DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 113 — kuka i motika i tolika povika do konačnog istrebljenja srpskih šumara. A i u samom narodnom prestavništvu nije mnogo bolje, koje bi bar moralo imati pred očima više opću dobrobit, nego li interese pojedinaca, a često i svoje lične zastupajući, što jasno dokazuju i zadnje predložene izmjene i dopune u zakonu o šumama, koje imadu značaj i suviše reakcioniran, da se naime ukinu sve okružne šumske uprave, te nadzor i eksploatacija šuma potpadne opet pod policiju, a današnji školovani šumari bili bi valjda jednostavni Čuvari šuma. Međutim o današnjem šumskom zakonu i njegovom kritičnom posmatranju bilo je potanje u ovom listu govora. Prema prednjem razlaganju jasno se razabire, da je ovo bio veliki i nagli prelaz sa onakove slobode na današnji tako rekuć drakonski šumarski zakon. Bez sumnje mnogo bi više koristi bilo, a i manje poteškoća pri praktičnom provađanju istog zakona, da je kod stvaranja istog bilo nješto više kritike, i da su se imale u vidu više domaće prilike, a ne jednostavno kopiranje pojedinih ustanova iz stranih zakona, gdje je šumarstvo već preživilo sve nužne prirodne faze u svome razvitku, te ih presaditi na zemljište, gdje je ono tek u povoju. Kako je već u početku spomenuto, šume su se držale u dobrom stanju, dok je možda više prirašćivalo, nego što se je sjeklo. I da je takovo stanje potrajalo sve do današnjega vremena, bez sumnje bi Srbija u pogledu šuma imala danas posve drugo lice. Ali u to dođe srpsko-turski rat god. 1876., pa do svršetka 1878. Za cijelo to vrijeme morale su se mnoge šume posjeći iz nužde i potrebe u svrhu građenja i utvrđenja vojske duž srpsko-turske granice. A krčilo se i sjeklo ponajviše na mjestima, gdje bi se šuma baš morala oprezno čuvati. Isto je bilo i za vrijeme srpsko-bugarskog rata god. 1886. Ovi su ratovi ispraznili državnu blagajnu, a narod je sam mnogo osiromašio. Da bi se državne financije popravile, a narod se malo podigao iz svog iznurenog stanja, bacili su svi oko na još bogate i vrijedne šume, na to neizcrpivo blago narodno. Sve su pak šume bile za to vrijeme bez ikakovih stručnih šu |