DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 203 —


Akademičari i bivši slušatelji križevačkog
zavoda.


u predzadnjem broju ^>S. 1.« izišao je članak od g. Gase
Vaca pod naslovom »Na obranu časti«. Samom pisanju g.
Gase Vaca ne može da bude prigovora, jer zbilja uvrijeda je
sa strane pisca —a— u »Novom listu« nanesena onoj gospodi
šumarima, koji su svršili u Križevcima, ali bi bio g. Vac
bolje učinio, da je uzvratio samo onomu piscu, a kasnije, kad
bi mislio i imao za to dokaza, da su svi akademičari zagrebačke
akademije onakovog mnijenja, kao pisac —a —, mogao
bi bio napasti onako općenito.


Spomenuo je naime onaj gospodin, da je efectivna vrijednost
šuma pala u zadnjih 18 godina sa 700,000 000 K. na
600,000.000 K., a ovaj pad, da se ima pripisati velikom broju
empirika i srednjo-školaca stručnjaka. Ne može biti sumnje,
da je pod izrazom »srednjo-školaca« mislio naše Križevčane.
Po pisanju dotičnog članka u »N. L.« držim, da nije bio ni
jedan akademičar zagrebačke akademije, koji bi bio onakova
sta napisao, jer zagrebačkim akademičarima jest i mora im
biti pred očima neprestano samo onaj cilj, za koji se bore, a
taj je, da budu primljeni i namješteni kao pripadnici kraljevina


Hrvatske i Slavonije kod državnih šumarija u Hrvatskoj i Slavoniji.


Za taj cilj se bore šumarski akademičari, a da to postignu,


daje im na to pravo sam zakon. Oni dakle hode, da se taj


zakon i realizira. §. 46. ug. hrv. nagode glasi: »Kraljevine


Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pako na njihovo zahtijevanje


osiguravaju se, da će središnja vlada tako činovnike za hr


vatsko-slavonske odsjeke, koji će se kod iste središnje vlade


ustrojiti, kao takodjer i one svoje organe, koji će u opsegu


kraljevina ovih uredovati, obzirom na potrebitu strukovnu vje


štinu, u koliko to samo moguće bude, imenovati između do


maćih sinova kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije«.


Da se taj zakon realizira, kako sam spomenuo, jest cilj


hrvatskim šumarskim akademičarima, a nipošto, da se pri tom




ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 204 —


možda navaljuje ili vrieđa onu gospodu, koja su svršila u Križevcima
i koji su upravo izvojstili akademiju naglasujudi uvijek
njezinu potrebu. Sto više, držim, da u toj borbi ne de ni jedan
Križevčanin držati se postrance, već će podpomagati akademičare
tako, da se zbilja s akademijom postigne ona svrha, za
koju se je držalo, da je osnućem akademije postignuta, a kad
su bili prvi akademičari — rekao bih odbiti (nijesu naime ni
odgovora dobili) — razočarani, trebalo je započeti odmah borbu,
jer zakon treba da se vrši.


Dvojim također i o tom, da li je onaj gospodin —a— u
opće stručnjak, a najmanje akademičar. Sav njegov članak bi
posvema odgovarao pravoj svrsi i nakani, kad bi bio izpustio
onaj dio, u kojem vrijeđa Križevčane. Ponajprije si taj gospodin
nije znao protumačiti, da su sasvim drugi razlozi, poradi kojih
je pala efectivna vrijednost šuma. Neću ovdje navoditi tih razloga,
jer ih je svakom stručnjaku bar nekoliko poznato. Samo
je g. —a— mogao navesti da li je ta vrijednost pala u svim
šumama, a ne samo ondje, gdje su namješteni Križevčani ili
se je možda dogodilo baš obratno. Šumarstvo se ne sastoji
samo u tomu, da se šuma posiječe, već ono nastoji i oko pomlađivanja,
a ovo se baš uvijek ne može prepustiti samoj prirodi.
Kod imovnih općina Vojne Krajine su većinom Križevčani,
a u susjednim šumama većinom ščavnički akademičari,
pa pogledajmo, koje su bolje — dakako i tu ima lokalnih
razlika, — ali općenito se drži, da su šume imovnih općina
bolje. Na to trebao se je pisac -—a— oboriti, a ne zaci stranputicom.
U istom tom dijelu svoga članka naveo je g. —a—>
da su Ličani najbolji šumski radnici, što je opet vrlo poznato,
da to ne stoji, jer Ličani se mogu upotrebiti kod krčenja, ali
kao šumski radnici kod poluobrađene građe nipošto.


Šteta, što g. Gašo Vac nije ustao na obranu časti u
»Novom Listu«, da ista ona publika bude o protivnom uvjerena,
a pri tom mogao se je oboriti samo na pisca dotičnog
članka, a ne u šumarskom listu spočitnuti absolventima šumarske
akademije nezahvalnost, kao da se svi absolventi slažu




ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 205 —


onim pisanjem. Poznato je, da su već stari Grci držali nezahvalnost
za najvedi grijeh, pa su je i najoštrije kaznili. Čini
mi se, da je g. Gašo Vac malo preoštro sudio o akademičarima.
Neka budu uvjereni gg. abiturienti križevačkog zavoda, da su
akademičari sasvim protivnog mnijenja, nego je bio g. —a—
i da im nije na umu napadati koga, ved da su voljni boriti se za
ono, što ih pripada. Ne pripada ih, da su odmah šumari, nadšumari,
nadzornici itd., ali ih spada, da budu namješteni kod
državnih šumarija, to im ne može zanijekati ni samo ug. ministarstvo,
a da to ne može, najljepši je dokaz, što im niti molbenice
ne povraća, jer je možda u neprilici, kako da ih riješi.


Ako se dakle pojavila, koja bijela vrana, treba se na nju
oboriti, a nipošto na jednom spočitavati cijeloj akademiji, jer
sloga izmedju starijih i mladjih je vrlo nužna. Složni ne možemo
pravo ništa postići, a ako se počmemo još medju se trti,
onda pripišimo već sada zle poslijedice sami sebi.


Križevački znvod dao je dobrih sila, od akademije se to
takodjer može očekivati. Dakako medju pšenicom ima i kukolja.
Medju jednim i drugi´n naći će se, koji nijesu na svojem
mjestu, ali za to neka se odmah ne napada cjelina, jer tim se
pobudjuje nesloga. Akademičar po svojoj nešto većoj naobrazbi
neka ne omalovažuje druga s križevačkog zavoda, a ovaj opet
neka si u svojim mislima ne predstavlja akademičara kao biće,
koje ga omalovažuje, jer se onda radja mržnja izmedju starijih
i mladjih, a ta bi mogla uroditi gorkim plodom, a ne bi služila
na čast ni starijima ni mladjima.


Svaki čovjek može si u današnje vrieme steći znanja, ako
ide za tim. Danas je otvoreno polje naobrazbe. Neki može biti
vrstan teoretičar, a neki opet praktičar, samo ako ima volje,
da se usavrši u svojoj struci. Ne može se dakle reći, da svaki
akademičar znade više od svakog Križevčana. Kazličitih je talenatata,
različitih ćudi, različite marljivosti.


Napisao sam ovo par redaka na umirenje gg. kolegama
s križevačkog zavoda odsudjujući potvoru, kojom je g. —a—
potvorio naše kolege, da su oni uzrok propadanja šuma. Svi