DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 48 — Sad se u našim hrastovim šumama marljivo radi, nu mnogo smetaju izradbi i izvozu povodnje, od kojila su naši nizinski hrastici ove jeseni i zime opetovano stradali. Živo žele s toga naši šumsko-trgovački krugovi, da se u što većoj mjeri pristupi k regulaciji naših voda, naročito Save, pa da se izgradnjom kanala mogu inundirane šume što prije riešiti vode, kojima su ih poplave potopile. Te su naime povodnje pravi kalamitet, s kojim se naši drvotržci u hrastovim boriti imaju, te opravdano traže da se ne samo zemlja već i država za regulaciju Save i Drave pobrine, kad se je već u državni proračun toliko silnih milijuna sa investicije stavilo. Različite viesti. Izprarak. U imeniku članova priobćenom u 12. broju našega lista od pr. god. označena su zvjezdicama imena onih članova, koji su ujedno članovi t. zv. „K6r6skenyieve pripomoćne zaklade". Pomutnjom nije tom oznakom naznačen kao član te zaklade g. prof. F. Kesterčanek, koji je jedan od najstarijih članova iste. Upozoreni na to, ovime to rado izpravljamo, a ujedno molimo ako bi eventualno iz tog popisa članova još koji od gg. naših družtv. članova izpušten bio, da nas na to upozori. Točna evidencija članova ove zaklade doista je vrlo važna, pošto samo djeca članova K6r6skeny-eve zaklade, imaju pravo na podpore iz te zaklade, što ovime ponovno naročito naglašujemo, jer često stižu na družtv. upravu molbe za podieljenje podpore iz te zaklade, a da dotičnici ne imaju na to nikakvoga prava. Darovi dražtv. šumarskom muzeju. Od g. G. Kukovića, upravitelja Varaždinskih Toplica primila je družtv. uprava 1 eksemplar crnoga ronca; od g. V. Benaka šumarnika u Petrinji 2 fotografije hrasta „šukundjeda" i 1 fotografiju šumarske kuće, a od g. umir. katastr. šum. nadzornika J. Ettingera staru pozivnicu na dvorski lov. Liepa hvala! Vanređua šumarska skupština u Cjelovcu sazvana je bila za 19. prosinca pr. god. u kojoj se je imalo razpravljati o dvim pitanjima, koja naročito šumare i šumovlastnike austrij. alpinskih zemalja zanimaju i o kojima se je imalo svestrano razpravljati i shodni zaključci stvoriti. Jedno je pitanje t. zv. „bosanska pogibelj" o kojoj se već više vremena u austrir. šumarskim časopisima razpravlja, pače oštra polemika vodi kako bi se naime odklonila pogibelj, koja prieti južnim alpinskim šumskim proizvodima od silne bosanske utakmice, a drugo „cienik za prevoz šumskih proizvoda", jer da dosadanji željeznički cienik za eksport drva u inozemstvo ne odgovara, te svaki živahniji izvoz drva onemogućuje. Kad nam budu poznati zaključci stvoreni na toj skupštini, mi ćemo ih priobćiti, jer će jamačno biti i za nas od važnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 49 — Državno dobro Veliki Tabor u hrvatskom Zagorju prodano je koncem prošloga mjeseca na javnoj dražbi i tako će ono, kad bude dražbeni čin odobren, preći u privatne ruke. Uzmemo li u obzir, da je to naše Zagorje s jedne strane puno većih i manjih vlastelinstva, koja su u posjedu najboljih zemalja, tako da seljaci samo malo zemljišta posjeduju, lošije kakvoće i nepovoljnijega položaja, s druge, da je to kraj upravo prenapučen, vrlo nam je žao, da nije naša vis. vlada to dobro kupila, te zemljište eventualno uz dostalnu cienu medju tamošnji narod parcelirala. Tako čini često ugarska vlada, te smo o tom već i u ovom našem listu opetovano izvjestili, i tim doista promiče interese svoga puka. Vrlo se čudimo, da naše domaće novinstvo ovakovim operacijama, koje su od eminentne narodno-gospodarstvene važnosti po narod, gotovo nikakove pažnje ne posvećuje. Izuzam jedne