DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 697 — S obzirom na primanje, imaju se kandidati iskazati, da su navršili 17., odnosno, da nisu prešli 35. godinu, i imaju se osim toga podvrći prijamnom izpitu kod pripadne konzervaeije. Nastava traje dvije godine, te se u isto vrieme teoretički i praktički naobražavaju i obuhvaća osim općenitih i čisto šumarskih predmeta, takodjer i neke gospodarstvene. Apsolventi dobivaju konačnu svjedočbu, na osnovu koje se, za slučaj potrebe za Gardes domaniaux TI. razreda, imenovati mogu. Moj odvrat g. nadzorniku Borošiću. u »šum. listu« za kolovoz o. g. izvoljeli ste g. nadzornice reflektirati na moj »osvrt o reviziji gospod. osnova«. Da ste u svom odgovoru bili samo stvarni — ja se ni maknuo ne bi. No pošto iz cielog članka razabirem, da ste pišue isti stajali pod dojmom skroz osobnih utjecaja, to moram da se na njeke Činjenice obazrem, te da ih svedeni na stanovište i — nazora. Nije Vam pravo što nisam zagrizao u materialni dio Vaše razpravice, u »revisiju«. Nisam to učinio iz dva razloga. Jedno zato što sam taj dio članka držao samo za preludij »taksacionalnom uredu«-, a drugo zato ne, jer sam odlučio bio, da o samom predmetu izjavim svoje mnijenje onom prigodom, kad ću se osvrnuti moći na uredjajni naputak za sastavak gospod. osnova u šumama zem. zajednica, što sam medjutim do danas već i učinio*. Na raspravni predmet odnoseću se literaturu nisam naveo u tu svrhu, da Vas g. nadzornice ma o čemu podučim, jer Vas smatram odviše ozbiljnim stručarom, a da biste se upustili u razpravu theme, o kojoj ne bi prije svestrano teoretično orientirani bili. Učinio sam nasuprot to zato, da mladje sudrugove, koji se za predmet zauzimlju, na studij potaknem, te da ih upozorim, gdje će o samom predmetu što naći. Učiniti ću to i u buduće svakom danom mi zgodom. Iz * Taj smo članak već primili, ali ga zbog inog gradiva još objelodaniti mogli nismo. Uredničtvo. 48 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 698 — dva razloga: jer sam prijatelj stručne knjige i jer mi je duševni razvoj sustručara i napredak šumarskog stališa — koj se samo moćju intelekta pokrenuti i pridići dade — na srdcu. Pa baš za to učim i ja sam rado svakom prilikom i od svakoga, bez obzira na njegoj položaj i dnevni razred. I dok Vi odklanjate moju, makar, i nepostojalu namjeru da Vam nješto nova kažem, izjavljujem, da ču spremno recipirati svaku poduku, pa došla ta i od Vas g. nadzornice. Nauka je universalno dobro, nitko od nas nije je kašikom posrkao, a niti s njom svjetlo svjeta ugledao. A dandanas gdje se svaka pojedina disciplina u znanstvene tančine drobi i raztvara, mora i naučenjak, da je pristupačan tudjem upozorenju, ako ne će — da odpočne hrdjati. To je suverena razlika izmedju mojeg i Vašeg stanovišta. Ja svoga ni za buduće u nijednu cienu u tom predmetu napustiti ne ću. I prištednje II. banske imovne občine imadu dva lica. Jedno je ono, što ga prikazuje gospod. osnova, a drugo lice predočuje konkretno stanje stvari. Nepoznavajuć samog stanja stvari po osnovi, tvrdim ipak, da te prištednje kod II. banske imov- obćine nisu nastale otale, što pravoužitnici ciele druge banskeimov. obćine ne bi bili htjeli ili trebali potrošiti tih prištednja, već otale: što ih potrošiti nisu mogli, jer im ti etati pristupačni bili nisu. ^Te prištednje nalaze se sigurno nedaleko korduna, gdje je pučanstvo najriedje posijano, dočim tih prištednja ne bi bilo, da su iste situirane u gušće napučenoj Posavini. Dok na kordunu imadete prištednjah u starih sječivih bukovih sastojinah, morate potrebu na ogrievnom drvu Posavačkog Banovca po svoj prilici podmirivati iz proreda tankom jasenovinom, briestovinom i joho vinom. Medjutim molim Ijepo za objašnjaj, odakle dolaze te silne i ogromne šumske štete, kad je drva tamo za svakdanje potrebe na pretek? Zar samo od ljudskog prkosa? No tomu bi ipak mogle oblasti doskočiti. Ovako ali znamo, da se je sa momentom šum. šteta u području bivše Vojne Krajine već pomalo sve sprijateljilo, barem što se kažnjenja tiče, jer šumoštetnika sve time izpričaje, što da ne ima dosta drva. