DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 110 — Glavnu inicijativu dao je članak objelodanjen u njemačkom šumarskom listu »Oesterr. Vierteljahresschrift fiir Forstwesen« organu austrij. držav. šumar, društva od prošle godine, a koji je potekao iz pera vrlo uvaženog i pripoznatog njemačkog stručnjaka šumara g. Hufoagla (čast g. piscu), koji je medju ostalim evropskim državama, iznoseći razne podatke u ciframa, koji se na šumarstvo u opde odnose, spomenuo i Srbiju i njene šumarske prilike, te ju okrstio kao zemlju na šumi vrlo siromašnu, te koji podatci niti približno ne odgovaraju pravom stanju stvari. Tom prilikom je iznio na javnost posve krive i netočne cifre u svakom pogledu. S toga istini za volju, a i u interesu same šumarske znanosti, svakoga je od nas dužnost, gdje nam je god moguće i pravo stanje stvari istinski poznato, da ovakove pogreške, možda i nehotice učinjene (ste će u svom slučaju sigurno i biti) ispravljamo, i čitalačku publiku upoznamo sa pravom istinom. Prije nego što prijedjem na važniju stvar, pozabavit ću se u kratko i sa istorijom srpskog šumarstva od obnovljenja Srbije, pa do današnjeg modernog zakona o šumama 1891. g. jer držim, da će i to koga od poštovanih čitalaca možda interesirati. Po izobilju svojih šuma Srbiji je zaista dolikovao poznati i čuveni naziv »Šumadija« (kojim se imenom danas samo jedan kraj naziva i u kom se danas samo razpoznaju rudimenti od nekadašnjih starih i lijepih hrastovih šuma). A nije ni čudo! Za vrijeme ropstva od 500 godina obrasla je ona šumom svuda, gdje je za nju mjesta bilo. Nju je dakle sama priroda podigla. S jedne strane usljed slabe napučenosti, a s druge strane na plodnom i povoljnom zemljištu, ona je više producirala, nego što se je sjeklo. O kakvoj većoj sječi i trgovini sa drvom nije moglo biti niti govora, nego jedino se sjekla za ogriev, nješto možda za dogradnju kuća i drugih domaćih potreba. Sječa i uporaba šume bila je za to vrijeme neograničeno slobodna, pošto su se one smatrale općim dobrom kao zrak, voda i t. d. One se ali ipak nisu tamanile radi male potrebe, a više je prirašćivalo, nego se sjeklo. |