DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 3 <-- 3 --> PDF |
iimnf sM Ilil« Br. 3. u ZAGREBU, 1. ožujka 1904. God.XXVIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/z stranice 8 K.; za Va stranice 5 K. 20 fll.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Šumarski odnošaji u Srbiji s pogledom na razvoj i druge uplivne prilil^e. S jedne strane kao naša pogranična susjeda, a s druge strane kao zemlja u šumarskom pogledu vrlo bogata, te koja bi mogla s vremenom i na nasu šumarsku industriju i trgovinu drva znatno uplivisati, dok se uvede racijonalno i intenzivno šumarsko gospodarstvo, pa je s toga sasvim opravdano, što se u našem listu sa dosta velikom pomnjom prati razvoj šumarstva ove nam bratske i susjedne države, a to tim više, što su tamošnje šumarske prilike u mnogom pogledu sa našima slične, i što su naše šume prije segregacije bile gotovo u istom stanju, u kome se danas srpske šume nalaze. Osim toga čuje se po gdjekoji glas i u stranoj štampi, koja nepoznavajudi pravo stanje stvari, više put prestavlja Srbiju sad kao zemlju vrlo bogatu (kao n. pr. Weber i Rene Millet, da imade oko 2,000.000 ha. šuma), sad opet kao zemlju na šumama posve siromašnu (kao n. pr. dr. Biihler, da imade 1,000.000 ha., a Hufnagel šta više reducira je na nešto više od 400.000 ha.), te i sa ostalim krivim i neistinitim podatcima, koji se na šumarstvo odnose zavada donekle čitalačku pubhku, koja onda, sasvim naravno, dobije posve krivi pojam o srbskom šumarstvu i njegovim odnošajima. Poznavajudi s te strane tamošnje prilike vrlo dobro, a i po prikupljinim službenim podatcima, dodadu se u ovom članku u kratko još onoga, o čemu u ovom listu nije još bilo govora. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 110 — Glavnu inicijativu dao je članak objelodanjen u njemačkom šumarskom listu »Oesterr. Vierteljahresschrift fiir Forstwesen« organu austrij. držav. šumar, društva od prošle godine, a koji je potekao iz pera vrlo uvaženog i pripoznatog njemačkog stručnjaka šumara g. Hufoagla (čast g. piscu), koji je medju ostalim evropskim državama, iznoseći razne podatke u ciframa, koji se na šumarstvo u opde odnose, spomenuo i Srbiju i njene šumarske prilike, te ju okrstio kao zemlju na šumi vrlo siromašnu, te koji podatci niti približno ne odgovaraju pravom stanju stvari. Tom prilikom je iznio na javnost posve krive i netočne cifre u svakom pogledu. S toga istini za volju, a i u interesu same šumarske znanosti, svakoga je od nas dužnost, gdje nam je god moguće i pravo stanje stvari istinski poznato, da ovakove pogreške, možda i nehotice učinjene (ste će u svom slučaju sigurno i biti) ispravljamo, i čitalačku publiku upoznamo sa pravom istinom. Prije nego što prijedjem na važniju stvar, pozabavit ću se u kratko i sa istorijom srpskog šumarstva od obnovljenja Srbije, pa do današnjeg modernog zakona o šumama 1891. g. jer držim, da će i to koga od poštovanih čitalaca možda interesirati. Po izobilju svojih šuma Srbiji je zaista dolikovao poznati i čuveni naziv »Šumadija« (kojim se imenom danas samo jedan kraj naziva i u kom se danas samo razpoznaju rudimenti od nekadašnjih starih i lijepih hrastovih šuma). A nije ni čudo! Za vrijeme ropstva od 500 godina obrasla je ona šumom svuda, gdje je za nju mjesta bilo. Nju je dakle sama priroda podigla. S jedne strane usljed slabe napučenosti, a s druge strane na plodnom i povoljnom zemljištu, ona je više producirala, nego što se je sjeklo. O kakvoj većoj sječi i trgovini sa drvom nije moglo biti niti govora, nego jedino se sjekla za ogriev, nješto možda za dogradnju kuća i drugih domaćih potreba. Sječa i uporaba šume bila je za to vrijeme neograničeno slobodna, pošto su se one smatrale općim dobrom kao zrak, voda i t. d. One se ali ipak nisu tamanile radi male potrebe, a više je prirašćivalo, nego se sjeklo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 111 — I za vrijeme obnovljene Srbije ostala je i nadalje sječa i upotreba šuma sasvim neograničena sve do g. 1839., kada je