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 699 — Ja se ne bojim suda, što no de ga potomstvo izricati 0 razlici naših nazora glede odpisa šumskih šteta i dispoziciji stak o nastalim i pricuvnimi glavnicami. Kako se meni čini, nije daleka budućnost, gdje <5e se morati u tu jabuku zagristi. Na to će s vremenom siliti razuzlanje narodn o gospodarstvenih pitanja, koja će biti jača i odlučnija od šablonski prikrojenih nazora o stanovitim institucijama. Danas gdje narod a rodjene grude na nepovrat u Ameriku bježi, danas gdje je težnja i čeznuće za individualnim razvitkom toli moćna, da toj cieli podvrgava sve obzire i interese počam od obiteljskih pa do državnih, nanudjavaju se ozbiljnu stručeru i prijatelju naroda svom silom pitanja ob narodno-gospodarstvenim odnošajima, ob ovlaštenosti eksistencije velikih povjerbinah, kao sto su i naše imovne obdine, ter o shodnosti njihovih administrativnih udesaba i onda — kad iz njih ne izviru rukopipateljni probitci po ovlaštenike. Kako izgleđje aktivnost bilance one zajednice, gdje mi zajedničari s jedne strane na dug posudjujemo novac — šumske štete — pa ga u blagajnu ulažemo, a s druge se strane u nju ulaže i ono malo našeg dobra, što no nam ga od ustiju, ako ne i namjerice a to silom okolnostih, odkinulo? Ta da, ot a zajednic a imati će i aktivnih tražbina i gotovine, ali m i zajednic a r i ostati ćemo i bez onog jamstva, što ga pod dug dadosmo, jer ćete nam za šumske štete prodati pokretnine i nekretnine. Odakle nam eto individualna materijalna propast, a i propast fizična: jer ćemo s pomanjkanja oduzetih nam zalogaja postradati morati, pošto se novac na hrpu i onda kupi, kad bi okolnošću inih obzira valjalo istog pojedinom ovlašteniku po pravu i razmjeru u korist privesti. Ako su te prištednje nastale s nepružitih kamata, jer se u toj formi (kao drvo) uporabi privesti dali nisu po sadanjoj generaciji, onda je pravo, da se iste u korist ovoj ma na koji način privedu. Po kojem zakonu sticanja i štednje moram ja danas stradati, a da se sutra moj baštinik u tim prištednjama razmeće? Zašto se |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 700 — zavelo dugoljetne amortizacije, van da se tereti i koristi pra vedn o na generacije podiele?! Zaustavite se malo kod te slike g. nadzornice, pa ćete lahko naći konac ideje o odpisu šumskih šteta s naslova prištednjah, koje nisu nastale — naglašujem — kao gospodarstveno producirani 8 u V i š c i, već kao prištednje samo zato, jer je njihova potrošba — donekle nemoguća bila. O taksacionalnom uredu ne ću dalje niti rieči. Sve ono što sam 0 njem napisao proizteklo je iz mog dvadeset i sedam godišnjeg izkustva, iz uredjajne prakse crpljene još u mladim danima, a u šumama zem. zajednica. Ja ću moj nadzor smatrati u tom predmetu pobijenim onda, kad će taksacionalni ured sa »jednim do dva višja uredjajnika « i sa svimi njegovimi šum. vježbenici prije urediti sve šume zem. zajednica, no će to moći učiniti oko petdeset i osam kr. kot. šumara zajedno sa 8 žup. šum. nadzornika. Ta dandanas je i to moguće. Ele smo tek nedavna vidjeli, kako se ogromni šumski kompleksi, što bi dlanom o dlan plesnuo, u r e d j u j u. Od takovog ali uredjenja sačuvati će dobri Sjlvanus