DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 3 <-- 3 --> PDF |
mamU Ilsf. Br. 2. u ZAGREBU, 1. veljače 1904. God. XXVIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´A stranice 8 K.; za ´/a stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. O gospodarstvenom ili unutarnjem podie- Ijenju šuma. Uredjenje šuma igra u modernome šumarstvu veliku ulogu. Gotovo sve naprednije države idu za tim, da se sve veće šumske površine urede i za njih sastave šumsko-gospodarstvene osnove, pa tada po tim osnovama gospodariti počne, kako bi se te šume što bolje kao takove očuvale i što veću korist vlastnicima donosile. Dočim su se u prijašnje vrieme uredjivale samo šume državne, pak šume onih posjednika latifundija koji su do racijonalnoga šumarenja više držali: počinju se sada uredjivati ne samo šume obdinske, već sve češće i šume omanjih veleposjednika. S ovih se razloga i sama nauka o uredjenju šuma sve više usavršuje, a sve brojnijima bivaju djela šumarskih pisaca, u kojima oni samo čistu nauku o uredjenju obradjuju. Uz ova djela izdavaju se sve češće i posebni naputci za uredjenje šuma, koje takodjer u literaturu nauke o uredjenju suma ubrojiti možemo. I kod nas postalo je od g. 1894. pitanje o uredjenju šuma važnije, od kako je naime izrečeno, da se imaju urediti sve šume stojeće pod osobitim javnim nadzorom, po gotovo pako od vremena, kad je vis. kr. zemalj. vlada izdala poseban naputak za uredjenje tih šuma, o kojemu je u ovomu listu već govora bilo. Mislimo s toga ugoditi mnogim našim cienjenim čitaocimatime, što ćemo se u ovom članku pozabaviti jednim od najvažnijih dielova nauke o uredjenju šuma, naime onim, koji se odnosi |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 54 — na gospodarstveno podieljenje šuma. Na to nas je ponukala okolnost, što se mnogi naši stručari do sele praktički uredjenjem šuma bavili nisu, a sad se najednoć baviti moraju; osim toga i okolnost, što se naputci za uredjenje šuma izdavaju obično u tako stegnutom obsegu, da se iz njih jasno razabira samo odredbe, što se učiniti mora, a ne i način kako bi se nešto najzgodnije učiniti moglo; konačno i okolnost, što se brojna njemačka djela, koja govore o uredjenju, ne služe jednakim nazivljem na iste pojmove. Ovo mnogo smeta one naše stručare,* od kojih se jedan ovim, a drugi drugim djelom služi. Kad se makar samo dvojica takovih stručara zajedno nadju i koje pitanje tičuče se uredjenja šuma pretresivati počnu, opazit će se često, da jedan pod jednim nazivom, koji se u uredjenju šuma rabi, ovo, a drugi ono razumjeva, pa su tada nesuglasice na dnevnom redu. Svaki od njih drži da drugi krivo ima; jedan se stavlja za jednoga, a drugi za drugoga od priznatih pisaca — pa do sporazumka nikako. U tom pogledu dođi de naročito ponajprije do nesuglasica kad se počne govoriti o gospodarstvenom ili unutarnjem podie- Ijenju šuma. Eazpravljajuć o takovom podieljenju šuma osvrnut čemo se na tu okolnost naročito. — Kod nas smatra se nekom jedinicom kod uredjenja šuma »gospodarstvena jedinica ili ured ja j ni razred« (nekoj puta i gospodarstveni razred zvan). Pod tim se razumievaju šume ili dielovi većih šuma u kojima će se polag istih principa gospodariti, i za koje se posebna porabna (sječna) osnova sastaviti, a etat napose opredieliti mora. Na tom stanovištu stoji ne samo naputak, koji vriedi za uredjenje šuma naših krajiških imov. obdina od g. 1881., već i novi naš naputak od g. 1903,, po kojem se imaju sastavljati gospodarstvene osnove i programi za šume stojeće pod osobitim javnim nadzorom. Oba ova naputka postavila su se na stanovište