DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 159 —


nikom gonjena — na hrpu nas izravno i silom navalila, a da ju ni naš
glasan razgovor smesti mogao nije, makar da je na sve strane i svuda
nesmetana i neopažena proći mogla? ili zar su ju i zašto sva ta izticana
svojstva opreznosti iznevjerila?


Ovo si nikako protumačiti ne mogu i ostati će mi vječnom zagonetkom
— svakako vriednom, da se za nju zna, pa za to ju i izneso.


Ovogodišnjim zaključnim lovom na srne imao sam takodjer slučaj
vrieđan spomena. Na staru godinu ustrielio je moj lugar srnjaka na
tri noge! Lieva zadnja noga bila mu je naime nekad na 2 centimetra
izpod koljena valjda odbijena, obrubljena i dlakom na obrubu sasvim
obrasla tako, da se absolutno nije ni pomnim pretraživanjem naći mogao
žulj, koji inače na takih zaraslih rana u pravilu gol ostaje. Kojim je
načinom taj siromak nogu izgubio? Imao sam prilike ubiti srnjaka,
komu je nekad noga hitcem prelomljena bila, ali je ta i prirasla, makar
nepravilno i krivo — ovdje je dobar dio sasvim manjkao, ne ostaviv
nikakova traga, da bi tamo ikad dorastao bio, a ostatak sasvim normalno
razvijen. Nije li moguće siroma tako nakazan na sviet došao ?
Bio je inače podpuno razvijen, dobro uranjen i težio 21 kilogram.


Rukavina, nadšumar.


Biljka za ures kao neprijatelj gospodarstva. Vrlo često susrećemo
u parkovima s jedne strane dosta miloga neprijatelja t. zv. žutiku
(Berberis vulgaris). Žbun se iste vrlo lako raspoznaje. Na početku
svješćica lišća stoje tri odijeljena trna. Ova se radi svoga svojstva, što
imade gusto lisnate grane, mnogobrojni žuti grozdasti cvijet u ranom
proljeću, svijetle, crvene i kiselog teka jagode u kasnoj jeseni, kao
uresna biljka osobito uzgaja, ali na žalost ona je utočište žitne snijeti,
koja je u gospodarstvu golemu štetu već prouzročila. Kod pomnog posmatranja
lišća žutike u proljeću opažamo ovdje-ondje žute kožičaste
nabrekline. One poječu od micelija žitne snijeti, koji se pod gornjom
kožom lišća jako množi. On se sastoji iz mrežastih sitnih žilica, iz kojih
nova plodna tjelešca nastaju. Gornja koža lišća naskoro se raspukne,
te iz te raspukline izađu mali žuti peharčići, puni zrelih spora. Ali gljivica
s time još svoj tijek života ne svršava, nego nastupa sada drugi
svoj dio života, u kojem svojim iz ovih spora nastalim potomstvom
pravu pogibelj gospodarstvu pravi. Iz peharčića izišle spore vjetar raznese
i one, koje na određene vrsti trava padnu, dođu do daljeg razvića,
sve ostale, ma one došle i na lišće žutike, propadaju. Onim vrstama
trava, na kojima spore snijeti nađu povoljne uvjete za život, pripadaju
i naše žitarice. Na žitarici spore klijaju, zatim istjeraju nježne končiće
u bilinu, i donesu nove spore, koje su tada kao žitna snijet poznate.
U buduće proljeće opet niknu ove spore i donesu nove male spore