izašla prva »šumska uredba«; ali ova zabrani sječu samo rodne gore (t. j . drveće, koje žir nosi), dočim ostalo drvede ostade i nadalje nezaštićeno. God. 1843. kao dopuna prvoj uredbi izađe druga uredba, ali još slobodnija od prve, koja je u nekoliko dozvolila sječu i rodne gore ; a god. 1845. izadje »uredba za čuvanje žirorodne gore«, koja osim novčane kazne (vrlo malene) sadržaje i tjelesnu kaznu za one, koji bi rodnu goru sjekli, a kazna je bila razmjerna sa debljinom drveta. Tako je sve nerodno drvede osim lipe i divlje ili mečije leske (CorjluB colurna), čije se drvo u veliko cijeni, bilo sasvim nezaštićeno. God. 1852. propisana je uredba »o struganju (pilenju) dasaka u planinama«, te je ista opredijelila taksu za one, koji stružu daske za trgovinu. Po ovoj uredbi imalo se platiti od jedne strugare (pilane) na vodi sa jednom testerom (pilom^ 5 talira (1 talir = 5*05 dinara) na godinu, a za struganje na rukama 2\ talira; a oni pak, koji su strugali daske za svoje domaće potrebe, nisu plaćali ništa osim samo 1 groš (0´20 dinara) za šumsku objavu. Tek šumska uredba od god. 1857. prva određuje taksu za rodnu i nerodnu goru, te pri tom razlikuje samo veliko, srednje, gredarsko i mertačko drvo za taksu. Cijena nerodnog drveta je za polovicu manja, a isto tako cijena za špekulaciju je do 12 puta veća od one za domaću potrebu. Jedino ova uredba poznaje taksu i za domaće potrebe, ali već g. 1859. ova je ukinuta, te je tako sječa za domaće potrebe ostala i nadalje neograničena sve do šumskog zakona 1891. g. Po ovom imadu bezplatnu sječu, ali ograničenu, samo siromašni žitelji, koji plaćaju manje od 15 dinara neposredne poreze. Konačno izađe još god. 1861. zadnja šumska uredba, koja je ostala u kreposti sve do današnjeg šumskog zakona. Kako se vidi punih 30 godina vlada bje u šumarstvu stagnacija. I |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 112 — ova uredba zaštićivala je sječu u glavnom samo rodne gore, te je u tu svrhu i propisana taksa za istu kud i kamo veda, nego za nerodnu goru. Jedino što je god. 1872. taksa za špekulaciju nešto povišena kako za rodnu, tako i za aerodnu goru, i koja je ostala nepromjenjena sve do današnjeg zakona. Svakako biti će interesantno znati razliku između zadnje cijene drveta za špekulaciju po šumskoj uredbi, i cijene, koja je za vrijeme šumarskog zakona propisana. Po uredbi bila je propisana taksa i to: Za veliko drvo rodne gore 60 groša, nerodne 16 groša. » srednje » » » 40 » » 10 » » gredarsko » » » 6 » » 2 » » mertećko » » » 2 » » 1 » Za vrijeme zakona propisana je taksa za špekulaciju od kubnog metra, ali je ova metoda slabo u praksi primjenjena, te se ista računa po vrsti drveća i po redovima, kako je gdje teži ili lakši izvoz. Gornje cijene i spomenuta sloboda u sječi šuma zatekla je ovaj današnji moderni šumski zakon. Kakova razlika između onda i sada ? Prije za jedno hrastovo drvo, ako ga je tko posjekao, jedino je platio jedan groš za objavu, a ako ga je posjekao bez objave, platio je 2—3 cvancike (1 cvancika = 4 groša) oštete i dobio možda koju batinu. A danas za jedno srednje drvo mora da plati do 30 dinara, a ako ga ukrade do 60 din. oštete i do 2 godine zatvora. Svinje, goveda, ovce i dr. puštao je sasvim slobodno, a danas u jednoj godini po dva puta od komada mora da plati taksu i to u proljeću za popašu, a u jesen za žirenje. Nije to davno bilo, pa se svaki još živo sjeća te neograničene slobode u gospodarenju sa šumama, koje su smatrane kao opće dobro. I nije se onda čuditi, kad se današnjim zakonom ova sloboda u najtješnjim granicama skuČila, tako, da za malo veću šumsku krivicu može siromašniji lako ostati bez kuće i kućišta, te je sasvim pojmljivo, što se u narodu digla |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 113 — kuka i motika i tolika povika do konačnog istrebljenja srpskih šumara. A i u samom narodnom prestavništvu nije mnogo bolje, koje bi bar moralo imati pred očima više opću dobrobit, nego li interese pojedinaca, a često i svoje lične