DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1903 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 681 — Zahvaljujud veleuc. g. profesoru na topoglednoj utjehi, veoma žalim, što se ono obdenito ne usvaja, ponajpace kod onih faktora koji su odlučujući. Medjutim, da se povratim na stvar. Nu i bez obzira na spomenuti naš uzporedjaj s gruntovničarima i kapetanima, postoji još jedan veleznatni pravni razlog, da nam se dade ono, što — razumije se samo — najskromnije molimo. Prije naime, nego li je zakon od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarska služba kod političke uprave stupio u kriepost, nama se je priznavala i sprema, a što je glavno i pravo, da smo smjeli i mogli dalje X. razreda. A da je to i praksa dokazala sliedi iz činjenice, da je uz visokoskolce bilo i ima žup. šumar, nadzornika odnosno negdašnjih žup. nadšumara, koji su bili abiturijenti križevačkog šumar, učilišta. Mi smo dakle svi pošli u nekadanje križevačko učilište 8 najdubljim uvjerenjem, da to pravo avancementa i nama spada, ako i ne svakom putem realizacije de facto, a ono svakako de jure. Po tom je i suviše jasno, da smo mi — djaci križevačkog učilišta i zemaljska vlast bili medjusobni kontrahenti, a kontraktom nam je bio — sam zakon i po kom nam je zemaljska vlast morala, ako i ne svakom de facto, ali svakako svakom de jure priznati pravo na IX. razred i to istim časom, čim je pojedinac svršio križevačko učilište i nakon toga položio državni izpit. Mi smo u tu školu pošli svjestni — e de drugi kontrahent izpuniti svoje uvjete, kao i do onog časa, kad smo prošli tu školu; pa smo dapače u tom uvjerenju i ambicijom, ne samo zavod svršili, ved i u službu stupili, gledajud, kako se stariji naše škole popinju na onaj stupanj, kog nam je vlast priznavala, i što kada ne bi, možda mnogi i mnogi ne bi nikada u Križevce niti išao. Nakon svega toga mi smo zakonom od 22. siečnja 1894. postavljeni u lošiji položaj, te po tom kao da je prestao 47 |