većine njemačkih pisaca, naročito na stanovište poznatoga kapaciteta na tom polju pokojnoga Judeicha, koji za taj pojam rabi izraz »Betriebsklasse« ili »Wirthschaftsclasse«. Nekoj puta mnogi kod nas zamienjuju |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 55 — pojmove »gospodarstvena jedinica« sa pojmom »gospodarstvena cielina" (Wirthscliaftsganzes) pod kojim se imaju razumjevati sve šume jednoga vlastnika n. pr. sve šume jedne krajiške imovn. obcine. Kod manjih posjednika obično se oba ova pojma pokrivaju, te je gospod. cielina ujedno i gosp. jedinica n. pr. kod većine naših zemljištnih zajednica. Kad se uredjuju sume ovakovih manjih šumoposjednika — kakove su malom iznimkom primjerice naše zemljištne zajednice — najshodnije de biti, da ciela šuma takovog vlastnika bude i jedna gosp. jedinica ili uredjajni razred, dapače i u onom slučaju, ako uz glavnu visoku šumu ima možda i komada sitne šume. Takovu malu sitnu šumu izlučiti kao poBebnu gosp. jedinicu ne bi bilo uputno, već ju je najshodnije pripojiti — možda kao posebni sjekored — visokoj šumi, a još najbolje tako, da joj se dade obhodnja takova, da bude obhodnja visoke šume višekratnikom obhodnje sitne. N. pr. da ima uz visoku hrastovu šumu još i jedan manji jalšik, to bi se moglo taj jalšik pripojiti hrastiku. Da se za hrastik propise primjerice 120 g. obhodnja, mogla bi se za jalšik odabrati 30 ili 40 god. obhodnja, te dok bi se tečajem 120 godina hrastova šuma jedanput posjekla, posjekao bi se jalšik 4 ili 3 puta. Sve da se samo jedna sječina vodi, ne bi bilo druge razlike izmedju površine hrastika i jalšika, van što bi se jalšik 4 ili 3 puta za sječu propisati imao tečajem jedne obhodnje. Kad bi taj jalšik bio znatne veličine, tada bi bilo shodnije stvoriti dvie gosp. jedinice: hrastik sa 120 g. obhodnjom bila bi jedna, a jalšik sa 30 god, obhodnjom druga jedinica, a u svakoj od ovih jedinica težilo bi se za tim, da se gospodari strogo potrajno i tečajem vremena uzpostavi normalno stanje. U tom slučaju bile bi u toj šumi u pravilu dvie godišnje sječine; jedna bi se vodila u hrastiku, a druga u jalšiku. Spomenuli smo već prije, da se ovako vi dielovi šuma: za koje se sastavlja posebna porabna osnova, u kojima se vodi neko zasebno gospodarstvo i želi obično polučiti i što prije neko normalno stanje, zovu polag spomenutih ovih naših do |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 56 — maćih naputaka za uredjenje šuma gospodarstvenim jedinicami ili uredjajnimi razredi. Po tom je ovim naputcima ne samo točno označeno, da je gosp. jedinica i uredjajni razred jedno te isto, već i jasno označen pojam što se gosp. jedinicom ili uredjajnim razredom kod uredjenja gore spomenutih suma smatrati ima. Za nas, ili bolje, za one koji uredjuju šuma gore spomenutih kategorija posjeda, ne mogu s toga biti ni mjerodavna ina mnienja, nazori i nazivi, tako oni, koje u tom pogledu zastupaju razni naročito njemački autori, koji pišu o uredjenju šuma, ili razni naputci izdani za uredjenje šuma u raznim zemljama, i to tim više, što se ta mnienja, nazori i nazivi medjnsobno podpunoma ne slažu´. Kada ved ne bi našim naputcima bilo jasno izrečeno, da je gosp. jedinica i uredjajni razred jedno te isto, te ujedno izrečeno što se pod ovim pojmom razumjevati ima: mi bi najvolili dati uredjajnomu razredu nešto širi, a gosp. jedinici nešto uži pojam i to bar za one slučajeve — u praksi do duše dosta riedke — kad se radi o uredjenju vanredno velikog šumskog kompleksa, kojeg su odnošaji skoro sasvim jednaki, te se može u cielom kompleksu po istim načelima gospodariti, nu ipak