notice u „Obzoru", kojom se domaći rodoljubi pozivlju da to dobro kupe, naše se novinstvo na ovu prodaju potanje obazrelo nije. Poznavajući naše prilike, što će biti konačna posliedica ove prodaje? Svakako ništa drugo, nego da će privatni vlastnik to zemljište sam parcelirati, pokraj toga liepe novce zaslužiti, a zemljišta potrebni narod morat će kupovati isto uz daleko veću cienu, nego bi to baš trebalo da bude. Zaključni izpit u lugarskom tečaju u Topuskom, održan je, kako u našem prilogu — „Lugarskom viestniku" — javljamo dne 28. prosinca. Čudili silio se, da nije kod izpita bilo prisutno više naših stručnjaka, bar iz tamošnjega kraja. Taj bi tečaj, polag našeg mnienja, zaslužio da mu se posveti više interesa od strane naših stručnih i mjerodavnih krugova, jer je osnutak istoga izazvala doista prava potreba. Specialno odnošaji našega šumarstva takovi su, da mi za naše lugarsko osoblje ne trebamo drugo, nego da ono bude pripravljeno za svoje zvanje u ovakovim kraćim tečajevima, kakav je od prilike privatni tečaj za izobrazbu lugara u Topuskom sam osnovao g. P. Agjić umirov. kot. šumar. Prave lugarnice nuždne su samo ondje, gdje je u šumarskoj upravi prihvaćen i proveden t. zv. nadšumarski sustav uprave, gdje ima dvie vrsti pomoćnoga osoblja: naime uz obične čuvare šuma, kojim je zadaća lih samo na šumu paziti i čuvati ju, još takovih lugara i nadlugara (Forstwart u novije vrieme zovu ih Forster), koji su pravo šumsko-tehničko pomoćno osoblje, te su izvršujući organi šumarskoga upravitelja, a često imaju značaj činovnika najnižega plaćevnoga razreda (tako je ne obziruć se na Njemačku u susjednoj Austriji, a i u Bosnoj). Takovo pravo šumsko-tehničko pomoćno osoblje mora biti teoretski bolje spremno za svoju službu, i stiće tu spremu u posebnim pravim lugarskim školama ili lugarnicama (Forstwartschulen ili Forsterschulen), a u kojima naukovanje traje po jednu ili više godina. Kako 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 52 <-- 52 --> PDF |
- 50 kod nas nije još ni kod našeg najvažnijeg ni najvećeg šamoposjednika, države, proveden čisti nadšumarski sustav, već se tekar obavlja prelaz od šumarničkoga sustava na nadšumarski, kod imovnih obćina pako on je više šumarnički, kod privatnika pako u obće je šumarnički sistem vladajući, to mi i ne trebamo pomno izobraženoga šumsko-teliničkoga pomoćnoga osoblja, već nešto bolje spremno čuvarsko osoblje. Takovo, nešto bolje spremno čuvarsko ili lugarsko osoblje, kakovo odgovora sada kod nas u praksi vladajućim šumsko-upravnom sustavima, izobraziti se može u kratkotrajnim lugarskim tečajevima, a uz naučnu osnovu kakovu je i u Topuskom. S toga velimo, da je dobro učinila vis. kr. zemalj. vlada, što je odustala od ustrojenja prave lugarnice, jer bi se inače uzgojilo osoblje, koje ne bi našim potrebama odgovaralo, a niti bi se ono kasnije sa svojim položajem i plaćom za dovoljno bilo — tako je evo u Austriji kod držav. šumske uprave, gdje je čisti nadšumarski sustav proveden i to pomoćno osoblje bolje situirano — već bi se trebalo samo tečajevima za izobrazbu lugara posvetiti više pazke, pak bar već postojeći privatni tečaj u Topuskom moralno podpomoći, da se naime kod popunjivanja lugarskih mjesta u prvom redu uzme obzir na one, koji su u tom tečaju za lugarsku službu već pripravljeni. UiiiTerse i ostale visoke škole. Vrlo je zanimiv nastupni govor ovogodišnjeg rektora bečke universe, prof. dr. Eschericha , izrečen prilikom njegovog svečanog ustoličenja početkom školske godine 1903./4. Dr. Escherich govorio je ponajprije u svrhi sveučilišta, te predbacuje austrijskim universama preveliki