DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 153 — i takodjer uzimaju za gorivo Ijameni ugalj. Metričl^i hvat plaća se za prvu vrst po 28—29, za drugu po 20 — 22 krune. Drven i ugal j ne ima nikakve prođje i leži u skladištima. Za ovu su produkciju prilike već sasvim težke i troškovi na izradbu i privoz k moru nedostižni. Carinski podatci o izvozu drvaiuglja iz primorskih luka u carinsko inozemstvo navode ove množine u metr. centima: 1) Za Italiju drva za ogriev 51.510; liesa tvrda 2720, liesa meka 12.281, duga bukovih i jelovih 2.641, piljenica tvrdih 80, piljenica mekih 1.292, drvena uglja 17.750, svega 88.274; 2) za Grčku liesa tvrda 26, duga bukovih 1.850, svega 1.876, te je po tom ukupni izvoz u izravnim relacijama s inozemskim lukama dosegao 90.150 metr. centi nadvisiV minulu godinu za 7.080 m. c." Različite viesti. Idući austrijski šumarski kongres. Za XX. austrijski šumarski kongres prijavljena su slijedeća pitanja za razpravljanje: Od češkog šumarskog društva. I. Koji položaj ima zauzeti austrijski šumarski posjed proti onim mjerama, koje se kao nužne posljedice provađanja zakona o vodenim putevima osobito u gornjem toku gorskih rijeka budu ispostavile? II. Koja se imadu izabrati sredstva i putevi, da se konkurencija na mineralnom ugljenu, koja već sada osjetljivo prijeti, a po izgledu će u budućnosti u još većoj mjeri potiskivati prođu i cijenu gorivog drva, iznose austrijskog šumarskog gospodarstva smanjuje i racionalno gojenje sastojina, osobito u mlađim sastojinama onemogućuje, djelotvorno nadvlada. Od galičkog šumarskog društva. III. 0 razjašnjenju pašnjačkih služnosti u onim šumama, koje se nalaze u Visokim Tatrama, kao zabrani. Od ces. kr. gospodarskog društva u Beču: IV. Udružna sječa malog šumskog posjeda. Od zemaljskog kulturnog savjeta za Gornju Austriju: V. Da se potpuno digne zabrana nad lovom tetrijeba. Od gospodarske i šumske centralne postaje: VI. Da se izabere odbor za drvnu podvoznu tarifu, koji jbi imao ostati u djelovanju do sastanka budućeg šumarskog kongresa. Odbor je zaključio, da se pod I., II., III., IV. i VI. prijavljeni predloži šumarskom kongresu 1904. pripuste, naprotiv pod V. od zemaljskog kulturnog savjeta za Gornju Austriju prijavljena tema, da se odbaci pošto ustanovljenje zabrane pripada zemaljskom zakonodavstvu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 154 — Kao rok za održanje XX. šumarskog kongresa određen je 21. i 22. ožujka 1904. U isto vrijeme je zaključeno, da se rasprave XIX. austrijskog šumarskog kongresa (održan u ožujku 1903.) ces. kr. knjižari Wilhelma Fricka Beč, I. Graben 27., na prodaju predadu. F. V. Država kupuje šume u Ugarskoj. Već smo više puta u našem listu spomenuli, da država u Ugarskoj jedanputa pojedina dobra, a naročito i šume, parcelira, ali s druge strane i prostrane šume kupuje. Nedavno kupilo je kr. ug. ministarstvo za poljodjelstvo — kako „Pester Llovd" javlja — u županiji Maramoš ležeće šumsko dobro Rus-Pojanu od likvid. firme Haas i Deutsch. To prostrano šumsko dobro, veliko 16.000 rali, kupila je svojedobno ova tvrdka za svotu od 2,436.000 K. a bilo je sastavljeno od: 6000 rali smrekove i 6400 rali bukove i javorove šume, te od 4200 rali alpinskih sjenokoša i pašnjaka. Sada je vriednost toga dobra mnogo manja, jer je tvrdka Haas i Deutsch smrekove sastojine posjekla, a te su sastojine same reprezentirale vriednost od 2,400.000 kruna. Koliko je država za to dobro dala ili dati kani, to pisac viesti u „P. Lloydu" ne spominje, nu ta će ciena biti dakako daleko manja od one, koju je rečena tvrdka svojedobno platila. Računa se, da će erar, kad to dobro