se hoće — ma i bila jedna te ista vrst drva, obhodnja, način sječe i pomladjivanja — taj veliki šumski kompleks razdieliti u pojedine dielove u kojim će se dielovima ipak u toliko zasebno gospodariti, što će se etat za svaki takav dio napose opredieliti i normalitet u njem napose uzpostaviti htjeti. U tom slučajn mogli bi smatrati taj cieli kompleks jednim uredjajnim razredom a pojedini mu dio — u kojem će za sebe etat opredieliti i normalitet uzpostaviti — gospodarstvenom jedinicom. U tom smislu rabili smo izraze uredjajni razred i gospodarstvena jedinica u našem izvještaju priobćenom u ovom listu o prošlogodišnjoj ekskurziji hrv.-slav. šumarskoga družtva u Bosnu, a na onom mjestu, gdje smo govorili o uredjenju čitavoga ogromnoga šumskoga kompleksa »Crne gore«. Ovakovi se dielovi (gosp. jedinice) unutar jednog velikog šumskog kompleksa, u kojem se inače po istim načelima go´ Guttenberg: Forstbetriebseinrichtuag. Strana 172. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 57 spodari i uredjenje provadja (uredjajni razred), izlučuju više s administrativnih razloga, ponajpače obzirom na lugarsko osoblje (ovakova je gosp. jedinica u pravilu jedan lugarski srez) kako je to i u naputku od g. 1881., mjerodavnom za uredjenje šuma naših krajiških imov. obdina, naročito naglašeno. Razlika je samo ta, što ovaj naputak ovakove gospod. jedinice i uredjajnim razredima zove, tako, da su po obim našim domaćim naputcima, kako već napred spomenusmo, gospod. jedinica i uredjajni razredi jedno te isto, naime: veći dielovi šuma za koje će se etat napose izračunati, porabna osnova napose sastaviti a neki se normalitet polučiti hoće. Kada se uredjuju šume manjih posjednika, biti će pravilo, da šuma pojedinog vlastnika bude jedna gosp. jedinica ; inače neka se — u smislu domaćih naših naputaka — izluči više posebnih gospodar, jedinica ili uredjajnih razreda, ali ipak samo u slučajevima prieke nužde, kada se doista veliki šumski kompleksi uredjuju. Treba naime na to misliti, da bi svaka gosp. jedinica morala u pravilu imati i sve dobne razrede prilično normalno zastupane. Inače moralo bi se, vodeć potrajno gospodarenje, u svrhu postignuća normaliteta doprinositi prevelikih gospodarskih žrtva t. j . sjeći možda premlade sastojine ih otezati sječom starih sastojina. Kod većih površina vjerojatnije je, da će na njima biti i sastojina razne dobe, nego kod manjih površina. Ovo vriedi naročito za visoke šume. Manje mogu biti gosp. jedinice u sitnim nego u visokim šumama; manje ako se preborno gospodari a veće kod sječinskoga gospodarenja i duljih obhodnja. Osobit o u onom slučaju, gdje se gospod. jedinice razpadaju u sjekorede mogu ovakove gosp. jedinice i po više tisuća rali velike biti. Primjerice spominjemo, da su kod imov. obćine križevačke svekolike šume ove imov. obćine podieljene u 43 gosp. jedinice ; prosječna je veličina jedne jedinice nešto preko tisuću rali; ima dakako jedinica koje su jedva nekoliko stotina rali velike, nu ima s druge strane i takovih, koje su daleko veće od iztaknute prosječne veličine. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 58 — Shodno zaokruženje gospodai´skih jedinica kod velikih šumskih kompleksa, osobito onih, koji su obteredeni služnostima ili u koje se ušumljuju pravoužitnici, iziskuje veliki oprez od strane onih kojima je uredjenje šuma povjereno. Kod omanjih šuma, kakove su one naših zemljištnih zajednica, ne će to u pravilu biti s nikakovim većim potežkoćami skopčano, jer kako već spomenusmo, bit će s malim iznimkami pravilo, da će ciela šuma takove zajednice biti ujedno i jedna gospodarska jedinica ili uredjeni razred. Da jedna gospod. jedinice ne mora biti jedan susvislio komad šume, već se ona može i od više medjusobom odieljenih šumskih parcela sastojati, samo se po sebi razumieva. Da se stvori okvir u kojem će se moći polučiti buduće normalno stanje šuma, nadalje, da se šuma užini preglednijom, eventualno pristupnijom, valja svaku oveću gosp. jedinicu, koja nije sastavljena od manjih odieljenih parcela, već se sastoji od jednog ili samo nekolikih većih komada, podieliti u manje die- love zvane odjeli (okružja) ili još možda i u sjekorede. Podieljenje samo u »odjele« — kod naših imov. obdina zovu se odjeli okružja ili distrikti — mnogo je važnije nego ono u sjekorede, jer se pojedina gospod. jedinica u svakom slučaju i kod svih metoda uredjenja dieli u odjele, dočim se svagda takove jedinice ne diele još i u sjekorede. Mnogi stariji naputci za uredjenje šume ne zahtjevaju nikakovu podjelu gosp. jedinica u sjekorede i odjele, već samo u odjele. Tako primjerice naš naputak za uredjenje šuma krajiških imovnih obćina od g. 1881. U novije vrieme ipak se i podielenju gosp. jedinica u sjekorode pripisuju ne samo veća, već često i vrlo velika važnost. S tog razloga i naš naputak od g. 1903. izdan za uredjenje šuma stojećih pod osobitim javnim nadzorom, traži podieljenje gosp. jedinica u sjekorede i odjele, a tako i naputak po kojem se imaju uredjivati naše državne šume. Kako je shodno podieljenje pojedine gosp. jedinice u odjele u svakom slučaju od nužde, to ćemo ponajprije o tom podieljenju koju spomenuti, prem bi neki mogo reći, da bi valjalo |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 59 — prije progovoriti o sjekoredima, koji su veći nego odjeli, jer pojedini sjekored obuhvada obično po više odjela. Uza sve to mi demo ipak prije progovoriti o podielenju šuma u odjele, jer nam je ponovno naglasiti, da podieljenje šuma u sjekorede nije od prieke potrebe, pak i nije s toga svagdje propisano i običajno. Podieljene neke gosp. jedinice u odjele provadja se u pravilu gtako, da se kao medje pojedinih odjela odaberu po mogućnosti naravne medje a kad takove nedostaju, neka se odjeli razstave prosjecima. U ravnici, gdje obično ne ima dosta naravnih medja, kao što su: potoci i stalni putevi, moraju se prosjeci prosjeci i tako takove jedinice u odjele podieliti. U brdovitom terrainu nekoj puta će dostati naravne medje kao: drage, sljemena, potoci i putevi; ipak će u pravilu i ovdje biti nuždni pojedini prosjeci, saniošto se oni kod velikih strmina ne će u čitavoj širini prosjeci, već samo uzko tracirati. Putevi ne će se u svakom slučaju moći odabrati kao medje pojedinih odjela i to s toga, jer bi se više puta dobili previše nepravilni odjeli, a tomu se nastoji izbjeći. Ne moraju odjeli baš pravilni biti, a rabeć pretežno naravne medje ni ne mogu biti skroz pravilni -— zatim se je doduše nekada čak i u brdskim predjelima težilo — nu ipak treba gledati, da ne budu previše nepravilni; naročito da se ne budu svršavali u šiljatim kutovima. Veličina samih odjela ravna se obično polag veličine šume, intenziteta gospodarstva, duljini obhodnje, vrsti sječe. Jedno se može reći: nekada su bili odjeli znatno veći, nego li danas. Tako su mnogi stari odjeli danas i kod nas podieljeni na dva ili više odjela u našim državnim i imovno-obćinskim šumama. I Prusi su svoje stare velike odjele — koji su nekada u lovne svrhe izlučeni i »Jagen« (pogon) nazvani — podielili u [manje. Kod naših imov. obćina glasom naputka od g. 1881. ne bi smjeli pojedini odjeli (okružja) biti manji od 5, a veći od 20 normalnih čistih