zastupajući, što jasno dokazuju i zadnje predložene izmjene i dopune u zakonu o šumama, koje imadu značaj i suviše reakcioniran, da se naime ukinu sve okružne šumske uprave, te nadzor i eksploatacija šuma potpadne opet pod policiju, a današnji školovani šumari bili bi valjda jednostavni Čuvari šuma. Međutim o današnjem šumskom zakonu i njegovom kritičnom posmatranju bilo je potanje u ovom listu govora. Prema prednjem razlaganju jasno se razabire, da je ovo bio veliki i nagli prelaz sa onakove slobode na današnji tako rekuć drakonski šumarski zakon. Bez sumnje mnogo bi više koristi bilo, a i manje poteškoća pri praktičnom provađanju istog zakona, da je kod stvaranja istog bilo nješto više kritike, i da su se imale u vidu više domaće prilike, a ne jednostavno kopiranje pojedinih ustanova iz stranih zakona, gdje je šumarstvo već preživilo sve nužne prirodne faze u svome razvitku, te ih presaditi na zemljište, gdje je ono tek u povoju. Kako je već u početku spomenuto, šume su se držale u dobrom stanju, dok je možda više prirašćivalo, nego što se je sjeklo. I da je takovo stanje potrajalo sve do današnjega vremena, bez sumnje bi Srbija u pogledu šuma imala danas posve drugo lice. Ali u to dođe srpsko-turski rat god. 1876., pa do svršetka 1878. Za cijelo to vrijeme morale su se mnoge šume posjeći iz nužde i potrebe u svrhu građenja i utvrđenja vojske duž srpsko-turske granice. A krčilo se i sjeklo ponajviše na mjestima, gdje bi se šuma baš morala oprezno čuvati. Isto je bilo i za vrijeme srpsko-bugarskog rata god. 1886. Ovi su ratovi ispraznili državnu blagajnu, a narod je sam mnogo osiromašio. Da bi se državne financije popravile, a narod se malo podigao iz svog iznurenog stanja, bacili su svi oko na još bogate i vrijedne šume, na to neizcrpivo blago narodno. Sve su pak šume bile za to vrijeme bez ikakovih stručnih šu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 114 — mara, te su potpadale pod nadzor policijskih vlasti, kojima je sva sudba šuma bila povjerena. Tako je s jedne strane država, da se maleni državni prihodi povećaju, našla za shodno, da se sve stare i vrijedne hrastove šume, kao najunosnije, prodadu bilo stranim bilo domadim trgovcima. S druge strane sam narod, da si uzmogne podmiriti nove nametnute daće, isto je tako nemilice šumu satirao, samo da dođe do što većeg prihoda. Za to su vrijeme na tako lakomislen način posječene i uništene najvrednije i najljepše stare hrastove šume, koje su prodavate tada u bescjenje, a danas bi one možda i milijonima vrijedile. Ista sudbina postigla je i četinjaste šume, šta vise još i gora, pošto nad njima kao nerodnoj gori nije se vodio gotovo nikakav nadzor, a uz to su još i za vrlo nisku cijenu prodavane. Osim toga, da se pojedinci što više koriste, krčili su i palili šume, koje su bile na boljem i plodnijem zemljištu, te pretvarali u oranice i pašnjake. Tako su propale mnoge hiljade lijepih i skupocjenih stabala bez ikakove upotrebe. Ne samo za vrijeme slobode, nego još i danas u dalekim i zabitnim krajevima desi se na žalost po koji slični slučaj. To je zbilja bilo najkritičnije vrijeme po srpske šume- Znatna količina najljepših i najvrednijih šuma je propala, a ono što je još do danas ostalo, to je većim dijelom u udaljenijim i nepristupnim mjestima, ali svakako njihova još znatna količina i tehnička uporabivost neda se poreći. Samo kad bi se proširila željeznička mreža i više obratilo pažnje na izvozne putove, za čim još ponajviše tamošnji šumarski trgovci nariču, bilo bi još dovoljno izvora za popravak oronulih državnih financija, predpostavljajući, da se reorgauizuje upravni šumarski sistem i uz pripomoć brojnijeg stručnog osoblja poČne sa intenzivnim gospodarstvom šuma. Kako u Srbiji još ni do danas nije proveden kataster, to se ne može tačno ni znati, kolika je cjelokupna šumska površina. Ali ipak nješto po popisnoj poreznoj knjizi, a nješto i po izvršenom već ubaštinenju, gdje je na sasvim prosti način izmjera vršena, ali najviše po prostoj okularnoj procjeni, računa