kupi, imati iz samoga gospodarskoga zemljišta ipak prihod od kojih 20—24 tisuće kruna godišnje. Kao svrha ovog kupa spominje se medju ostalima i ta, da se kani time pomoći izokolnom pučanstvu rusinskome, da dodje do izdašne privrede, a takovu ono može naći onda, bude li dobro u rukama države. Važnost borovice na Krasu. U nekim Kraškim područjima nailazi uzgojitelj šuma u svome djelovanju još nesavladivih zaprjeka. Umjetno pošumljavanje i pored najboljeg truda ne može se uvijek započeti. Na ovim žalosnim mjestima, gdje je klima tako nepovoljna, i koja su izvržena pogubnom uplivu elemenata, morali bi se bar oni ostanci, koji još postoje od nekadanje šumske vegetacije, naime kržljavo bilje, koje se još za svoj opstanak bori, pažljivo čuvati i štititi. Između ovog bilja zauzima borovica jedno od prvih mjesta. Sa ovim se grmom ali često postupa tako, kako on s obzirom na svoja svojstva ne zaslužuje. Premda se borovica ne može razviti do krasnog drveta, ona se na nepažljivi način kreše, često skupa sa žiljem se čupa, a ne rijetko se pali na pašnjacima, da se popravi zemljište. Ovce i koze, koje su šumskom rašću tako opasne životinje, štede više puta borovicu, pošto se boje njezinoga šiljastog i igličastog lišća, a napadaju je samo onda, kada su usljed nestašice trave ili drugog bilja na to prisiljene. Borovica podnaša, kako je poznato, vrlo izvrsno sve nepodobe kraške klime i radi toga vrlo se često na krasu i pojavljuje. Ona po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 155 — sjeduje veliku otpornu sposobnost proti vjetru i buri, isto tako proti sunčanoj žegi, a s druge strane osobito je povoljna u pogledu uslova, koje stavlja na bonitet (dobrotu) tla, te i na najgorim kamenjarima uspijeva. Poznato je oko 30 vrsti borovice, od kojih se communis, macrocarpa, Oxicedrus, drupacea, Labina i ploenica najčešće susreću. Borovica se pomlađuje iz sjemena, ona sa svojim žiljem prodire u u pukotine kamenja, veže još zatekle ostatke humozne zemlje i crvenu ilovaču i štiti istu od posvemašnjeg isušenja, ispiranja i odnošenja po vjetru. Ako se dakle u postojanom napredovanju započetom opustošivanju dotičnoga kraškoga područja ozbiljno hoće na put stati, koje opustošivanje prouzrokuje osobito jake zračne struje, iznenadnu promjenu temperature, znatnu pretjeranost u temperaturi, zatim doduše rijetke, ali za to što žešće nastupajuće oborine, tada se čuvanje ove biljke ne može dovoljno preporučiti. I ako je borovica u drugim područjima, koja se po naravi drže za povoljnija, smatra šumskim korovom, to ona nije za kras, osobito za njegovo južno područje i njegove zapuštene mršave pašnjake. Ona je na istome džbun, koji među svojima srodnim suvrstama, koje se od naravi poslije silovitog i nerazumnog opostošenja podignu, najmanje zaslužuje, da se bezobzirno sječe, pali i brsti. Borovica treba da se tako dugo uzgaja, dok se na dotičnim mjestima odgovarajuće plemenitije biljke pod njezinom zaštitom ne uzgoje. Stoga je u interesu, ako i ne za ponovno pošumljenje, a to barem radi zatezanja i odlaganja posvemašnjeg opustošenja bezutješne kraške površine, da se ovom prividno malovažnom, ali ipak dosta vrijednom grmu u punoj mjeri pokloni više pažnje i čuvanja. Preveo: V. V. Novac u STJetskom prometa zastupanih zemalja. Novčarska jedinica na svjetskom prometu najjače je zastupana Velike Britanije i to funta šterlinga a 20 šilinga a 12 penza; 1 funta šterlinga je po vrijednosti jednaka 20 kruna 42 fllira naše krunske vrijednosti. Novčarstvo Njemačke je marka; 1 marka ima 100 feniga i jednaka je 1 krunu 17 fllira. Rusija računa na rublje a 100 kopeika, 1 srebrna rublja