DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 616 — u kojim Blučajevim de se i pitanje ob odšteti, ako ne ra.zpravnim putem, a to svakako putem »postojećih zakona«, dakle po redovitom sudu, svom riešenju privesti. Pomognemo li se mi propisa, kakovih potrebu gore pod točkami 1.—3. naglasili, tad je izvan svake dvojbe, da će se šum. tehničarom polit, uprave pružiti za unapredjenje i podignuće gospodarstva u sukromnim šumama tako sigurno djelujući instrumenat, kakovog niti jedna od ustanova našeg š. z. sada ne podieljuje, pa će tada i prestati potreba, da se cilj i svrha — sami po sebi plemeniti — nastoje postidi manjkavim! sredstvi. Objasniti i ukriepiti će se tada i djelovanje tih organa, ter steći priznanje i šire publike, jer će se odnositi njihove odredbe na popravak takovih manjkavostih u sukromnom šum. postupku, koji će biti shvatljiv i svakomu laiku. A tada de i prestati potreba, da se šume zaštitnice i ondje traže, gdje im niti po njihovu sastavu niti po zak. propisima — mjesta ne ima. Neke crne točke u uzgoju i njezi sastojina na kraškom tlu. Iz sadanjeg stanja šuma bivše gornje Krajine razabire se, da su šume kr. državnog erara, krajiških imovnih obćina i zemljištnih zajednica do pred koji decenij bile uživane većim dielom neredovitom prebornom sječom, siekuć pri tomu liepša i zdravija, a ostavljajući, naročito u odaljenim i nepristupnim predjehma, stara prezrela i nagnjila stabla. Uz bezbroj takovih starih, debelih i nezdravih stabala bilo je, a na žalost i daaas još mjestimično ima, veoma mnogo jelovih i smrekovih stabala, koja su inače najliepših dimenzija, nu koja su nebrojeno puta zasječena po Krajišniku, koji je na taj način kušao saznati koja stabla se dadu dobro ciepati za krovnu dasku. Usljed toga zasiecana su [takova stabla obično u svom najljepšem dolnjem djelu gnjila na više metara, te ta |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 617 — gnjiloća ide svake godine sve to dalje, dok stablo konačno sasvim ne sagnije. Nakon ustrojstva krajiških imovnih obdina imale su se pripale im šume urediti gospodarstvenom osnovom, što je doista i učinjeno. Pri tomu se je išlo sa načela, da se obzirom na to, što te šume leže na kraškom tlu i u oštrom podneblju, imadu urediti na temelju redovite preborne sječe. Načelo je bilo dobro, jer se u tim šumama, akoprera bi se mjestimično mogla preborna sječa veoma uspješno zamjeniti sa čistom, a osobito sa oplodnom sječom, doista u većem dielu ne smije gospodariti van samo redovitom prebornom sječom; nu u samoj provedbi toga načela učinjena je po mom sudu velika pogrieška u tomu, što se nije uzeo dovoljan obzir na stanje sastojina, naročito na spomenuta stara, debela i nezdrava stabla, i na bezbroj od vječnog zasjecanja veoma boležljivih stabala. U mjesto, da se je uzela što kraća obhodnjica, možda samo 10—15 godina (vidi ustanovu §. 32. naputka za sastav gospodarstvenih osnova i programa, što je izdana naredbom vis. kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 23. travnja 1903. broj 23.152.), te za to vrieme užio etat na taj način, da su se vadila najprije samo ta stara i boležljiva stabla, a tek kada bi takovih stabala bilo nestalo, da se je išlo polagati redovite sječine po načelima redovitog prebornog sieka, htjelo se je odmah gospodariti najmodernije. Uvela se do 40 godina visoka obhodnjica, tako da se niti još danas nisu sve površine obašle sa sječom. Položile su se u nacrtima liepo urisane a u naravi sa silnimi humkami označene sječine, te se na njima sjeklo navodno po pravilih redovitoga prebornoga sjeka tako, da su se uz po koju staru jelvetinu sjekla i liepa, zdrava te u dobrom prirastu se nalazeća stabla. Posljedica taliovoga gospodarenja bila je ta, da stara prezrela i usljed zasjecanja nagnjila jelova i smrekova stabla usljed previsoke obhodnjice još niti danas nisu sva došla do sječe, nego su većim dielom sagnjila i propala bezkoristno, dočim bi, da su bila posječena pravovremeno, bila dala šumoposjedniku znatnu novčanu korist. 