DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 617 — gnjiloća ide svake godine sve to dalje, dok stablo konačno sasvim ne sagnije. Nakon ustrojstva krajiških imovnih obdina imale su se pripale im šume urediti gospodarstvenom osnovom, što je doista i učinjeno. Pri tomu se je išlo sa načela, da se obzirom na to, što te šume leže na kraškom tlu i u oštrom podneblju, imadu urediti na temelju redovite preborne sječe. Načelo je bilo dobro, jer se u tim šumama, akoprera bi se mjestimično mogla preborna sječa veoma uspješno zamjeniti sa čistom, a osobito sa oplodnom sječom, doista u većem dielu ne smije gospodariti van samo redovitom prebornom sječom; nu u samoj provedbi toga načela učinjena je po mom sudu velika pogrieška u tomu, što se nije uzeo dovoljan obzir na stanje sastojina, naročito na spomenuta stara, debela i nezdrava stabla, i na bezbroj od vječnog zasjecanja veoma boležljivih stabala. U mjesto, da se je uzela što kraća obhodnjica, možda samo 10—15 godina (vidi ustanovu §. 32. naputka za sastav gospodarstvenih osnova i programa, što je izdana naredbom vis. kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 23. travnja 1903. broj 23.152.), te za to vrieme užio etat na taj način, da su se vadila najprije samo ta stara i boležljiva stabla, a tek kada bi takovih stabala bilo nestalo, da se je išlo polagati redovite sječine po načelima redovitog prebornog sieka, htjelo se je odmah gospodariti najmodernije. Uvela se do 40 godina visoka obhodnjica, tako da se niti još danas nisu sve površine obašle sa sječom. Položile su se u nacrtima liepo urisane a u naravi sa silnimi humkami označene sječine, te se na njima sjeklo navodno po pravilih redovitoga prebornoga sjeka tako, da su se uz po koju staru jelvetinu sjekla i liepa, zdrava te u dobrom prirastu se nalazeća stabla. Posljedica taliovoga gospodarenja bila je ta, da stara prezrela i usljed zasjecanja nagnjila jelova i smrekova stabla usljed previsoke obhodnjice još niti danas nisu sva došla do sječe, nego su većim dielom sagnjila i propala bezkoristno, dočim bi, da su bila posječena pravovremeno, bila dala šumoposjedniku znatnu novčanu korist. 43 |