je po vrijednosti 3 krune 24 fllira. Francuska računa na franke a 100 santima; 1 franak je 80 fllira. Italija računa na lire a 100 čentesima; 1 lira je jednaka 1 franku (80 fllira). U Turskoj zove se novčana jedinica piaster (40 para); 1 piaster ima vrijednost od 18 fllira austrijske krunske vrijednosti. U Egiptu isto tako vlada piaster, ali njegove jedinice ne zovu se pare, nego miliemez, 10 miliemeza su 1 para (1 piaster 20 fllira). |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 156 — U Maroku ima piaster 15 unca; on je po vrijednosti jednak 4 au strijske krune. U ostalim državama vrijede: Australija 1 L šterling a 20 šilinga a 12 penza = 20 kruna 42 filira. Belgija 1 frank a 100 centima = 80 filira. Brazilija 1 milres a 1000 res = 2 krune 2 filira. Kina 1 tael a 1000 kesa (Gash) = 6 kruna 40 filira. Danska 1 kruna a 100 orea (ore) = 1 kruna 12 filira. Grčka 1 drahma a 100 lepta = 80 filira. Japan u nutrašnjosti 1 zlatni jen (Yen) a 100 sena = 1 kruna 18 filira. Japan sa Evropom 1 jen (srebrni) a 100 sena = amerikanskom trgovačkom dolaru =^ 4 krune 40 filira. Kanada 1 dolar a 100 centsa = 4 krune 26 filira. Meksiko 1 peso a 100 centavos = 4 krune 36 filira. Nizozemska 1 forinta a 100 centsa = 1 kruna 68 filira. Norveška 1 kruna a 100 ere (ore) = 1 kruna 12 filira. " Britska Istočna Indija 1 Rupie a 26 anas a 12 piesa = 1 krunu 92 filira. Persija 1 foman a 10 krana = 8 kruna; 1 kran a 1000 dinara = 80 filira. Peru 1 sol fi 100 centavos = 4 krune. Portugalska 1 milres a 1000 res = 4 krune 52 filira. Rumunjska 1 lej (Leu) a 100 bani = 80 filira. Švedska 1 kruna a IClO erea ^ 1 kruna 12 filira. Švicarska 1 frank a 100 rapena = 80 filira. Srbija 1 dinar a 100 para = 80 filira. Španija 1 peseta a 100 centimos = 80 filira. Uruguay 1 pesonat a 100 centesimos 80 filira. Venecuela 1 boliviano a 100 centavos = 4 krune. Sjedinjene države Sjeverne Amerike 1 dolar a lOJ cents = 4 krune 20 filira. Središnja Amerika 1 peso a 100 centavos = 4 krune. Novac, koji je najviše upotrebljen kao jedinica jeste franak; on dolazi u Francuskoj, Švicarskoj i Belgiji kao franak, u Italiji kao lira, u Srbiji kao dinar, u Rumuniji kao leu (množina lej), u Španiji kao peseta i u Uruguay-u kao peso; kruna je udomaćena u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj; njezina vrijednost prekoračuje onu od austrijske krune za 12 filira. Dolar vlada u Sjedinjenim državama Sjeverne Amerike i Kanadi. Kanadski dolar je za 6 filira više vrijedan nego onaj prvi. Preveo V. V. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 157 — Ubio diTlju STlnju. Piše nam prijatelj: Jur od kakovih 6 godina doklatila se je od nekuda, a valjda iz Bosne, ova crna divljač i udomila se kod nas, izabrav za stalno boravište i skrovište guste branjevine „Bilo-gore", koje se suvislo i neprekidno od Lepavine čak do Novigrada protežu, zapremajuć tako površinu od kakovih 8000 rahh. Iz ovih teško pristupnih odnosno prohodnih skrovišta izpadaju ti nemili gosti — koji su se medjutim znatno umnožali — u noćno doba za hranom u susjedna polja, nanašajuć znatne štete osobito jeseni na prirodu kukuruze, krumpira, a i sitnog žita tako, da se na molbu oštećenog žiteljstva godimice oblastno hajke odredjuju. Ove ostaju u pravilu bezuspješne s razloga, što se ovoj opreznoj divljači na tom silnom prostoru stalno skrovište odkriti neda, a kad bi i to moguće bilo, nespretno je sa masom komandiranih pogonića u guštari upravljati, pak idu stranom iz nehaja, a stranom iz straha jedan za drugim hrpimice kud im je lakše, nedržeć se pravca, i tako divljač ili u skrovištu nedignuta ostaje, ili ako ju zaglušna buka — koju mimogred rečeno nikako prepriečiti ne možeš — uznemiri, tada će sjegurno protivnim pravcem od postavljenih lovaca, raztrganu i neurednu četu hajkača probiti i bez traga otići. Jedino sretnim slučajem pošlo mi je za rukom, u kolovozu 1898. godine kod ovako velike hajke jednoga vepra dobiti, koji je takodjer na stranu izmaknuti naumio bio — ostale ostadoše dosadanjih godina uvjek jalove, uzaludne. Daleko boljim i sjegurnijim uspjehom lovi se ova sjeverna zvjer sa manjim brojem hajkača — dakako voljnih i vještih, a rekao bi najsjegurnije i bez njih, a naposeb zimi po sniegu, kad joj se skrovište obtražiti može — samo lovci ne smiju dakako biti šeprtlje; oružje stalno, naboj jak — po mogućnosti kugla. Tako sam — da se povratim mojem slučaju — u oči lova, dao po srezkom lugaru obtražiti ležaj četirijuh komada te divljači, koja je noć prije u susjednoj staroj šumi — pripravljenoj jur za konačni sjek, — pod preostalim hrastima sjemenjacima za žirom rujuć sjeguran trag po sniegu do skrovišta ostavila bila. — Imali smo ih što se kaže ko u torbi! U društvu sa dobrim lovačkim drugom g. kr. kotarskim pristavom Jemrićem, te četvoricom lugara osvanusmo pomenutog dana na ugovorenom mjestu i zaokupismo jarak „Urvine" nu taj prvi pogon izjalovio nam se u toliko, što je divljač na slaba lovca lugara izbila, koji je doduše pucao, ali joj iz svoje spricaljke, akoprem sa dramnjacima (pp) nabijene eventualno samo slabu poputbinu na bjeg dati mogao. Sad je valjalo bez oklievanja ustrašenoj zvjeri, koja se lahko neustavlja iz daleka put presjeći, i tako odlučismo nas četvorica — znajuć pravac kojim je zvjer udarila — mogućom brzinom daljinu pd 12 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 158 — 3 kilometra provaliti, i na sgodnom joj mjestu u branjevini „Pljeskača* put presjeći; dočim su dvojica lugara poslana tragom u pogon za njima uputom neprestano trag lagano sliediti i tako ih eventualno k nama natjerati. Prispjev trkom na opredjeljeno mjesto, postavismo se na uskom prosjeku u petgodišnjoj gustoj branjevini, pa znajuć, da je put, što ga imaju ona dvojica u pogon poslanih lugara laganim hodom tragom provaliti — velik, zaostadosmo časom na okupu u razgovoru o razpoložbi stajališta, eventualno u hitnji zalogaj i kap okriepe gutnuti; a dok mi tako, netom zamjetih opomenu na strani stojećeg lugara! Njegov tihi „pat" trgne me, a u isti mah razabrah i sam lomljavu u šikari iza ledja; instinktivno stisnem pušku za vrat, turim palcem zavor i prije no su ostali zalogaj progutali i situaciju shvatiti mogli, već sam ja imao kod oka i u istom trenutku — nemajuć vremena za mudrovanje i razmišljanje — ođapnem desnu, smjeriv neugodnog pohodnika, koji se je jur na 6 koraka trkom približio bio — proti svim pravilom u čelo. Lomljava u guštari te žestoko jaukanje i stenjanje potvrdiše, da sam dobro pogodio! Pucao sam iz moje Pieperove Hamerless dvocjevke Galiber 12, nabijene sa Concetrateur-kuglom, pa samo tom sigurnom i jakom hitcu mogu uspjeh zahvalili, u kom uvjerenju me utvrdjuje nepobitno ta okohiosl, što je krupno zrnje dramnjaka (pp.) dvajuh hitaca (Fangschiisse) izbačenih po lugarih iz neposredne blizine na jur ležeću zvjer, samo djelomično pod kožu zašlo i tamo se ustanovilo — naposeb ono u lubanji, koje smo kod svlačenja kože neposredno pod njom našli, a da kosti ni najmanje naškodilo nije. Moja kugla, udariv više lievoga oka u čelo, probila je lubanju, te ispod lieve lopatice izašla i lievu zadnju nogu više koljena smrvila tako, da je krupna kost izašla. Unatoč toj smrtonosnoj rani upirala se je bjesna zvjer još uvjek na prednje noge, te jaučuć i stenjuć