DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 49 — Državno dobro Veliki Tabor u hrvatskom Zagorju prodano je koncem prošloga mjeseca na javnoj dražbi i tako će ono, kad bude dražbeni čin odobren, preći u privatne ruke. Uzmemo li u obzir, da je to naše Zagorje s jedne strane puno većih i manjih vlastelinstva, koja su u posjedu najboljih zemalja, tako da seljaci samo malo zemljišta posjeduju, lošije kakvoće i nepovoljnijega položaja, s druge, da je to kraj upravo prenapučen, vrlo nam je žao, da nije naša vis. vlada to dobro kupila, te zemljište eventualno uz dostalnu cienu medju tamošnji narod parcelirala. Tako čini često ugarska vlada, te smo o tom već i u ovom našem listu opetovano izvjestili, i tim doista promiče interese svoga puka. Vrlo se čudimo, da naše domaće novinstvo ovakovim operacijama, koje su od eminentne narodno-gospodarstvene važnosti po narod, gotovo nikakove pažnje ne posvećuje. Izuzam jedne notice u „Obzoru", kojom se domaći rodoljubi pozivlju da to dobro kupe, naše se novinstvo na ovu prodaju potanje obazrelo nije. Poznavajući naše prilike, što će biti konačna posliedica ove prodaje? Svakako ništa drugo, nego da će privatni vlastnik to zemljište sam parcelirati, pokraj toga liepe novce zaslužiti, a zemljišta potrebni narod morat će kupovati isto uz daleko veću cienu, nego bi to baš trebalo da bude. Zaključni izpit u lugarskom tečaju u Topuskom, održan je, kako u našem prilogu — „Lugarskom viestniku" — javljamo dne 28. prosinca. Čudili silio se, da nije kod izpita bilo prisutno više naših stručnjaka, bar iz tamošnjega kraja. Taj bi tečaj, polag našeg mnienja, zaslužio da mu se posveti više interesa od strane naših stručnih i mjerodavnih krugova, jer je osnutak istoga izazvala doista prava potreba. Specialno odnošaji našega šumarstva takovi su, da mi za naše lugarsko osoblje ne trebamo drugo, nego da ono bude pripravljeno za svoje zvanje u ovakovim kraćim tečajevima, kakav je od prilike privatni tečaj za izobrazbu lugara u Topuskom sam osnovao g. P. Agjić umirov. kot. šumar. Prave lugarnice nuždne su samo ondje, gdje je u šumarskoj upravi prihvaćen i proveden t. zv. nadšumarski sustav uprave, gdje ima dvie vrsti pomoćnoga osoblja: naime uz obične čuvare šuma, kojim je zadaća lih samo na šumu paziti i čuvati ju, još takovih lugara i nadlugara (Forstwart u novije vrieme zovu ih Forster), koji su pravo šumsko-tehničko pomoćno osoblje, te su izvršujući organi šumarskoga upravitelja, a često imaju značaj činovnika najnižega plaćevnoga razreda (tako je ne obziruć se na Njemačku u susjednoj Austriji, a i u Bosnoj). Takovo pravo šumsko-tehničko pomoćno osoblje mora biti teoretski bolje spremno za svoju službu, i stiće tu spremu u posebnim pravim lugarskim školama ili lugarnicama (Forstwartschulen ili Forsterschulen), a u kojima naukovanje traje po jednu ili više godina. Kako 4 |