se da imade: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 115 — Ukupne šumske površine i šumskog zemljišta 1,546.000 ha ili 32"io sveukupne površine, koja iznaša 4,830.000 ha* Od toga otpada po vrsti svojine na: Državne šume 666.900 ha ili 37-7"i„. Općinske i seoke 658.200 ha ili 42-6\. Manastirske i crkvene 17.000 ha ili 1%. Privatne šume 303.600 ha ili n\. Po najnovijem pomnom i iscrpnom razlaganju** sačinjavaju državne šume 550.000 ha ili 31"4´´o, ili ukupne površine 1,517.000 ha. Dakle postoji vrlo mala razlika između ova dva najpouzdanija pisca, i svakako će ovi brojevi barem približno istini odgovarati. Neki su šta više mišljenja, da Srbija imade još više šume 35-—40´´o cjelokupne površine, kako Karić u svome djelu »Srbija« navada. Nu sve je to samo približna okularna procjena, a tačna će se procjena moći ustanoviti tek onda, kada se šume ograniče ili kataster provede. Isto to vrijedi i za ostale slične podatke 0 šumama. Na svaki način po mom skromnom mišljenju biti će površina šumskog zemljišta nješto veća, ako uzmemo u obzir izvore, na kojima se u glavnom ovi podatci baziraju. Upisivanje zemljišta u popisne knjige vršeno je vrlo nesavjesno, a s razloga toga, da se što manje zemlje oporezi; nije rijedak slučaj, da je nekomu upisata u popisnoj knjizi površina od 3—4 ha, a u stvari uživa i po 10, pa i više iputa veću, osobito u brdovitim krajevima. Isto tako će možda i procenat državnih šuma porasti, kad se jednom raspravi pravo svojine i šume ograniče, pošto država i sada na najprostranije i najbolje šumske komplekse polaže neosporno pravo. Po samom prirodnom zakonu najpravije bi tako i bilo, pošto bi država bila u stanju tada razmjernonajveći kapital investirati za radnje, koje bi imale služiti općoj * K. B. Gjorgjevi(5: Šume u kraljevini Srbiji, Beograd g. 1900. iz kojega su djela mnogi podatci crpljeni. ** Dr. M. Vasić: Naše šume 1904. Beograd. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 116 — koristi, za otkupljivanje i pošumljivanje goleti, kojih imade dosta, uređivanje bujica, od kojih često stradaju silni stanovnici zemlje i drugo slično. A još bi dovoljno ostalo šume za pojedina sela i opštine, iz kojih bi mogli vrlo lako podmirivati svoje potrebe na drvu, a osim toga periodično i svoje financije poboljšati. Srpske šume sastavlja drveće srednjo-evropske flore, a neke su vrsti jedino u njoj nađene. Kako se obično cijeni ima Srbija u opće do 40 "/o Čistih, a do 60% mješovitih sastojina. Od toga otpada do 85"o na listače, a do 15";^ na četinjače. Od listača zauzimaju najvedi prostor bukove šume sad u vedim, sad u manjim kompleksima po cijeloj Srbiji. One danas prestavljaju po svojoj prostranosti i tehničkoj uporabivosti veliku vrijednost, pošto su večinom stare i za sječu dozrele. Na drugo mjesto dolaze hrastove šume, koje su vedim dijelom izdanačke i za sječu nezrele, a nekadanjih starih i vrijednih hrastovih šuma gotovo je posve ved nestalo. Četinjače se nalaze u vedim prostorima samo u južnom i jugozapadnom dijelu Srbije, gdje jošte imade izvanredno lijepih i nepreglednih četinjastih šuma, a na gdjekojim mjestima gotovo su oblika prave prašume. Kako se i gdje pojedini vedi i vredniji kompleksi državnih šuma prostiru, opisao je dr. M. Vasid u svoj raspravici »Naše šume«. U istoj razpravici iznio je površinu državnih šuma u sumi od 650.000 ha. od čega otpada 1. na bukove šume 55°io ili 302.600 ha. 2. na hrastove » 26"!