naše paurske šumice i sikarice već i zato, što će taj puta šumski krugovi stajati na strani sirotinje — koju zaštićivati i očuvati ne samo sama dužnost, već i njezin moral odlučno nalažu. Prieći ću preko taksacionalnog ureda i zato, što će mi najbližja uredjajna praksa pravo dati, jer ne dvojim niti časa, da će se ona onako u život privesti, kako sam ja to — ne poznavajuć jošte tada najnovijeg uredjajnog naputka — u mojem članku, kao jedino praktičnim i — provedivim istaknuo. Ali na nješto ću se osvrnuti. Ne skroz stvarna oštrina Vašeg Članka, naročito zadjevica o »privatne šumske tehničare« izazvala me je bila, te sam u mom osvrtu napisao stavak, kojeg je g. urednik iz rukopisa eliminirao. Ja sam se s njegovim sudom zadovoljio. Ali kad sam dočitao Vaš odgovor g. nadzornice, tad sam se ponovno uvjerio koli mi je krivo učinjeno bilo, jer ciela jedna stranica (pol |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 701 — 460 i 461) Vašeg odgovora nije ino van osobni »Schlag und Ausfall«, za kakovi Vam ja Ije povoda ne dadoh. Priznajem, da sam se ja nametnuo za branitelja naših kr. kot. šumara u mom članku. To zato, jer sam vidio kako bi ustrojen taksacionalni ured morao da i ono malo zaslužbinice, što bi imalo iz ovršenja naravnog njihovog djelokrug a kot. šumare da pripadne, sam pozobati. Ta znamo svi da se tamo, gdje državni taksacionalni uredi postoje, uredjajne pristojbe pladaju u državnu blagajnu, a taksacionalni uredi da uredjajne radnje po svojim organima obavljati dadu. A što bi onda bilo od naših kr. kot. šumara, odnosno kako bi oni utjecali na uredjajne poslove, kad bi iste ovaj »jedan do dva višjih činovnika« sa svojima vježbenicima obavljali? Meni za tu obranu naših kr. kot. šumara niti je trebalo njihova poziva ni mandata, a niti se ja u toj obrani dadem smesti ičijom zabranom. Moje nametnuče za obranu proizteklo jest jedino iz obdeg interesa za stvar sama. Na taj interes sam ja pako ovlašten i kao stručar, pa i jošte od onda, kada me je predsjedniČtvo šum. družtva pozvalo bilo, da preuzmem koreferat u razpravi ob onim načelima, po kojima bi se imale urediti naše zem. zajedničarske šume. A jer nisam imao prilike da o predmetu prije prozborim — to sam svoje misli ob organizaciji samog uredjajnog rada, zgodom razpravice »0 revisiji« izrazio. Na onaj Vaš extemporee gospodine nadzornice, da sam ja ved odavna bacio koplje i izišao iz vaših redova, mogu Vam odvratiti samo to: da je mene iz službenog reda ili kruga sudrugova iztisnula težko propaćena boljetica. I dok Vi to g. nadzornice znadete, a i znati morate, onda ja tu Vašu meni dobaćenu brukalicu ne žalim sebe, ved vas radi. Dok staleži stojedi na mnogo nižjem stepenu naobrazbe, djelovanje i sticanja no su to šumari, tja i m a t e r i a 1 n i m i s r e d s t V i podupiru ne samo staležka nastojanja, ved i pojedinca pripadnika, (radnički štrikovi!) dotle mi šumari sa pri |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 702 — stigle nas zle kobi, ubiremo ciničke poruke naših, povoljnije situiranih sudrugova! Takove činjenice osudjujem ja kao vanredno žalostan pojav, jer takav nije u stanju, da izravnava, izjednačuje i gladi ondje, gdje je potrebno, da se upravo timi sredstvi sve sto je voljno pribere u jedno kolo, u kolo rada oko unapredjenja staliških probitaka. Ako sam izišao uslied zamoljenog umirovljenja iz reda aktivnih zem. šumarskih činovnika, to nisam nikada prestao biti ono sto jesam po zvanju, šumarem. A po zvanju svom imadem pravo, da kritički promatram i javne čine, i javno izražene misli šumarskih stručnjaka bez obzira na njihovo obitavalište i službeni čin. Na to se s vremenom mora priučiti svatko