sječina. Primjerice kod sume 2000 rali velike a kod 100 god. obhodnje, ne bi oni smjeli biti manji od 100 a veći od 400 rali; kod gosp. jedinice, koja bi bila 4000 rali |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 60 — velika kod iste obhodnje 200—800 rali. Ovo su svakako pre veliki odjeli. (Naš naputak od g. 1903. veli neka ne budu u visokim šumama u pravilu vedi od 100 rali). Preveliki odjeli imaju vrlo mnogo mana. Ponajprije vjerojatno je, da će u takav odjel pasti razni odsjeci (sastojine), koji se polag dobe previše razlikuju, a to je zlo, jer je odjel takov dio šume u kojem se nastoji po mogućnosti — dakako bez velikih žrtva — stvoriti vremenom jedan odsjek t. j . jedna sastojina. Dakako da se to ne će htjeti provesti pod svaku cienu, kako se je nekada postupalo, te uz stare sastojine sjekle u istom odjelu, kad je sječa unj došla, i mlade sastojine. Danas će se premlade sastojine preskočiti kad stigne sječa u takav odjel. Ipak valja tomu po mogućnosti izbjegavati; jedno od najsigurnijih sredstava da se tomu predusretne jest, da se stvore manji odjeli. Osim toga prednost je malenih odjela, da se sječa može laglje prenositi iz jednog diela šume u drugi. Tim pako načinom moguće je sječom pravodobno stići do pojedinih odjela u kojem ima starih za sječu zrelih sastojina. Uslied manjih odjela postaje dakle šumsko gospodarstvo u obće elastičnije. Kod izlučivanja pojedinih odjela nije se nekada na sastojinske prilike upravo nikakav obzir uzimao, ne uzima se u pravilu ni danas, nu ipak je dobro gdje je to moguće ipak nekakav obzir uzeti. Neki vidjeni noviji pisci toga su nazora, a tog smo nazora i mi; nu dakako ne vriedi to kao pravilo, već kao iznimka. Ako dakle današnji sastojinski odnošaji, kao prolazni, ne mogu u pravilu uticati na unutarnje podieljenje šuma, tim više valja kod podieljenja šume u odjele (okružja) paziti na stojbinske prilike i to na važna dva stojbinska faktora : na tlo i ekspoziciju. Gdje ne ima velikih razlika u tlu, pazi se u brdovitim predjelima mnogo na ekspoziciju. Tako neka se po mogućnosti nastoji, da ne bude primjerice pojedini odjel s južne strane brda segnuo i preko vrha brda na sjevernu stranu istoga ili obratno. To bi se lahko dogoditi moglo kad bi provadjali unutarnje podieljenje za brdsku šumu samo pomoćju katastralnih karta, neznajuć gdje su vrhovi, sljemena i drage, kako se je to |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 61 — u prijašnje vrieme češde dogadjalo. Kod unutarnjega podieljenja dobro je predočiti terrain isohjpsami, ili se služiti vojničkimi kartami u mjerilu 1 : 25000. Ove se karte doduše ne prodaju u trgovinama — kao one sastavljene u mjerilu 1 : 75.000 — ali se za službenu potrebu mogu uz oblastnu potvrdu naručiti od vojno-geografskog instituta u Beču uz razmjerno malu cienu. Kod manjih šuma, ili takovih, šuma, gdje ima mnogo naravnih crta, koje mogu služiti kao medje pojedinih odjela, kao što su: putevi, sljemena, potoci želj. nasipi i tomu slično, modi će se i čitava izmjera šumskoga detaila, naročito pojedinih sastojina (odsjeka), obaviti prije provedenog unutarnjeg podieljenja šuma u odjele. Kod većih šuma, i gdje takovih naravnih crta ne ima, morat će se podieljenje u odjele, bar djelomično, još prije provesti, nego se pristupi izmjeri pojedinih sastojina i čistina t. j . odsjeka u obće. Ovo vriedi pogotovo za mnoge šume u ravnicama, koje su iz neuredne preborne sječe proizašle, gdje i medje pojedinih odsjeka nisu lahko primjetljive. U ovakovom slučaju bar bez nekoliko glavnijih prosjeka ne bi u obće moguće bilo izmjeru pojedinih odsjeka