^ ili 137.600 ha. 3. na četinjaste » 16"o ili 82.600 ha. 4. na ostale » 5\ ih 27.000 ha. A po najjednostavnijoj procjeni istoga pisca prestavljaju one vrijednost u okrugloj sumi od 936,000.000 dinara. Ako bi ova vrijednost možda donekle i odgovarala približnom stanju stvari, to prihod godišnji, koji bi sva šumska glavnica imala odbacivati, ne stoji ni u kakovom razmjeru sa glavnicom, kako je to na koncu raspravice resumirano. Cjelokupni godišnji |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 117 prihod iznašao bi do 1,500.000 dinara predpostavljajući još uz to, da se u šumarstvu uvede intenzivniji način gospodarenja i da se broj okr. šumskih uprava od 20 na 60 povisi. To znači, da gornja glavnica ne bi odbacivala šumske rente ni V5%, a kod iole uređenijeg šumarstva trebale bi šume, da ukamaćuju glavnicu barem sa 1%—l´^Vo; i tad bi u najmanju ruku iznašao godišnji prihod od šuma do 9,350.000 dinara, a ako bi prihod stajao u upravnom razmjeru sa brojem stručnih lica i pri današnjem ekstenzivnom načinu gospodarenja, iznašao bi isti do 2,000.000 din. godišnje. A, kako u stvari danas stoji sa cjelokupnim prihodom srpskih državnih šuma, i kako je prije stajalo? Sa malim iznimkama šumski brutto prihodi iz godine u godinu rastu. Tako su brutto prihodi bili u: 1892. godini 64.499-93 dinara 1895. » 141.722-3? 1897. » 222.261-19 » 1900. » 362.60075 » 1901. » 409.357-92 1902. » 369.875-27 1903. » 614.773-80 » Kako brutto prihodi postepeno rastu, to netto prihodi jako variraju tako, da je čist prihod iznašao u 1900. godini 196.026-99 dinara, u 1901. god. 119.263-05, a u godini 1902. pao je ua 6409-27 din., dočim se godine 1903. podigao već na sumu od 324.654-80 dinara. Ovaj prihod ne odbacuje u glavnom drvo, kao glavni šumski užitak, nego jako veliki postotak otpada na druge nuzgredue šumske prihode, Tako je godine 1903. bio prihod od drva 373.330-19 din, a ostalo sve otpada na nuzgredne užitke. Svi šumski prihodi, kako je poznato zavise od načina gospodarenja. U srpskim šumama se gospodari na posve ekstenzivan način, premda je današnji zakon propisao, da se sa državnim, opštinskim, manastirskim i crkvenim šumama gospodari po privrednim planovima, po kojima se ima uvesti po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 118 — trajno gospodarstvo. Ova će zakonska norma, ne promjeni li se današnji politički pravac, ostati još dugo samo mrtvo slovo na p apiru pošto se ograničavanju šuma stavljaju sa najmjerodavnijeg mjesta silne smetnje, što ovako neprečiščeno pravo svojine ide u korist samo pojedincima, a masa i njihovi potomci će tek za ovaj grijeh iskusiti osjetne posljedice. S druge strane za uređenje šuma potreban je za ovakove prostrane a ne premjerene šumske komplekse veliki broj stručnih šumara, a ono dvadesetak stručnjaka bilo bi možda dovoljno, da bi vodili samo nadzor nad ved uređenim šumama. S toga se još i danas po starom uobičajenom i nepravilnom načinu sa šumama gospodari, pošto se sve kako prostor, tako i količina i vrijednost procjenjuje od oka i od prilike, a o kakovim pozitivnim rezultatima još ne može biti govora. Šume se sijeku danas gotovo i isključivo samo prijebornom sječom, a sjeku se u glavnom za ogrev, građu i druge raznovrsne domaće drvene izrađevine, a u manjoj količini borove šume za pravljenje luči i katrana, a nješto se pravi i drvenog ugljena na najprimitivniji naČin, ali sve to najviše za podmirenje domaćih potreba, a za izvoz vrlo malo. Drvo se prodaje u državnim šuma po stablu i to od 10 do 10 cm. u preČniku, ne uzimajući pri tom u obzir punoću i visinu stabla. Svake godine vrši se sječa zrelih drveta bilo za domaće potrebe, bilo za spekulaciju (trgovinu), a prodaje se ili po cenovniku, ako je vrijednost do 2000 dinara, ili ako je veća, tada ofertalnom licitacijom, a sve po odobrenju ministra narodne privrede. Kada se zaključi prodaja (samo za veće), pravi se ugovor izmedju ministra narodne privrede i zakupca. Poveća eksploatacija šuma vodi se u planini »Tari«, odakle se trupci četinjaste gore splavljaju Drinom i Dunavom u Šabac i Beograd, gdje se na parnim pilanama prerađuju u raznu građu. Isto se tako u veliko prerađuje četinjasta šuma u planini »Kopaoniku« na modernoj vještačkoj pilani na turbini, koja radi za vrijeme dovoljne vode sa 25 HP. Povlasticu ima zakupac na 10 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 119 — Zatim u planini „Bokovik-Rožanj« izrađuje srpska državna željeznica drva za ogrijev i bukove pragove, koji se u Cidevcu impregniraju, a u „Golubačkim planinama« isto se tako u veliko eksploatiše razna lisnata šuma za ogrev i