DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1904 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 368 — šumske uprave može žaliti višoj vlasti i da mu na taj način šumska uprava ne ubija svaku nadu svojim riješenjem u slobodno raspolaganje sa sopstvenom šumom. Ova dopuna je odista i opravdana, jer takova pitanja, kao što je ograničenje slobodnog raspolaganja sa svojom imovinom treba konačno da raspravi jedna od najviših vlasti u zemlji, a ne da bude u tako krupnim pitanjima rješenje šumske uprave izvršno. Njezino unašanje u zakon je tim opravdanije, kad se zna, da se narod baš protiv te zakonske odredbe bunio od prvog dana osnivanja zakona o šumama pa sve do danas, polažući nadu u sve redom vlade, da de ovu, po njega nesnosnu zakonsku odredbu dokinuti. Sedmo poglavlje o popaši i žiropadji gotovo je sasvim izmjenjeno. Srbija je stočarska zemlja većim svojim dijelom, a narod je gojio stoku mahom po šumama. U planinama je pravio torove i kolibe, tamo je bila njegova druga naseobina, tu je pored stoke provodio dane od rana proljeća do kasne jeseni. Kad je država preuzela preko stručnih ljudi, da upravlja sa šumama, prvi je posao bio, ograničenje popaše i žiropadje. To je narod zbunilo, mjesto da je potražio puta i načina za racionalnije gojenje stoke, stao je stoku rasprodavati, ostao bez nje, a svu krivicu svalio na šumare, jer šumari mu stoku zatrjese. Na racionalnije gojenje stoke nije teo pomišljati, vikao je, kukao, jadikovao se, dok mu najposlje ne dozlogrdi, i dok na izborima ne podviknu poslanicima: »biramo vas, radite kako znate, ali ako ne izradite slobodno puštanje stoke u šume, ne vraćajte se kući.« I odista, narod je očekivao neograničeno puštanje stoke obzirom na vrijeme i mjesto, ali to mu se nije moglo učiniti, ako se nisu mislile šume sasvim upropastiti. Ta mjesto toga, odobreno je besplatno puštanje stoke u državne šume, svima gradjanima okolnih općina, koju goje kao privrednici. |