ved i zato : što se javno izuštene misli imadu ili usvojiti, ili oprovrdi. To je obće priznato pravo javnosti, odatle njezina mod i jakost, kojoj se dandanas sve pokorava. To je oslon i ovlastenost pravedne i stvarne kritike , kojoj su podvrgnuta djelovanja i činjenja vlastih i zakonodavnih uredjenja. Ne mogu s toga dopustiti, da je organizacija ikojeg javno-vlastnog uredjenja toli interna stvar, da se nezvanični krugovi na nju obazirati smjeli ne bi. To bi dovodilo do absolutističnih posljedaka — koje sila za vrieme podržavati može, ali duga vieka im osjegurati kadra nije. Internom stvari možemo smatrati oblastne organizacije samo tako dugo, dok se one nalaze u stadiju koncepta. Dovršene li su i predane javnosti, da se njima ista služi, da li u obligatornoj ili fakultativnoj formi, to ne mienja na stvari ništa, tad su te publikacije postale javno dobro, a ovomu nitko i ništa spriečiti i zabraniti ne može, da se — naravno samo doličnim načinom i formom i esencijom — onim ne pozabavi, što na sebe priudešavati mora. I pravo je, da je tako. Jer što je dobra, kriepka, shodna i valjana na takvim udesbama, to de kritika prihvatiti objeručke (ovdje imadem pred očima stvarnu, realnu, ozbiljnu, od svih osobnih natruha oslobodjenu kritiku), putem zakona o razpravnoj slobodi odnosne udesbe sankcionirati, ter tako upravo provadjajudoj vlasti podieliti mod, jakost i oslon, da te dielove |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 703 — svojih udesaba na korist obce g dobr a provede i onda, kada pojedincu godile ne bi. S druge pako strane proizilazi za javnu vlast upravo dužnost, da ono što je kritika prorešetala, nezgodnim pronašla i odklonila na sito i rešeto svojih razsudaba, ter da takove odredbe preudesi i prilagodi o b d o j po treb i i onda, makar su te odredbe kadkada i čije osobite Lieblingsideje«. Tako se barem tja na zakonodavnom polju u svim modernim državama radi, gdje je pravo razpravljanja o vlastitim potrebama i probitcima, ter pravo peticija za promjenom stanovitih naredjenja ne smatra i ne proglašuje protivničtvom, ved ustavnim pravom. Pa baš zato žalim ja, da se sudrugovi, koji dandanas više ne spadaju u red aktivnih šumarskih činovnika, malo više i češde ne oglašuju u našem stručnom glasilu. Njihova praktična izkustva, razbistreni sud, obsežniji stručni vidokrug svakako su svojstva, do kojih nam u vlastitom našem interesu stajati mora. Ako je gdjekoga i možda po koji put od takove namjere suzdržao ovakav način razpravljanja, na kog ja evo reflektirati moram, to se ne valja i od takovog načina borbe smutiti dati, dok je samo cilj i svrha za koju se bojak bije uzvišen, plemenit, struci i stališu na uhar. U tu cienu valja i krupnije ubrati i — pregorjeti. To je u tom predmetu moje stanovište! Po djelovanje naše stručne vlasti moralo bi biti svakako shodnije, kad se ne bi naš organ pretvoriti imao lih u glasnik službenih nazora i mislih, ved i zato, što se upravo u muževnom, slobodnom i doličnom izražaju strukovnih mnienja i nazora mora potražiti onaj regulativ, koj mora da je i zvaničnim krugovom dobro došao kao uporište za stotinu odredaba, koje se često, ma s kojih razloga i obzira, službenom inicijativom pokrenuti ne dadu. Meni se je upravo na žao dalo: što niste bili voljni da trošite »tinte i papira« o mojim uredjajuim predlozima. Ja du svakako tomu dati jošte povoda u mojim osvrtima, koje sam napisao o izdanom jur naputku za uredjenje šuma zem. zajednica. I dok če biti prilike, da se o tom porazgovorimo drugom |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 704 — zgodom, objasniti ću za sada samo one od mojih pređloga, koje ste u svojoj analizi