DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 203 — Akademičari i bivši slušatelji križevačkog zavoda. u predzadnjem broju ^>S. 1.« izišao je članak od g. Gase Vaca pod naslovom »Na obranu časti«. Samom pisanju g. Gase Vaca ne može da bude prigovora, jer zbilja uvrijeda je sa strane pisca —a— u »Novom listu« nanesena onoj gospodi šumarima, koji su svršili u Križevcima, ali bi bio g. Vac bolje učinio, da je uzvratio samo onomu piscu, a kasnije, kad bi mislio i imao za to dokaza, da su svi akademičari zagrebačke akademije onakovog mnijenja, kao pisac —a —, mogao bi bio napasti onako općenito. Spomenuo je naime onaj gospodin, da je efectivna vrijednost šuma pala u zadnjih 18 godina sa 700,000 000 K. na 600,000.000 K., a ovaj pad, da se ima pripisati velikom broju empirika i srednjo-školaca stručnjaka. Ne može biti sumnje, da je pod izrazom »srednjo-školaca« mislio naše Križevčane. Po pisanju dotičnog članka u »N. L.« držim, da nije bio ni jedan akademičar zagrebačke akademije, koji bi bio onakova sta napisao, jer zagrebačkim akademičarima jest i mora im biti pred očima neprestano samo onaj cilj, za koji se bore, a taj je, da budu primljeni i namješteni kao pripadnici kraljevina Hrvatske i Slavonije kod državnih šumarija u Hrvatskoj i Slavoniji. Za taj cilj se bore šumarski akademičari, a da to postignu, daje im na to pravo sam zakon. Oni dakle hode, da se taj zakon i realizira. §. 46. ug. hrv. nagode glasi: »Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pako na njihovo zahtijevanje osiguravaju se, da će središnja vlada tako činovnike za hr vatsko-slavonske odsjeke, koji će se kod iste središnje vlade ustrojiti, kao takodjer i one svoje organe, koji će u opsegu kraljevina ovih uredovati, obzirom na potrebitu strukovnu vje štinu, u koliko to samo moguće bude, imenovati između do maćih sinova kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije«. Da se taj zakon realizira, kako sam spomenuo, jest cilj hrvatskim šumarskim akademičarima, a nipošto, da se pri tom |
ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 204 — možda navaljuje ili vrieđa onu gospodu, koja su svršila u Križevcima i koji su upravo izvojstili akademiju naglasujudi uvijek njezinu potrebu. Sto više, držim, da u toj borbi ne de ni jedan Križevčanin držati se postrance, već će podpomagati akademičare tako, da se zbilja s akademijom postigne ona svrha, za koju se je držalo, da je osnućem akademije postignuta, a kad su bili prvi akademičari — rekao bih odbiti (nijesu naime ni odgovora dobili) — razočarani, trebalo je započeti odmah borbu, jer zakon treba da se vrši. Dvojim također i o tom, da li je onaj gospodin —a— u opće stručnjak, a najmanje akademičar. Sav njegov članak bi posvema odgovarao pravoj svrsi i nakani, kad bi bio izpustio onaj dio, u kojem vrijeđa Križevčane. Ponajprije si taj gospodin nije znao protumačiti, da su sasvim drugi razlozi, poradi kojih je pala efectivna vrijednost šuma. Neću ovdje navoditi tih razloga, jer ih je svakom stručnjaku bar nekoliko poznato. Samo je g. —a— mogao navesti da li je ta vrijednost pala u svim šumama, a ne samo ondje, gdje su namješteni Križevčani ili se je možda dogodilo baš obratno. Šumarstvo se ne sastoji samo u tomu, da se šuma posiječe, već ono nastoji i oko pomlađivanja, a ovo se baš uvijek ne može prepustiti samoj prirodi. Kod imovnih općina Vojne Krajine su većinom Križevčani, a u susjednim šumama većinom ščavnički akademičari, pa pogledajmo, koje su bolje — dakako i tu ima lokalnih razlika, — ali općenito se drži, da su šume imovnih općina bolje. Na to trebao se je pisac -—a— oboriti, a ne zaci stranputicom. U istom tom dijelu svoga članka naveo je g. —a—> da su Ličani najbolji šumski radnici, što je opet vrlo poznato, da to ne stoji, jer Ličani se mogu upotrebiti kod krčenja, ali kao šumski radnici kod poluobrađene građe nipošto. Šteta, što g. Gašo Vac nije ustao na obranu časti u »Novom Listu«, da ista ona publika bude o protivnom uvjerena, a pri tom mogao se je oboriti samo na pisca dotičnog članka, a ne u šumarskom listu spočitnuti absolventima šumarske akademije nezahvalnost, kao da se svi absolventi slažu |
ŠUMARSKI LIST 4/1904 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 205 — onim pisanjem. Poznato je, da su već stari Grci držali nezahvalnost za najvedi grijeh, pa su je i najoštrije kaznili. Čini mi se, da je g. Gašo Vac malo preoštro sudio o akademičarima. Neka budu uvjereni gg. abiturienti križevačkog zavoda, da su akademičari sasvim protivnog mnijenja, nego je bio g. —a— i da im nije na umu napadati koga, ved da su voljni boriti se za ono, što ih pripada. Ne pripada ih, da su odmah šumari, nadšumari, nadzornici itd., ali ih spada, da budu namješteni kod državnih šumarija, to im ne može zanijekati ni samo ug. ministarstvo, a da to ne može, najljepši je dokaz, što im niti molbenice ne povraća, jer je možda u neprilici, kako da ih riješi. Ako se dakle pojavila, koja bijela vrana, treba se na nju oboriti, a nipošto na jednom spočitavati cijeloj akademiji, jer sloga izmedju starijih i mladjih je vrlo nužna. Složni ne možemo pravo ništa postići, a ako se počmemo još medju se trti, onda pripišimo već sada zle poslijedice sami sebi. Križevački znvod dao je dobrih sila, od akademije se to takodjer može očekivati. Dakako medju pšenicom ima i kukolja. Medju jednim i drugi´n naći će se, koji nijesu na svojem mjestu, ali za to neka se odmah ne napada cjelina, jer tim se pobudjuje nesloga. Akademičar po svojoj nešto većoj naobrazbi neka ne omalovažuje druga s križevačkog zavoda, a ovaj opet neka si u svojim mislima ne predstavlja akademičara kao biće, koje ga omalovažuje, jer se onda radja mržnja izmedju starijih i mladjih, a ta bi mogla uroditi gorkim plodom, a ne bi služila na čast ni starijima ni mladjima. Svaki čovjek može si u današnje vrieme steći znanja, ako ide za tim. Danas je otvoreno polje naobrazbe. Neki može biti vrstan teoretičar, a neki opet praktičar, samo ako ima volje, da se usavrši u svojoj struci. Ne može se dakle reći, da svaki akademičar znade više od svakog Križevčana. Kazličitih je talenatata, različitih ćudi, različite marljivosti. Napisao sam ovo par redaka na umirenje gg. kolegama s križevačkog zavoda odsudjujući potvoru, kojom je g. —a— potvorio naše kolege, da su oni uzrok propadanja šuma. Svi |