DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 157 —


Ubio diTlju STlnju. Piše nam prijatelj: Jur od kakovih 6 godina
doklatila se je od nekuda, a valjda iz Bosne, ova crna divljač i
udomila se kod nas, izabrav za stalno boravište i skrovište guste branjevine
„Bilo-gore", koje se suvislo i neprekidno od Lepavine čak do
Novigrada protežu, zapremajuć tako površinu od kakovih 8000 rahh.


Iz ovih teško pristupnih odnosno prohodnih skrovišta izpadaju ti
nemili gosti — koji su se medjutim znatno umnožali — u noćno doba
za hranom u susjedna polja, nanašajuć znatne štete osobito jeseni na
prirodu kukuruze, krumpira, a i sitnog žita tako, da se na molbu oštećenog
žiteljstva godimice oblastno hajke odredjuju. Ove ostaju u pravilu
bezuspješne s razloga, što se ovoj opreznoj divljači na tom silnom
prostoru stalno skrovište odkriti neda, a kad bi i to moguće bilo, nespretno
je sa masom komandiranih pogonića u guštari upravljati, pak
idu stranom iz nehaja, a stranom iz straha jedan za drugim hrpimice
kud im je lakše, nedržeć se pravca, i tako divljač ili u skrovištu nedignuta
ostaje, ili ako ju zaglušna buka — koju mimogred rečeno nikako
prepriečiti ne možeš — uznemiri, tada će sjegurno protivnim
pravcem od postavljenih lovaca, raztrganu i neurednu četu hajkača probiti
i bez traga otići. Jedino sretnim slučajem pošlo mi je za rukom, u
kolovozu 1898. godine kod ovako velike hajke jednoga vepra dobiti,
koji je takodjer na stranu izmaknuti naumio bio — ostale ostadoše
dosadanjih godina uvjek jalove, uzaludne. Daleko boljim i sjegurnijim
uspjehom lovi se ova sjeverna zvjer sa manjim brojem hajkača — dakako
voljnih i vještih, a rekao bi najsjegurnije i bez njih, a naposeb
zimi po sniegu, kad joj se skrovište obtražiti može — samo lovci ne
smiju dakako biti šeprtlje; oružje stalno, naboj jak — po mogućnosti
kugla.


Tako sam — da se povratim mojem slučaju — u oči lova, dao
po srezkom lugaru obtražiti ležaj četirijuh komada te divljači, koja je
noć prije u susjednoj staroj šumi — pripravljenoj jur za konačni sjek,


— pod preostalim hrastima sjemenjacima za žirom rujuć sjeguran trag
po sniegu do skrovišta ostavila bila. — Imali smo ih što se kaže ko u
torbi! U društvu sa dobrim lovačkim drugom g. kr. kotarskim pristavom
Jemrićem, te četvoricom lugara osvanusmo pomenutog dana na
ugovorenom mjestu i zaokupismo jarak „Urvine" nu taj prvi pogon izjalovio
nam se u toliko, što je divljač na slaba lovca lugara izbila,
koji je doduše pucao, ali joj iz svoje spricaljke, akoprem sa dramnjacima
(pp) nabijene eventualno samo slabu poputbinu na bjeg dati
mogao. Sad je valjalo bez oklievanja ustrašenoj zvjeri, koja se lahko
neustavlja iz daleka put presjeći, i tako odlučismo nas četvorica —
znajuć pravac kojim je zvjer udarila — mogućom brzinom daljinu pd
12