napadati njegove ustanove, jer bi u tome slučaju napadali one, koji su ih teškom mukom unijeli i ovakove kakve su. Pošto smo u svesci 6., 7., 10., 12. proš. god. i sv. 1. o. g. iznijeli odredbe starog zakona, sa svima pravilnicima ustanovljenim na osnovu istoga, i pošto je ovaj zakon ostao u glavnome isti, to <5emo, iskupljujuć dato obećanje, iznijeti ovom prilikom sve glavnije izmjene i dopune, onim redom, kako su u zakon unesene. Prvo poglavlje zakona, koje govori o ograničavanju i podijeli šuma, znatno je izmjenjeno. a njegovim izmjenama išlo se je za tim, da bi pojedinci mogli što lakše dokazati pravo svojine na ona šumska zemljišta, koja su iz ranije zauzeli, i do sada kao svoju svojinu uživali. I ako je donekle olakšano pravo dokazivanja svojine, ipak nije u onoj mjeri, u kojoj su to zainteresovani očekivali. Prije svega izmijenjen je zakonski član, koji govori o sastavljanju komisija za ograničavanje šuma, u toliko, što komisiju sastavljaju tri člana, od kojih moraju biti dvojica iz sudske struke, a treči narodni poslanik, dočim potreban broj tehničkog osoblja, postavlja ministar narodne privrede. Po starom zakonu sastojala se je komisija iz pet članova, dvojice pravnika, dvojice poslanika i šumara. Ova izmjena je donesena, da se iz komisije izbaci omrznuti šumar, koji je uvjek težio da državi pripadne što više šume. No kako presuda komisijska nije izvršna, nego protiv iste ima mjesta žalbi prvostepenom sudu, to je radi same štednje, bržeg napredovanja posla, sasvim umjesna izmjena, koja je smanjila broj članova sa pet na tri. Pobuda, kojom se je išlo, da se zadovolje želje naroda izbacivanjem šumara iz komisije, sasvim je umjestna, jer šumar po svome pozivu nije nikada ni trebao biti član komisije, iz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 364 — razloga, što pre svega nije ni spreman i pozvan, da presudjuje sporove o svojini, što on prama svom pozivu mora biti pristran u presudjivanju ovakovih sporova, ma koliko želio, da se pokaže nepristrastnim, i konačno, što bez potrebe dolazi u omrazu sa narodom, u kome mora u buduće živiti i svoj rad nastaviti. Da li je umjestno ostavljanje narodnog poslanika, kao člana komisije, u to se ne ćemo upuštati, samo iznosimo, da se je time išlo u susret želji naroda, koji u tome gleda kao neku veću garanciju, za uvažavanje traženja i želje pojedinih prilikom riješavanja pitanja o priznavanju svojine zauzetih dijelova šume. Spominjemo, da će kod ovih komisija fungii´ati šumar kao pomoćno tehničko osoblje, upoznavati komisiju sa šumskim kompleksom i davati potrebna obavještenja, a držimo, da je to mnogo umjestnije, nego da bude član komisije, kao što je ranije bio. U pogledu priznavanja prava svojine općinama, selima i privatnim gradjanima na pojedine šume i šumska zemljišta, zauzeta iz ranijeg vremena u državnim šumama, donesena je takodjer izmjena u korist ovih. Raniji zakon priznavao je pravo svojine onima, koji su imali pismene zakonite dokaze o svojini i onima, koji su dokazali, da izvjestan dio zemljišta uživaju neprekidno, podpuno i neograničeno 24 godine prije upisa u popiene knjige, koji je vršen 1884. godine, pa do dana ograničenja. Novim zakonom izmjenjen je ovaj stav u toliko, što se pravo svojine na šumska zemljišta može dokazati i neprekidnim, podpunim i neograničenim uživanjem za 16 godina prije upisa u popisne knjige, pa do dana ograničenja, a za ona zendjišta, na kojima su staje ili dvorišta, voćnjaci, njive ili livade, može se svojina dokazati neprekidnim, podpunim i neograničenim uživanjem od 1. sječnja 1880. god. do dana ograničenja. Ovom izmjenom zadovoljene su donekle želje naroda, što mu je data mogućnost, da može lakše dokazati pravo svojine |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 365 — na zauzeta