pragove. Omanjih eksploatacija, gdje se prerađuje razno drvo na običnim vodenim pilanama, ima ih gotovo svuda po većim šumama, gdje je to samo moguće, a napose u planinama »Crepuljniku, Čemernu, Goču« i t. d., gdje se prerađuje većim dijelom četinjasta šuma. Sva izrađena građa na ovim pilanama potroši se u zemlji, te ne podmiruje dovoljno ni domaće potrebe, B toga je do sada svake godine bio veći uvoz, nego li izvoz. Jedino u godini 1891,, kada se u veliko izrađivala francuska dužica, bio je veći izvoz, nego li uvoz, i to za 271.717 dinara. Iste godine izvezeno je samo dužica 14.125 m´´ u vrijednosti od 1,008.420 din. Godine 1897. izvezeno je raznog prerađenog i neprerađenog drveta u vrijednosti 696.040 din., a uvezeno za 1,682.612 din., a 1898. god. izvezeno za 494.958 din., doćim je uvoz bio za 2,407.423 dinara. Danas je uvoz nješto manji, nego ranijih godina, p, što su u zadnje vrijeme podignute njekolike moderne pilane za preradu drva u raznu građu, a s druge strane sada mnogi domaći trgovci, a i netrgovci, povede sume ulažu u trgovinu sa drvom, gdje nalaze izvanredno bogato vrelo dobre zarade. Pored svega toga uvoz će kod ovako slabo uređenih šumskih odnošaja još i nadalje ostati dosta znatan. I ako se drvo razmjerno jeftino prodaje u šumi na panju, to je ipak izrađenoj građi, dok ona dođe na stovarište, cijena znatno velika. A to dolazi najviše otuda, što su šume, gdje se eksploatacija vrši, jako udaljene od glavnih i dobrih puteva, većih plovnih rijeka, željezničke pruge, a izvoznih šumskih puteva gotovo ni nema, te se većim dijelom izrađena građa u šumi iznaša na konjima ili volovima. Dalje nema dovoljnih ni spremnih šumskih radnika, a k tome još nije raspravljeno pravo svojine državnih šuma, što najviše i odvraća strane kapitaliste, da ulože svoje velike glavnice u eksploataciju srpskih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 120 — Drvo se jedino prerađuje u sirovu građu, a nema ni jedne tvornice, koja bi drvo pretvarala u druge surogate, koji se od drva dobivaju, kao celulozu, ocat i drugo slično, pošto, osobito u južnoj i jugozapadnoj Srbiji, imade još nepreglednih četinjastih šuma, za sječu već prezrelih, a isto tako oborenog drveća na hiljade i hiljade kub. metara, što nije sposobno za finiju izradu, a što će s vremenom propasti bez ikakove koristi. Bukovih šuma ima također u velikim prostorima za sječu zrelih i prezrelih, gdje bi se podesne tvornice za preradu istih mogle sa velikim uspjehom podiči. To je u glavnom što se tiče eksploatacije srpskih šuma, a sad ćemo u kratko, da spomenemo, što ee uradilo na podizanju šuma. Kako u Srbiji još imade i dosta vrijednih šuma, tako isto s druge strane usljed neracionalne sječe šume ima ona danas i znatnu površinu opasnih goljeti, oko 135.000 ha., kroz koje nastaju još opasnije bujice. Današnji šumarski zakon, za pošumljivanje ovih goljeti sadržaje dosta valjanih norma, samo što se na žalost praktički jako slabo provađaju. U tu su svrhu podignuti pri nekim okr. šumskim upravama i razsadnici za gojenje sadnica, ali kako još ni do danas nije regulisano pitanje u tom smjeru, kako da se pri tom poslu postupa i odakle, da se se uzme potreban trošak, posto još do danas ni u jednom budžetu nije bilo stavke »za pošumljivanje goleti«, to od svega toga nema gotovo nikakovog uspjeha. A na uredjivanje bujica još se ozbiljno ni ne pomišlja. Za ove bi radove trebao jedan posebni odsjek u šumarskom odjeljenju, koji bi imao biti sastavljen od vještih i izkusnih stručnjaka, a toga nema; pa će još dosta vremena proći, dok se pristupi ozbiljnije njihovom ostvarenju. Jedino, što se u ovom smjeru već sa uspjehom uradilo to je, što su mnoge goljeti stavljene pod zabranu, da se prirodnim načinom, gdje je to moguće, goljeti same pošume. Sad još nješto o šumarskoj organizaciji. Sto se tiče organizatornog sistema, to niti je proveden čisto šumarnički, niti čisto nadšumarski sistem, nego od oba |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 121 — sistema po nješto. Šumskim