konzervatisam. One se već kroz stoljeća nisu promienile, prem se je izvan njih u ljudskomu društvu mnogo toga promienilo. One stoje gotovo još nepromjenjeno na nekoj sredovječnoj basi, te još uvjek uzgajaju samo svećenike, pravnike, učitelje i liečnike, a to nije dosta, jer novo vrieme treba još i inih akademski izobraženih ljudi. Da se dosele takovi na universama nisu uzgojiti mogli uzrok je taj, što su universe, naročito austrijske, držale zatvorena vrata raznim tehničkim znanostima, koje su ipak toliko dobra svietu učinile, pače socialne prilike iz temelja na korist ljudstva preokrenule. Posliedica tog neprijatnog držanja universa naproti uporabnim (angewandten) znanostima bila je ta, da su si te znanosti morale same stvoriti vlastito, ma i skromnije ognjište, kad se ih nije glavnomu ognjištu znanosti — universama — pripustilo. Bilo je to, veli prof. dr. Escherich, više od štete nego od koristi universama, jer je uzmanjkalo čistoj nauci na pobudama, a i time, što i čista znanost, njegovana na universama, nije uzela u obzir potrebe čovječanstva, pa tako se i našli mnogi razočarani stupiv u praktičan život. Odatle oštar sud mnogih, a naročito i Bismarka, o izobrazbi koju daje universa. Tre |
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 53 <-- 53 --> PDF |
-šibalo bi, ili bar trebalo je, rekao je već 1873. prof. Mayer, a veli sad i dr. Escherich, spojiti i tehničke znanosti s univerzom. Danas veli, to će već teško ići zbog toga, što su se te znanosti na posebnim ognjištima koncetrirale. Dok su one tražile spoj sa universom, universa ih je odbijala, a danas od kako su i one došle do preimućtva universe, naročito dobile pravo promocije, ne teže one više za tim spojem; dapače s praktičkih razloga bilo bi težko dva već gotovo sasvim jednako savršena organizma — sveučilišta i tehničke visoke škole — sasvim spojiti u jednu cielinu. Ali tim više moralo i moglo bi se ići za tim ondje, gdje se uz universu nisu još razvila skroz samostalno organizovana ognjišta tehničkih znanosti, da se tako učini od universe ono, što su one doista negda bile, naime — prava sveučilišta. U tom pogledu shvatile su svoj moderni zadatak, veli Escherich, daleko bolje universe u Njemačkoj, koje su sliedeć duh vremena ipak bar djelomično toj svojoj prvotnoj svrhi, odnosno modernim potrebama ljudskoga druZtva udovoljile, prigrliv ovako primjerice gospodarsku nauku iza napuštenih akademija, tako do sele u: Vratislavi, Goltingenu, Giessenu, Hallu, Heidelbergu, Kielu, Konigsbergu i Leipzigu, a šumarsku u : Monakovu, Tiibingenu i Giessenu. Konačno pozivlje dr. Escherich austrijske universe, a u prvom redu bečku, da se stave na čelo pokretu, glede eventualne shodne i duhu vremena odgovarajuće reforme naših universa koje su u tom pogledu universe u Njemačkoj preteklo. — Evo ovako govori o. g. rektor bečke universe, a što da onda kažemo o nazorima onih naših domaćih krugova, koji nikako ne mogu pojmiti, kako bi pristao našoj universi šumarski institut, pa možda još i tehnička škola? Grlasovi javnosti i naše šumarstvo. U novije vrieme češće se čuju glasovi 0 našem šumskom gospodarstvu u našim novinama, a i skupštinama, od kako je era javnog skupštinjarena nastala. Tomu se ne čudimo, jer kako je kod nas preko V3 svekolike površine obraslo šumom a šuma i šumarstvo odlučno upliva na gospodarstvene prilike jezgre našega pučanstva — seljaka-ratara, ne će istomu biti ravnodušno gospodarilo se sa šumama dobro ili zlo, gospodarilo se se u njima uzev ili neuzev dovoljnog obzira na njegove prave potrebe. Mi te glasove pratimo, te ne bi odgovarali našem pozivu kad toga činili