zemljišta, a zakon o šumama doveden je u sukladnost sa gradjanskim zakonom. Pobude za ovom izmjenom proizašle su iz ogorčenja na rodnog, koji se nikako nije mogao pomiriti sa radom komisija za ograničavanje šuma, najviše iz razloga, što se pravo dokazivanja svojine, nije osnivalo na odredbama gradjanskog zakona, nego su traženi neki naročiti dokazi. Donesena je nadalje izmjena u priznavanju svojine, odnosno ustupanju manjih šumskih kompleksa obližnjim selima i opdinama. Stari zakon odobravao je ustupanje obližnjim selima, sviju zasebnih dijelova državnih šuma, koji su manji od 50 ha; dočim novi odobrava, da se mogu ustupiti sve one zasebne državne šume, koje su manje od 200 ha. Ova odredba starog i novog zakona nema gotovo nikakove važnosti, jer su mal ne sve takove šumice iz ranije zauzete i iskržene i država nije nikada na njih ni reflektirala. Ali ipak ova odredba ima svoju svrhu, jer pobija tvrdnju mnogih, koji drže, da država prilikom ograničavanja otima pojedina imanja, dočim se i iz ove odredbe vidi, da država ustupa i ono, što je od vajkada bilo njeno, samo ako se to ne kosi sa opdim javnim interesima. Drugo poglavlje, koja govori o šumskoj upravi i ustanovi, i 0 šumskom fondu, nije mjenjato niti dopunjavati, nego je i nadalje ostalo kao i u starom zakonu. Trede poglavlje, o postupanju sa državnim šumama, u nekoliko je izmjenjeno i dopunjeno, a te izmjene i dopune sastoje se u sliededem. Po starom zakonu počimala je sječa u žirorodnim šumama 1. studena i trajala do 1. travnja, a u četinjastim od 1. listopada do 1. svibnja, izuzev slučajeva zakonom pobrojanih, u kojima se je mogla sječa vršiti preko cijele godine. Po novom zakonu, počimlje sječa u svima šumama 1. listopada i traje do 1. travnja, a pored u starom zakonu pobrojanih slučajeva, u kojima se odobrava sječa preko cjele godine, dodati su i ovi slučajevi: za rudarske podkope i nepred |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 366 — vidjene i neodoljive rudai-ske potrebe, badnjeve za vodenice, za pekmezarske bukove i cerove dužice. Nadalje je u elanu, koji pobraja domade potrebe, za koje se pojedincima daje drvo iz državnih šuma, đodato, da u domaće potrebe spadaju pritke za vinograde i duvanske motke. Isto tako nadopunjen je ćlan zakona, — po kojemu su samo sirotne porodice, koje pladaju manje od 15 dinara neposrednog poreza imale pravo na besplatno drvo iz državnih šuma — toliko da će se davati besplatna gradja iz državnih šuma i onim opštinama i selima, kojima ustreba za podizanje škola i crkva, a ne mogu ju nabaviti iz svojih općinskih i seoskih šuma. Lisnik i brst, koji se je po starom zakonu davao samo za vrijeme gladnih i oskudnih godina i to samo ljudima sirotnog stanja, koji plaćaju manje od 15 dinara poreza, |davati će se po novom zakonu, u krajevima oskudnim na stočnoj hrani, svake godine, i to svakome, koji ovoj ne može nabaviti iz seoskih i općinskih suma, niti svoga zabrana. Besplatno će se davati kao i do sada, samo ljudima si rotnog stanja, a ostali će plaćati taksu, koju propiše ministar narodne privrede. Kao što se vidi, sve izmjene trećeg odsjeka išle su za tim, da pored već postojećih sevituta unesu u šume još veći broj istih, ne obaziruć se pri tome, na teškoću gospodarenja se takovim šumama. No i opet napominjemo, da su prilike bile takove, da se mora smatrati za veliki uspjeh, što nije još veći broj i to mnogo neograniČenijih servituta u šumu ušao. četvrto poglavlje, koje govori o postupanju sa općinskim šumama, izmjenjeno je u toliko, što je općinama data veća samouprava, nego što su ju po starom zakonu imale. Ogoljela mjesta općinskih šuma, ne će se stavljati pod za branu radi pošumljavanja na zahtjev okružne šumske uprave, kao što je ranije bilo, nego na zahtjev ministarstva narodne privrede, po obrazloženom predlogu okružne šumske uprave. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 367 — Prijave za sječu gore, ne će odobravati kao ranije predsjednik suda u sporazumu sa šumarom, nego u sporazumu sa općinskim odborom. Prihod iz općinskih šuma, imati će se u prvom redu upotrebiti na podizanje šuma i platu šumskih organa dotične općine. Konačno su čuvari općinskih i seoskih šuma oduzeti od neposredne uprave okružnog šumara i spadaju pod neposrednu upravu i nadzor suda i odbora općinskog. Kad se uzme u obzir, da je postojala velika nada, za koju se je nasigurno držalo, da će se ostvariti, da će naime općinske i seoske sume sasvim odpasti ispod nadzora okružnih šumskih uprava, onda su označene izmjene i ako su u stvari veoma zamašne, ipak još uvjek dosta blage prama očekivanju, kakve su mogle biti. U poglavlju petom, o postupanju sa manastirskim i crkvenim šumama, ima samo jedan dodatak, kojim se naredjuje, da se prihod iz njihovih šuma ima prvenstveno upotrebiti na plaćanje šumskih organa i pošumljivanje nepošumljenih zemljišta. Ovo je uneseno na sigurno iz razloga, što su pojedini manastiri i crkve iz prihoda od šuma plaćali porez na cjelo kupno imanje, upotrebljivali ga na razne druge ciljeve, samo 0 poboljšavanju i podizanju suma nije vodjeno nikakova računa. Poglavlje šesto, o postupanju sa privatnim sumama, na dopunjeno je u toliko, što se šumska zemljišta, koja podleže državnom nadzoru, imadu pobilježiti po predliodnom saslušanju suda općine u čijem se ataru nalaze, i što je šumska uprava dužna o stavljanju zemljišta pod državni nadzor izdati sopstve niku rješenje, protiv kojega ima mjesta žalbi ministru narodne privrede. Pobuda za ovom dopunom potekla je takodjer iz težnja narodnih, koji se je nadao, da će barem privatni zabrani odpasti ispod državnog nadzora, pa kad mu se već ta želja nije mogla ispuniti, učinjeno je barem toliko da se protiv rješenja |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 368 — šumske uprave može žaliti višoj vlasti i da mu na taj način šumska uprava ne ubija svaku nadu svojim riješenjem u slobodno raspolaganje sa sopstvenom šumom. Ova dopuna je odista i opravdana, jer takova pitanja, kao što je ograničenje slobodnog raspolaganja sa svojom imovinom treba konačno da raspravi jedna od najviših vlasti u zemlji, a ne da bude u tako krupnim pitanjima rješenje šumske uprave izvršno. Njezino unašanje u zakon je tim opravdanije, kad se zna, da se narod baš protiv te zakonske odredbe bunio od prvog dana osnivanja zakona o šumama pa sve do danas, polažući nadu u sve redom vlade, da de ovu, po njega nesnosnu zakonsku odredbu dokinuti. Sedmo poglavlje o popaši i žiropadji gotovo je sasvim izmjenjeno. Srbija je stočarska zemlja većim svojim dijelom, a narod je gojio stoku mahom po šumama. U planinama je pravio torove i kolibe, tamo je bila njegova druga naseobina, tu je pored stoke provodio dane od rana proljeća do kasne jeseni. Kad je država preuzela preko stručnih ljudi, da upravlja sa šumama, prvi je posao bio, ograničenje popaše i žiropadje. To je narod zbunilo, mjesto da je potražio puta i načina za racionalnije gojenje stoke, stao je stoku rasprodavati, ostao bez nje, a svu krivicu svalio na šumare, jer šumari mu stoku zatrjese. Na racionalnije gojenje stoke nije teo pomišljati, vikao je, kukao, jadikovao se, dok mu najposlje ne dozlogrdi, i dok na izborima ne podviknu poslanicima: »biramo vas, radite kako znate, ali ako ne izradite slobodno puštanje stoke u šume, ne vraćajte se kući.« I odista, narod je očekivao neograničeno puštanje stoke obzirom na vrijeme i mjesto, ali to mu se nije moglo učiniti, ako se nisu mislile šume sasvim upropastiti. Ta mjesto toga, odobreno je besplatno puštanje stoke u državne šume, svima gradjanima okolnih općina, koju goje kao privrednici. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 369 — Ali niko ne smije puštati stoku na popašu i žiropadju u mjesto, koja su stavljena pod zabrauu radi pošumljavanja ili pomladjivanja, pa bilo to u državnim, općinskim, seoskim, manastirskim ili crkvenim šumama. Uživanje žiropadje ostalo je kao i ranije, da su naime oni, koji pladaju više od 10 dinara poreza, dužni pladati taksu, koju propiše ministarstvo narodne privrede. Ako bi pored pustene stoke okolnih stanovnika, bilo još mjesta za puštanje druge stoke, tada će se odobriti i puštanje trgovačke stoke, po predhodnoj naplati propisne takse. Poglavlje osmo, koje govori o šumskim krivicama, takodjer je u nekoliko izmjenjeno. Po starom zakonu bila su prestupna djela ona, za koje zakon propisuje kaznu veću od 30 dana zatvora ili novčanu preko 100 dina.ra, a po novom, za koja propisuje najveću kaznu veću od 30 dana zatvora ili novčanu veću od 150 dinara. Izmjenjena je i naknada vrijednosti osječenih i ukradenih uspravnih ili oborenih drveta. Po starom zakonu bila je ta naknada ovako podijeljena: Vrijednost ukradenih ili povrjedjenih šumskih proizvoda, odredjuje se prema vrsti, uzrastu i skupocjenosti šumskih drveta, koja 86 dijele na dvije klase: U prvu klasu dolaze: rastova drveta u opće, jela, smrča (omorika, pinus picea), bor, omorika (pinus picea Paučić) tisa, munika, breza, jasen, kesten, javori, orah, mečja leska, grab, bukva, brest, lipa, bagrem, ruj i sva strana drveta, koja se donose sa strane. U drugu klasu dolaze: jova, topola, vrbe i ostala šumska drveta i važnije šiblje. Za ovako osječeno, podbijeljeno, zasječeno ili ma na koji način osušeno drvo debelo 5—10 cm. u prsnoj visini, krivac plaća i to: Za drveta prve klase: a) za crni orah, mečju lesku, pitomi kesten, lužnik, granicu, beljik, tisu, crni bor, omoriku ili drvo sa strane doneseno — po 6 dinara, a na svakih 5 cm, dalje, još po 3 dinara; |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 370 — b) za jelu, smrču, cer, jasen, divlji kesten, javor, bijeli orali, grab, bukvu, brest, lipu i bagrem — po 3 dinara, a na svakih 5 em.; dalje, još po dva dinara; Za drveta druge klase po jedan dinar, a na svakih 5 cm. dalje još po 0"50 dinara; Dijelovi od 5 cm.; u višku preko 10 cm. računaće se u punih 5 cm. Za sječenje, Čupanje ili ma na koji način satiranje drveta ispod .5 cm. debljine u prečniku, naplačivaće se za svako drvo prve klase jedan dinar, a druge 0´20 din. Za svaki kvadratni metar prirodnog samonika, do 5 godina starog, uništenog stokom, vatrom ili bud čim drugim, naplaćivaće se po 0"50 dinara a za svaki kvadratni metar vještačkoga sada po jedan dinar. Debljina drveta mjerice se na panju ili prsnoj visini stabla (1 m. od zemlje); U novome zakonu preinačena je i podijela drveta u klase i naplata, pa glasi ovako : Vrijednost bespravno osječenih i ukradenih uspravnih iU oborenih drveta, kao i povreda ovih, odredjuje se prema vrsti, uzrastu i skiipocjenosti, a po ovim klasama; u prvu klasu dolaze: omorika (pinus picea Pančidj, tisa, mečja leska, bor (bijeli i crni), pitomi kesten, javor, rast u opče izuzev cer, orah (bijeli i crni) i drveće doneseno sa strane ; u drugu klasu: jela, smrča (pinus picea) mlječ, brest, lipa, brekinja, oskoruša i divlja trešnja; u tredu klasu: bukva, cer, jasen, klen, dren, mukinja. grab, breza, divlja jabuka, divlja šljiva, divlja kruška, divlji kesten i bagrem; u četvrtu klasu : topola, jasika, jablan, jova, sve vrbe, ruj, glog, smreka (borovica, juniperus comunis), i ostalo šumsko drveće i šiblje. Za svako osječeno, zasječeno, ili ma na koji način osušeno drvo, debelo 5—10 cm. krivac plaća i to : za drveta prve klase po 6 dinara, a na svakih 10 cm. dalje još po 6 