zakonom se išlo za šumarničkim sistemom, odatle okr. šumske uprave, ali pri današnjoj organizaciji prevlađuje vise nadšumarski sustav. Broj šumarskih činovnika jeste vrlo malen i ima ih svega oko 40, koje pri centralnoj upravi, koje pri okr. šumskim upravama. Od ovih imade do 15 njih sa višom stručnom spremom, do 10 sa srednjoškolskom naobrazbom, a skoro polovina nema gotovo nikakove stručne spreme. Osim 8—10 urodjenika stručnjaka, sve su drugo stranci. Za naobrazbu šumarskih stručnjaka ne postoji nikakova srednja ni viša škola u zemlji, nego vlada svake četvrte godine šalje po nekoliko pitomaca na izučavanje šumarstva u strane zemlje. Njemačku i Francusku, koji koštaju državu jako mnogo. I danas se nalazi na strani u raznim učilištima do 10 pitomaca. Za naobrazbu čuvara šuma postojale su dvije škole, jedna u Beogradu, samo godinu dana, a druga sve do lanjske godne u Kraljevu, a nastava je trajala godinu dana. Kod ovakih prilika i pri neznatnoj produkciji stručnjaka šumara, prođi če još dugo vremena dok se bude počelo sa modernijim uredjenjem i eksploatacijom srpskih suma. Iz dosada u glavnim crtama izloženog posmatranja o šumarskim odnošajima u Srbiji, dobiti če svaki dosta jasnu sliku o njegovom razvoju i sadašnjim prilikama. Prije nego što ovaj članak završimo, napomenut čemo glavne uzroke, koji sprečavaju brži razvoj i onemogućuju uspješan napredak srpskog šumarstva. Svako zlo može se samo onda sa uspjehom liječiti, ako se saznadu i uzroci od kojih ono potječe. Ono neče poći u napredak sve dotle, dok se ti ubitačni uzroci, koji su razvitku šumarstva glavni kamen spoticanja, jednom s puta ne uklonu i uredjenje šumarstva ne postavi na zdraviji temelj, kako je to i u drugim uređenim državama. Želeći svaka dobra susjednoj nam i bratskoj državi, biti ćemo iskreni, pa ćemo navesti u glavnom te uzroke, koji su po napredak srpskog šumarstva od najodsuduijeg značaja. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-´ 122 — U prvom redu kao najodlučniji jesu oni politicko-strančarske prirode. Biva to i u drugim državama, da se ministarstva mijenjaju, ali je to po ostalo upravno činovništvo bez ikakovog upliva. U Srbiji se pak za to vrijeme dešavaju i znatne promjene medju činovnicima. Šumare još donekle za sada prati sreća, pošto ih je malo, te se samo iz jednoga kraja na drugi premjštaju, dočim druge mnogo crnja sudbina postigne. Premještanje, — taj luksus, — tako je uobičajeno, da se mnogi od šumara 2—3 puta godimice s jednoga kraja na drugi seli (vrlo lijep način proučavanja geografije, ali i skup), a rijetko koji sastavi godinu dana i više na jednom mjestu. Promjenom ministarstva mijenja se i protekcija kod pojedinih činovnika. Svaki gleda, da izrabi zgodnu priliku u svoju korist, pa da se dočepa boljeg mjesta, jer željezo se kuje, dok je vrude — ništa vječito ne traje. Tako, da se udovolji nekolicini, zahvati premještaj maF ne cijelo šumarsko osoblje. Karakteristično je kod tih premještaja, da baš strancima uvijek padnu u dio najzabitnija mjesta kao n. pr. Raška, gdje još do danas nijedan od domačih nije sjedio. Tako se dogadja, da mnogi od njih nije svoj ogromni srez ni prošao, a već se premješta u drugu upravu. Pri tome ne samo da trpi služba, nego i državna blagajna, ali najviše materijalno stradaju dotični činovnici, koji se tada bez potrebe uvaljuju u dugove i time ih onda sama država baca u postupak nesavjesnosti. Druga rak-rana jesu neuredjeni odnošaji o pravu svojine. Dok se ne zna, šta je čije, ni dokle je čije, tu prestaje i najbolja volja, a da bi i pomišljao tko na kakovo uredjenje šuma. S toga svi pozvati faktori prije svega ovo pitanje treba da jednom skinu sa dnevnog reda. 0 tom se i danas još jednako piše i govori, ali sve uzalud. Ovo bi bila dva najubitačnija uzroka po razvoj srpskog šumarstva. Osim ovih imade još i drugih, koji takodjer bitno uplivisu, ali koji bi se uz manje smetnje mogli otkloniti i popraviti i to bi s vremenom već samo po sebi došlo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 