DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 158 — 3 kilometra provaliti, i na sgodnom joj mjestu u branjevini „Pljeskača* put presjeći; dočim su dvojica lugara poslana tragom u pogon za njima uputom neprestano trag lagano sliediti i tako ih eventualno k nama natjerati. Prispjev trkom na opredjeljeno mjesto, postavismo se na uskom prosjeku u petgodišnjoj gustoj branjevini, pa znajuć, da je put, što ga imaju ona dvojica u pogon poslanih lugara laganim hodom tragom provaliti — velik, zaostadosmo časom na okupu u razgovoru o razpoložbi stajališta, eventualno u hitnji zalogaj i kap okriepe gutnuti; a dok mi tako, netom zamjetih opomenu na strani stojećeg lugara! Njegov tihi „pat" trgne me, a u isti mah razabrah i sam lomljavu u šikari iza ledja; instinktivno stisnem pušku za vrat, turim palcem zavor i prije no su ostali zalogaj progutali i situaciju shvatiti mogli, već sam ja imao kod oka i u istom trenutku — nemajuć vremena za mudrovanje i razmišljanje — ođapnem desnu, smjeriv neugodnog pohodnika, koji se je jur na 6 koraka trkom približio bio — proti svim pravilom u čelo. Lomljava u guštari te žestoko jaukanje i stenjanje potvrdiše, da sam dobro pogodio! Pucao sam iz moje Pieperove Hamerless dvocjevke Galiber 12, nabijene sa Concetrateur-kuglom, pa samo tom sigurnom i jakom hitcu mogu uspjeh zahvalili, u kom uvjerenju me utvrdjuje nepobitno ta okohiosl, što je krupno zrnje dramnjaka (pp.) dvajuh hitaca (Fangschiisse) izbačenih po lugarih iz neposredne blizine na jur ležeću zvjer, samo djelomično pod kožu zašlo i tamo se ustanovilo — naposeb ono u lubanji, koje smo kod svlačenja kože neposredno pod njom našli, a da kosti ni najmanje naškodilo nije. Moja kugla, udariv više lievoga oka u čelo, probila je lubanju, te ispod lieve lopatice izašla i lievu zadnju nogu više koljena smrvila tako, da je krupna kost izašla. Unatoč toj smrtonosnoj rani upirala se je bjesna zvjer još uvjek na prednje noge, te jaučuć i stenjuć na priskočivše lugare sabrav zadnje sile navaljivala, a da joj nije zadnja noga odbijena bila, sjegurno bi svi skupa još s njom neprilike imali. Mjerila je od njuške do vrh repa 175 cmt. a težila 6572 kilograma — jako dobro razvijeni godišnjak (tJberlaufer). Kako sam često izvještaje lovaca čitati mogao, skoro obćenito je mnenje, da je za crnu divljač naboj jakih dramnjaka dovoljan; s moje strane ne bi toga nikomu savjetovati mogao, jer bi takov u mom slučaju sjegurno bez uspjeha pucao pa uz to i nastradao, jer svaki puta nema sgode ni vremena birati i čekati dok zvjer široku stranu lopatice pokaže. Obćenito je takodjer poznato, da je crna divljač osobito plahaoprezna, neobično osjetljiva sluha i njuha. Nameće mi se pitanje: kako 10, da je u mom slučaju zvjer s protivne neočekivane strane — po |