dinara; |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 371 — za drveta druge klase po 4 dinara, a za svakih 10 cm. dalje još po 4 dinara; za drveta trede klase po 3 dinara, a za svakih 10 cm. dalje, joB po 3 dinara. za drveta četvrte klase po jedan dinar, a za svakih 10 cm. dalje još po jedan dinar. Dijelovi od 10 cm. kad iznose 5 ili više cm. preko 10 cm. računati će se u punih 10 cm. Ko se uhvati, da sjeČe, čupa ili ma na koji način satire drveće ispod 5 cm. debljine, platiti če za svako drvo prve i druge klase po 1 dinar, a za ostale dvije klase po 020 din. Ko se uhvati, da uništava stokom, vatrom ili budi ma čime prirodni podmladak — samonik, do 5 god. starosti, platiti će na svaki kvad. m. po 0*20 din.; a za svaki uništeni kvad. m. vještačkog sada po 1 dinar. Ko se uhvati, da raskapava zemljišta radi vadjenja kamena, panjeva, džbunova i t. d. platiti će za svaki m´ raskopanog zemljišta po 2 dinara, oduzeće mu se iskopani predmet i pro dati u korist šumskog fonda, a on će se kazniti od 5 — 30 dinara. Za zauzeće šume i šumskog zemljišta u prostoru od 10 ari, kazniće se zauzimao sa 25—50 dinara. Ako je zauzeto zemljište veće od deset ari, kazniće se zauzimač 50 —150 din. ujedno će se osuditi, da napusti zauzeto zemljište. Po starom su zakonu nadalje kažnjavata prestupna djela zatvorom do dvije godine za kradju neoborenog drveća i do šest mjeseci za kradju oborenog. Odredjenog minimuma nije bilo, te su sudovi obično kaž njavali prestupnike zatvorom od nekoliko dana. Novim zakonom smanjena je maksimalna kazna od dvije godine na godinu dana, ali je odredjeno, da minimalna kazna, za kradju bilo oborenog bilo neoborenog drveta, ne može biti manja od mjesec dana. U administrativne kazne, koje izvidja i kažnjava mini starstvo narodne privrede, unesena je dopuna, po kojoj se kaž |
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 372 — njavaju i kupci, kod kojili se nadju kriomčarska drva i gradja, sa 50—300 dinara. Konačno je u prelazaim naredjenima donesena dopuna, po kojoj imadu pravo žalbe, u roku od šest mjeseci, prvostepenom sudu, svi oni, koji drže, da po ovome zakonu mogu dokazati pravo svojine, na zemljišta, koja su im oduzeta od strane ranijih komisija za ograničavanje državnih šuma. To bi bile sve glavnije izmjene i dopune u zakonu o šumama, komu je glavni cilj ograničavanje, podjela i čuvanje šuma, sa po nekom pobudom, koja je po našem mišljenju bila razlog donašanju odnosne izmjene ili dopune, a čim se šume ograniče, morati će sljediti nov zakon o šumama, kojemu će biti cilj podizanje, gajenje i ui´edjenje šuma. Divjak. Fotografija u dendrometriji. Iz poznatog otkrića Francuza Daguerrea, koje se u prvi mah nije činilo tako zamašnim, razvila se u drugoj polovici 19. stoljeća posebna umjetnost — fotografija. Nitko nije slutio, da će se na oko jednostavna Daguerreotipija (slika na bakrenoj pločici, prevučenoj kožicom halvidnog srebra) tako usavršiti i dotjerati, te da će joj rasprostranjenost i svestranost biti od tolike koristi za čovječanstvo. Koliko se danas znanosti, koliko drugih raznih struka ljudskog znanja i umječa služi fotografijom ! Eno mikrofotografije, koja pomaže kod iztraživanja najsitnijih dijelova bilinskih i životinjskih organizama, eno fotografije nebeskih tjelesa, eno fotogrametrije — a da i ne govorimo 0 vrijednosti fotografije na putničkim iztraživanjima, u meteorologiji, stereoskopiji, projekciji i antropometriji. Nije dakle ni čudo, da je fotografija kraj ovolike uporabivosti dospjela i šumarstvo. U najnovije vrijeme namjeravaju, da se njom posluže u dendrometriji i to kod opredjeljivanja drvne sadržine stojećih stabala. Prvi pokusi, koji su učinjeni, pokazali su i uspjeha, a o tom kako će se taj način »opredjeljivanja drvne sadržine stojećih stabala« dalje razvijati i do |