123 — Do danas još nije imalo šumarsko odelenje, kao centralna šumska uprava, gdje bi baš morali sjediti najoprobaniji i najiskusniji stručnjaci, nijednog šefa stručnjaka — šumara, koji bi mogao svojom dugogodišnjom praksom i širim pogledom na vrijednost šuma, dati svojima mlađima inicijative za uspješniji rad i savjeta u stručnom pogledu. Ne samo vrhovni šef, nego i sa ostalim činovnicima u odjeljenju nije mnogo bolje. Sama organizacija vrlo je prosta i jednostavna, te se sastoji jedino iz prepiske sa pojedinim vlastima, a stručna se pitanja rešavaju obično onako, kako to predlože okr. šumske uprave; a drugo im i ne preostaje, nego ili prihvatiti mnijenje uprave ili odbaciti. S toga sa uspjehom šumarstva stoji u uskom savezu i reorganizacija šumarskog sustava. Kad bi se ovaj proveo, tad bi trebalo na čelo postaviti jednog iskusnog i starijeg stručnjaka šumara, koji je niz godina proveo u državnoj službi, gdje je šumarstvo već uređeno i koji je možda i sam preživio sličnu fazu u šumarstvu; pa da mu se stavi na raspoloženje dovoljan kapital, dovoljan broj stručnih ljudi i dadu im se odriješene ruke, pa da onda, prvo proueivši dobro tamošnje prilike, po svojoj najboljoj uvidjavnosti i savjesti, započne sa uredjem tamošnjih šuma. Pa za 5—10 god. srpske bi šume dobile posve drugo lice. Ovakav stručnjak po svoj prilici morao bi biti stranac. (Ne govorim to možda iz nepatriotizma ili da vrijeđam kolege srpske šumare i kao da poričem njihovu stručnu spremu, to ne, ali priznati svaki mora, da takovog velikog iskustva još nijedan ne posjeduje. To govorim samo u interesu razvitka i napredka tamošnje šumarske struke.) Pa ne bi to bio prvi slučaj, kad evo i kod nas na čelu ne sjedi baš pravi urođenik, ali za to svako priznati mora, da je šumarska struka upravo za njega lijepo procvala. Nejdimo daleko. Da uzmemo samo za primjer Bosnu i Hercegovinu. Prije 25 god. bilo je u Bosni šumarstvo još na gorem stepenu, nego što je prije 10—12 god. bilo u Srbiji. Pa za desetak godina šumarstvo se uredilo tako, đa su šume odbacivale godišnji prihod na milijone. Tu se baš najbolje po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1904 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 124 — kazalo, šta vrijedi stručnjačka sprema, a s druge strane i ne žaliti investirati veliki kapital oko uredjenja šuma. Još bi se moglo prigovoriti, da nije baš niti najmanje opravdano, što ministarstvo narodne privrede šalje svoje pitomce za izučavanje šumarstva u daleku Njemačku i Francusku, gdje su šume već posve uređene i proživile sve prirodne faze svoga razvoja, a danas se samo vedinom kontrolišu već izradjene gospodarske osnove i programi. Uz to su još mnogo drukčije i klimatske prilike i šume sasvim drugoga karaktera. Zar ne bi bilo možda svrsi shodnije, da se pitomci šalju u susjedne države, gdje su šumarski odnošaji sličniji, i odakle bi se više dalo primjeniti na tamošnje prilike. Kad se još uzme, da ondje 10 pitomaca koštaju državu preko 30.000 dinara godišnje, to bi ovdje n. pr. u našoj šumarskoj akademiji, koja ne stoji na ništa manjem nivou, nego i ostala slična učilišta, dovoljno bilo za 30 pitomaca, ako bi im se dala stipendija i po 1000 din. godišnje, što je za ove prilike posve dovoljno. Tako rade n. pr. braća Bugari, kojih danas ima ovdje desetorica. Ovim smo u kratkim crtama iznijeli sliku srpskog šumarstva u opće, popraćenu sa mislima, kako bi ono pošlo u napredak, a namjera nam je pri tom bila najčistija. Zaključujući ovaj članak, želimo, iskreno od sveg srca, da bi srpsko šumarstvo dočekalo ljepše dane i jednom krenulo u bolju budućnost. V. VučJcović. Pripomenci k naredbi o sastavku gosp. osnova za šume podvrgnute osob. javn. nadzoru. Piše Vilim Dojkorić, kr. šum. nadzornilj u miru. (Nastavak). Ostale ustanove naredb e razpravljaju o provedbi dotičnih zakonskih ustanova, o molbenom tečaju, pa jer su š njima u skladu, prelazim u mojim razmatranjima na sam uredjajni naputak. Paragrafom prvim riešava se pitanje o ustanovljenju |