na priskočivše lugare sabrav zadnje sile navaljivala, a da joj nije zadnja noga odbijena bila, sjegurno bi svi skupa još s njom neprilike imali. Mjerila je od njuške do vrh repa 175 cmt. a težila 6572 kilograma — jako dobro razvijeni godišnjak (tJberlaufer). Kako sam često izvještaje lovaca čitati mogao, skoro obćenito je mnenje, da je za crnu divljač naboj jakih dramnjaka dovoljan; s moje strane ne bi toga nikomu savjetovati mogao, jer bi takov u mom slučaju sjegurno bez uspjeha pucao pa uz to i nastradao, jer svaki puta nema sgode ni vremena birati i čekati dok zvjer široku stranu lopatice pokaže. Obćenito je takodjer poznato, da je crna divljač osobito plahaoprezna, neobično osjetljiva sluha i njuha. Nameće mi se pitanje: kako 10, da je u mom slučaju zvjer s protivne neočekivane strane — po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 159 — nikom gonjena — na hrpu nas izravno i silom navalila, a da ju ni naš glasan razgovor smesti mogao nije, makar da je na sve strane i svuda nesmetana i neopažena proći mogla? ili zar su ju i zašto sva ta izticana svojstva opreznosti iznevjerila? Ovo si nikako protumačiti ne mogu i ostati će mi vječnom zagonetkom — svakako vriednom, da se za nju zna, pa za to ju i izneso. Ovogodišnjim zaključnim lovom na srne imao sam takodjer slučaj vrieđan spomena. Na staru godinu ustrielio je moj lugar srnjaka na tri noge! Lieva zadnja noga bila mu je naime nekad na 2 centimetra izpod koljena valjda odbijena, obrubljena i dlakom na obrubu sasvim obrasla tako, da se absolutno nije ni pomnim pretraživanjem naći mogao žulj, koji inače na takih zaraslih rana u pravilu gol ostaje. Kojim je načinom taj siromak nogu izgubio? Imao sam prilike ubiti srnjaka, komu je nekad noga hitcem prelomljena bila, ali je ta i prirasla, makar nepravilno i krivo — ovdje je dobar dio sasvim manjkao, ne ostaviv nikakova traga, da bi tamo ikad dorastao bio, a ostatak sasvim normalno razvijen. Nije li moguće siroma tako nakazan na sviet došao ? Bio je inače podpuno razvijen, dobro uranjen i težio 21 kilogram. Rukavina, nadšumar. Biljka za ures kao neprijatelj gospodarstva. Vrlo često susrećemo u parkovima s jedne strane dosta miloga neprijatelja t. zv. žutiku (Berberis vulgaris). Žbun se iste vrlo lako raspoznaje. Na početku svješćica lišća stoje tri odijeljena trna. Ova se radi svoga svojstva, što imade gusto lisnate grane, mnogobrojni žuti grozdasti cvijet u ranom proljeću, svijetle, crvene i kiselog teka jagode u kasnoj jeseni, kao uresna biljka osobito uzgaja, ali na žalost ona je utočište žitne snijeti, koja je u gospodarstvu golemu štetu već prouzročila. Kod pomnog posmatranja lišća žutike u proljeću opažamo ovdje-ondje žute kožičaste nabrekline. One poječu od micelija žitne snijeti, koji se pod gornjom kožom lišća jako množi. On se sastoji iz mrežastih sitnih žilica, iz kojih nova plodna tjelešca nastaju. Gornja koža lišća naskoro se raspukne, te iz te raspukline izađu mali žuti peharčići, puni zrelih spora. Ali gljivica s time još svoj tijek života ne svršava, nego nastupa sada drugi svoj dio života, u kojem svojim iz ovih spora nastalim potomstvom pravu pogibelj gospodarstvu pravi. Iz peharčića izišle spore vjetar raznese i one, koje na određene vrsti trava padnu, dođu do daljeg razvića, sve ostale, ma one došle i na lišće žutike, propadaju. Onim vrstama trava, na kojima spore snijeti nađu povoljne uvjete za život, pripadaju i naše žitarice. Na žitarici spore klijaju, zatim istjeraju nježne končiće u bilinu, i donesu nove spore, koje su tada kao žitna snijet poznate. U buduće proljeće opet niknu ove spore i donesu nove male spore |