obaviti, ili samo uz osobiti trud i muku. Ako je već unutarnje podieljenje šume u odjele sasvim ili bar djelomično provedeno, mogu se te radnje puno laglje i brže obaviti. Prosjeci samij mjesta gdje se oni sieku ili gdje ih sieku putevi, potoci ili gdje se oni dotiču tudjih parcela ili čistina ili takove sieku, sve su to točke, koje ne samo što omogućuju lahku orijentaciju, već omogućuju i lahku provedbu mnogih geometrijskih i taksatornih predradnja, naročito izmjeru i procjenu pojedinih odsjeka. — Već smo prije spomenuli, da se u novije vrieme obično provadja unutarnje podieljenje šuma tako, da se pojedina šumsko-gospodarstvena jedinica ne podieli samo u pojedine odjele, već i u sjekorede i odjele. Osobita se važnost pripisuje podieljenju brdskih šuma u sjekorede, naročito smrekovih šuma, koje od udarca vjetrova najviše stradaju. Nu i u šumama koje od vjetrova mnogo ne stradaju, a takove su šume u kojima raste drveće duboko ukorienjeno, pak šume po ravnicama, počinju u no |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 62 — vije vrieme izlučivati posebne sjekorede. U prvim poglavito s toga, da se na rubovima sjekoreda razvije snažno stabalje, koje će moći odoljeti udarcu vjetra, ma da se i posieku sastojine bližeg sjekoreda, koje su do sele sastojine ovog sjekoreda od navale vjetra štitile: u drugim naročito zbog toga, da se omogući sječu prenositi iz jednog kraja šume u drugi, a i mjesto jedne sječine u šumi voditi i po dvie ili više sječina istodobno ili izmjenice. Sjekoredi nisu dakle drugo nego dielovi šuma u kojima sječa u jednom smjeru teče. Sjekoreda ima razne veličine. Mali sjekoredi obuhvaćaju samo po 2 — 3 odjela. Najmanji sjekored mogo bi se sastojati samo od jednog odjela. Najveći sjekored bio bi onaj u kojemu bi bilo toliko sječina, koliko je u obhodnji godina. Ovake sjekorede zovu podpunimi sjekoredi. Velika prednost podieljenja šume u sjekorede sastoji i za nizinske šume u tom, što se moŽ9 sječa istodobno, ako je od nužde, voditi i na više mjesta u jednoj gospod. jedinici; ali ako te nužde ne ima ili je ne stane, koncentrirati u jednom sjekoredu. Prvo omogućuje to, da se ne mora predugo otezati sječom sastojina, koje su za sjeČu ziele, a nalaze se na više mjesta po cieloj šumi (gosp. jedinici) raztrešene; time omogućuje se sjeći pojedine sastojine u najprikladnijoj dobi, dakle se utire put pravom »sastojinskom gospodarenju", pak s toga Judeichova metoda uredjenja osobitu pomnju posvećuje podieljenju suma u sjekorede. Drugi slučaj, kad ])i naime trebalo sječu opet koncentrirati na jednom mjestu, mogao bi u praksi nastupiti, kad bi se primjerice u jednoj gospod. jedinici u koju su ušumljena 2—3 sela, u početku vodile 2—3 sječine svaka što bliže dotičnom selu; kasnije kad bi se obje ili sve tri sječine od sela udaljile, mogla bi se sječina koncentrirati u sredini šume, a u jednom sjekoredu, na kojoj bi sječini sada i sva tri sela participirati mogla, a da bi gotovo svima jedaako daleko bilo ići po drva. Danas se u tom pogledu češće grieši, te mnogo puta moraju ljudi iz sela A. i B. ići u sječinu blizu sela C, kasnije opet sela B. i C. možda u sječinu, koja je |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 63 — blizu sela A., konačno opet po vremenu sela A. i C u sječinu koja se u blizini sela B. vodi. Ne ima sumnje, da vodjenje sječe u dva ili više sjekoreda istodobno, može uz velike prednosti imati eventualno i velikih mana, s tog se u tom pogledu ne smije predaleko poći Vodi li se u jednoj gosp. jedinici po više sječina iste godine, otežčat će to u velike službu lugarskomu osoblju, jer