ne bi, kanimo se s toga dogodice osvrnuti na te glasove javnosti bilo u ovom dielu našega lista, bilo u posebnom članku u njem priobćenom. To držimo nuždnim s toga, da se ne stvaraju u javnosti mnienja, koja su često i kriva, ili bar skroz jednostrana, već neka si ih javnost stvara polag one zlatne: Audiatur et altera pars. Lugarski ,z;nak. Visoka kr. zem. vlada propisala je naredbom od 26. ožujka 1888. br. 7533. obligatni službeni lugarski znak, koji se ima nositi na prekoramenici ili na lievoj strani prsiju. Medjutim je taj znak |
| ŠUMARSKI LIST 1/1904 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 52 — obligatan samo za lugare im. obćina i lugare zem. zajednica, buduć ga lugari državni ne nose, a ni mnogi privatni. Onaj pako, što ga nose lu gari im. obćina i zem. zajednica nalazi se prečesto u žalostnora stanju, jer mu pojedini dielovi manjkaju. Na svečane dane pako vidimo veći dio lugara bez službenog znaka s razloga, što mu je on prišiven na starom kaputu, pak se lugaru ne izplati svakoga svetca prišivati ga na drugi kaput. Oštećivanje znaka nastaje ponajviše stoga, što se nalazi na najiz loženijem mjestu t. j . na ramenu od torbe ili na prsima. Hoće li lugar u džep da izvadi knjigu, hoće li da zakopča kaput ili odkopči i t. d. mora svakiput rukavom zapeti bud za krunu od znaka ili za vrpcu na kojoj je napis, pa kako se to više puta u jednom danu dogadja, nije čudo da se znak ošteti. Uzme li se k tomu njegova znatna veličina i boja mora se sbilja kazati, da je taj znak nesliođan i neukusan. Kad bi taj znak bio mnogo manji i ukusniji, te kad bi se nosio na kapi ili šeširu, vršio bi on istu svrhu, pak bi bio i shodniji. Od kada su lovačka, ribarska i ina društva počela nositi znakove, nalazimo medju njima upravo krasnih oblika, a ciena im je skoro ista kao i sadanjem lug. znaku. Osobito su liepi znakovi iz emaila, koje nose članovi bici klističkih društava. Kada bi se načiniti dao lug. znak od 3 cm. visine i 2 cm. visine jajastoga oblika sa grbom i krunom u sredini i to tako, da bi grb bio u bojama emaihran, vrpca za napis bielo emailirana sa zlatnimi slovi a pravila bi ga poznata firma za pravljenje družtvenih znakova: „Adolf Belada u Beču (VII./2. Mariahilferstrasse 54.)" po 1-50 K. ako se naruči jedna stotina, a po VSO ako se naruči 1000 komada. Iz tankog lima ako se naruči 100 komada 36 fil. Napokon ako bi se pravio iz kovine (kao n. pr. znak družtva za gojenje lova i ribarstva) stojao bi komad 65 fil. ako se naruči 100 komada, a 50 fil. ako se naruči 1000 komada. Bilo bi s toga uputno, da se kr, žup. oblasti, gospod. uredi im. obćina, a i hrv.-slav. šum. družtvo obrate na visoku kr. zem. vladu molbom, da novi službeni lug. znak propiše, koji bi se nosio na kapi te bio manjeg i ukusnijeg oblika. Kosović. Primili smo od g. pisca ove notice i sliku u bojami ovakovoga znaka, nu ne možemo ju radi razmjerno prevelikih troškova donieti. Uredničtvo. p. n. gg. članovima i preSbrojnicima na ubaviest. I opet ove godine podvrgli smo se trudu, da o novoj god. 1904. što točnije izpravimo adrese pod kojima list šaljemo. Bude li uza sve to kakovih nedostataka u odpremi lista, to p. n. gg. članove i predbrojnike umoljavamo, da nam što prije — i to na adresu uredničtva: Zagreb, gornji grad, Jurjevska ulica br. 7. — eventualne reklamacije odprave. Ujedno umoljavamo, da nam se i u buduće promjena boravišta što prije obznaniti izvoli, jer nam se često vraćaju brojevi, koji se kasnije reklamiraju, a sve to zadaje previše nepotrebnoga posla. Uredničtvo. Uredjuje IvanPartaš,prof..šum. akademije uZagrebu. Tiskara C. Albrecht (J. Wittaseh). |