DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 154 —


Kao rok za održanje XX. šumarskog kongresa određen je 21. i


22. ožujka 1904.
U isto vrijeme je zaključeno, da se rasprave XIX. austrijskog šumarskog
kongresa (održan u ožujku 1903.) ces. kr. knjižari Wilhelma
Fricka Beč, I. Graben 27., na prodaju predadu. F. V.


Država kupuje šume u Ugarskoj. Već smo više puta u našem
listu spomenuli, da država u Ugarskoj jedanputa pojedina dobra, a
naročito i šume, parcelira, ali s druge strane i prostrane šume kupuje.
Nedavno kupilo je kr. ug. ministarstvo za poljodjelstvo — kako „Pester
Llovd" javlja — u županiji Maramoš ležeće šumsko dobro Rus-Pojanu
od likvid. firme Haas i Deutsch. To prostrano šumsko dobro, veliko


16.000 rali, kupila je svojedobno ova tvrdka za svotu od 2,436.000 K.
a bilo je sastavljeno od: 6000 rali smrekove i 6400 rali bukove i javorove
šume, te od 4200 rali alpinskih sjenokoša i pašnjaka. Sada je
vriednost toga dobra mnogo manja, jer je tvrdka Haas i Deutsch smrekove
sastojine posjekla, a te su sastojine same reprezentirale vriednost
od 2,400.000 kruna. Koliko je država za to dobro dala ili dati kani, to
pisac viesti u „P. Lloydu" ne spominje, nu ta će ciena biti dakako daleko
manja od one, koju je rečena tvrdka svojedobno platila. Računa
se, da će erar, kad to dobro kupi, imati iz samoga gospodarskoga zemljišta
ipak prihod od kojih 20—24 tisuće kruna godišnje. Kao svrha
ovog kupa spominje se medju ostalima i ta, da se kani time pomoći
izokolnom pučanstvu rusinskome, da dodje do izdašne privrede, a takovu
ono može naći onda, bude li dobro u rukama države.
Važnost borovice na Krasu. U nekim Kraškim područjima nailazi
uzgojitelj šuma u svome djelovanju još nesavladivih zaprjeka.
Umjetno pošumljavanje i pored najboljeg truda ne može se uvijek započeti.
Na ovim žalosnim mjestima, gdje je klima tako nepovoljna, i
koja su izvržena pogubnom uplivu elemenata, morali bi se bar oni
ostanci, koji još postoje od nekadanje šumske vegetacije, naime kržljavo
bilje, koje se još za svoj opstanak bori, pažljivo čuvati i štititi.


Između ovog bilja zauzima borovica jedno od prvih mjesta. Sa
ovim se grmom ali često postupa tako, kako on s obzirom na svoja
svojstva ne zaslužuje. Premda se borovica ne može razviti do krasnog
drveta, ona se na nepažljivi način kreše, često skupa sa žiljem se čupa,
a ne rijetko se pali na pašnjacima, da se popravi zemljište. Ovce i koze,
koje su šumskom rašću tako opasne životinje, štede više puta borovicu,
pošto se boje njezinoga šiljastog i igličastog lišća, a napadaju je samo
onda, kada su usljed nestašice trave ili drugog bilja na to prisiljene.


Borovica podnaša, kako je poznato, vrlo izvrsno sve nepodobe
kraške klime i radi toga vrlo se često na krasu i pojavljuje. Ona po