je mnogo teže čuvati i nadzirati šumu u kojoj se na više mjesta sječa vodi, nego kad ima samo jedna sječina. Isto vriedi i glede nadzora, nad kulturnim radnjama. Nu često rastu time i troškovi, jer se mora istodobno i po više puteva uzdržavati, da bude izvoz iz svake sjeČine moguć; po gotovo ne vole to drvotržci, jer je njima i njihovim radnicima najdraža jedna — i što veća sječina. Kad se gospod. jedinice diele u sjekorede često je običajno, i preporučuje se, koncentrirati godišnju sječinu na jednoj površini u jednom sjekoredu, ali ju shedeće godine prenesti u drugi sjekored i t. d. pa se za kojih 4—5 godina, dok je kultura iza posljednje sječe već uspjela, opet vratiti sječom u prvi sjekored. Ovako rade često u četinjavim smrekovim i borovim šumama, gdje se plaše zareznika, naročito borovoga kljunka. Pošto se danas shodnomu podieljenju gosp. jedinica u sjekorede sve veća važnost pripisuje, izrečeno je novijim našim uredjajnim naputkom (od g. 1903.), da valja pojedine gosp. jedinice ne sama u odjele ved i sjekorede podieliti, te je u istom, kao i za gospod. jedinice (uredjajne razrede), i za sjekorede rečeno, što se pod tim imenom razumjevati mora. Nisu naime ni definicije za sjekorede svakuda skroz iste, kao i za gosp. jedinice, a tako i nazivlje za taj pojam. U njemačkoj šumarskoj literaturi najobičajuiji je izraz »Hiebszug« (odavle i naš »Sjekored «), nu često se za taj pojam rabe i rieči »Hiebstour«, »Schlagreihe«, »Schlagtour«, a odavle i naš »Sječni poredak«. Nadamo se, da će iz ovih naših navoda moći koristi crpsti oni, koji će se od sele imati češće baviti uredjenjem šuma a ne dospievajiT u tolikoj se mjeri baviti teorijom nauke o ure djenju šuma; a upravo shodno provedenom unutarnjom podie |
| ŠUMARSKI LIST 2/1904 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 64 — ljenju šuma posvećuje se kod uredjivanja šuma osobita pomnja, pače muogi drže ovo, a ne opredjeljivanje god. etata, najvažnijim podom olco uredjenja šuma. Prof. I. Partaš. Pripomenci k naredbi o sastavku gosp. osnova za šume podvrgnute osob. javn. nadzoru. Piše Viiiiu DojkOTi<5, kr. šum. nadzornik u miru. »Die gute Einrichtimg eines Waldes ist gew6hnlich viel \vichtiger, als đessen Ertragsbestimmung «. H. Cotta. 1 znanost te nauka žive. Ona žive preko svojih predstavnika, predavača. A pošto se ljudske generacije usljed svog porastka i razvijaju, to je jasno, da se i nauka tim evolucijam prilagodjuje. To mienjanje, razvijanje, koje se obavlja u granicama temeljnih zasada same nauke, zovemo napredkom. Cesto puti su promjene u zasadama jedne nauke toli znatne, da nove spoznaje jedva pridrže stare okvire, dočim sama sućnost znanstvene istine dobije sasma novo lice. Ovakove promjene snažna je da izvede ona novija škola, koja je refleksivnim iztraživanjem, iztraživanjem posljedaka, djelovanje staze nauke umjela kritički obraditi, ter temeljem pozitivnih pomoćnih znanostih znala si za svoju novu dogmatičnu tvrdnju pribrati stranom neoborivih zasada, stranom umjela nove principe zaodjeti u toli uvjerenja- punu formu, da nam isti lahko prelaze u krv ter postanu našom duševnom svojinom i onda, kad im se u prvom početku, već po zakonima prirođjenog nam konservatizma, donjekle i opiremo. To opiranje biva sve to slabije u onoga, koj zanimajuć se za stanovitu partiju znanosti ili stručne svoje nauke, njen razvoj u svakdanjoj literaturi živo prati, ter s tim razvojem usporedo koraca. U takovog čitatelja preljevaju se prelazi i posljedci znanstvenih razvoja poput male doze otrova tako, da on, preradiv u sebi kritički znanstvene temelje novog smjera |