apostrofirati izvoljeli. »Uredjajni povjerenik « poznat jest u šumskoj literaturi, pa sam ja govored 0 njemu u mojem članku, dotična mjesta — mislim — i naveo. Medjutim nastati će potreba, da se postavi »uredjajni povjerenik « u našim prilikama, prvo onda, ako se danas silom okolnostih, kakove često nastupaju usljed bolesti, vojničke službe šumareve, mora uprava šumarije predati, recimo šum. vježbeniku ili pristavu, koj je uživao samo administrativnu praksu*, a drugo: i onda, ako u jednoj šumariji na jedno m dvie ili više zem. zajednica zatraže, da se za njihove šume u najkraćem vremenu sastave gospod. osnove. Ili zar će ove svojim gospodarstvenim razvojem, od sastavka gospod. osnova ovisiti tako dugo, dok na njih red dodje? Ta toga ne može niti najokoreliji birokratizam suponirati. A da će do toga doći, predmjevam već i zato, što se je tečajsm skoro sedam godina svako sastavljanje gospod. osnova obustavilo bilo. I one »privatne strukovne konkurencije« nije se trebalo prepasti. Ta ona već i postoji. Ako sam dobro upućen, u dva su već slučaja privatni strukovnjaci (jedan državni i jedan zemaljski umirovljeni šum. činovnik) zaposleni oko uredjenja šuma manastirskih. Medjutim se privatne strukovne konkurencije nitko prepasti ne smije, jer dok [naši aktivni zvaničniei rade i uredjuju šume velikih povjerbina, smije se zalogajić zaslužbine i onim dobaciti; zašto se ne bi i oni tog posla latili, koji i obsegom svoje strukovne naobrazbe i slobodnim svojim vremenom na uhar šumoposjednika razpolagati mogu Osobito onda, ako su radu skloni, a ma s kojih razloga na nuzzaslužbu upućeni. Da ja na svoju osobu pri tome mislio nisam, dokazuje ponajbolje okolnost, što u prelaznim mojim strukovnim zanimanjima, meni vrieme za takove poslove niti ne dotiče. * Imađem sudruga, koj troz šest godina nije inog posla obavljao van šumske štete obračunavao i ogrievno drvo doznačivao ! |
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 705 — V Činjenica je, da je c. i kr. glavno zapovjednictvo u provedbi segregacionalnog poslovanja osim svojih šumara, kod izmjere i procjene šuma zaposlilo i u tu svrhu upotrebljive častnike. Stoji, da se i u onim zemljama, gdje postoje državni uredjajni uredi, osnivaju privatne šumsko-tehničke poslovnice. Valjda ne ćemo samo mi kod nas podvezati mogućnost konkurenciji, koja je sama po sebi neznatna, a koja je i po glasu i smislu postojećeg zakona i moguća i dopustiva? 1 u buduće morat ćemo trošiti i tinte i pera o našim stališkim i stručnim poslovima. Ne samo da time odamo visinu stupnja našeg kulturnog nastojanja već i zato: da naše odnošaje poboljšamo i unapredimo. A dok tintu i papir trošimo objektivno, triezno u plemenite ciljeve i svrhe, i dok se pri tome služimo onom elegancijom stila, kakovu sam s veseljem u zadnjem broju našega lista primjetio u članku »o klijanju žira« (str. 450), dotle me za našu dobru stvar i za pobjedu u dobru nije strah! Tko će u borbu, na udar spreman biti mora. Ta u boju se ne bije pojedinac za sebe, van za ideju, za cilj. A dok je taj po našu struku i stališ koristan i idealan, stupati ću u prvim redovima, ne mareć ni za ono što će, niti odakle će doći. Pa dok sam spreman da u svako doba objasnim — nejasno možda u prvi tren izraženu misao, te da drage volje priznam ono bolje, o čemu budem putem razpravljanja sa protivnikovog (samo po mnienju i nikada osobnog!) stanovišta upućen, izjavljujem podjedno, da se u buduće ne ću osvrtati na članke pisane oštrinom osobne pointe, jer prevelikoj osobnoj ćutljivosti, ne smije biti ondje mjesta, gdje se hoće, da se o važnijim stvarima ozbiljno razpravlja. Vilim Bojković, kr. žiip. šum. nadzornik u miru. |