43 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 618 — Medjutim to je prešlo, a na čast hrvatskom šumarstvu mogu reći, da je ta pogrieška već nazad 10 — 15 godina opažena, te se je, u koliko je to moguće bilo, izpravilo mjestimično tim, da se je nastojalo takova stabla užiti izvanrednimi sječami na račun izvanrednoga prihoda. S toga danas mjestimično takovih stabala u obće više ne ima, ili ih ima veoma malo, te će ih u brzo * sasvim nestati izuzam one slučajeve, gdje se ona usljed udaljenosti od prometila, ili usljed pomanjkanja istih ne mogu u obće unovčiti. Dalnja pogrieška u gospodarenju sa prebornim šumami učinjena je kod samoga provadjenja prebornoga sieka. Nije naime bila dovoljno proučena narav redovitog prebornog sieka, te se s toga osobito uzgoju i njegi sastojine nije posvećivala dovoljna pažnja. Kod obilježbe onih stabala, koja su se imala iz sastojine izvaditi, postupalo se je tako, da se je uzelo e su jelova i smrekova stabla sa 50 cm., a bukova i javorova stabla sa 40 cm. prsnog promjera za sječu dozrela, pak su se iz sječine vadila, u koliko je to sklop dopuštao, samo stabla počam od te debljine naprvo, dočim bi se smrtnim griehom bilo smatralo, da se je izvadilo i koje tanje stablo, makar ono i bilo u sasvim pregustom sklopu, prelomljeno, jako ozledjeuo i slično. U novije doba opaža se i u tomu kod nas napredak, jer se sada kod obilježbe stabala u prebornim šumama uzimlje obzir i na potištena, prevršena, prekobrojna stabla; nu nasto se kod nas još malo ili ništa ne uzimlje obzir je to, da se njezi sastojina iza sječe ne posvećuje dovoljno pažnja, čemu je dokazom to, da možemo više manje u svim skoro sječinama naći tamo zaostalih prevršenih, polomljenih, nagnutih, obaranjemizvozom ozledjenih i t. d. stabala, za koja se može stalno uztvrditi, da ne će moći zdrava dočekati druge obhodnjice, koja je, kako već rekoh, većim dielom ustanovljene do 40 godina, što je po mom sudu u svakom slučaju uzeto vanredno visoko. Uz najpomnije obaranje, izradbu i izvoz ne da se usujetiti. da ne bi koje od onih stabala, koja su imala ostati na sječini, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 619 — bila na koji od gore navedenih načina ozledjeua. Takova sječina prvih godina iza sječe usljed ozleda na preostalim stablima, zatim usljed preostalih panjeva, otrožina, ovršaka, izrezaka i t. d. te naročito usljed prelomljenih i ozledjenih na sječini ostavljenih stabala, pokazuje veoma žalostnu sliku. Nakon njekoliko godina pocrne panjevi, ovršci, izrezei i ozlediena mjesta na preostavšim stablima, preostala stabla se uslied pristupa zraka i svjetla ponješto razgrane, podmladak se bujnije razvije i t. d., te sječiua dobije prijatnije lice, nu ozledjena stabla su ipak ostala na sječini, i ona budu prije nego li do njih red za sječu, bezkoristno propala Da takav postupak, pri kojemu propadaju neupotrebljena stabla ponajviše tanjih dimenzija, koja bi se dala krasno upotriebiti za svakovrstnu sitniju seosku gradju, nije niti sa gospodarstvenog, niti sa uzgojnog stanovišta uharan, mnijem, da će mi svaki stručnjak priznati, a kad je tomu tako, tad držim, da nam je dužnost poraditi o tomu, da se taj gubitak odstrani. To pako držim da bi se dalo polučiti tim, da se u prebornim šumama nakon glavne sječe, vodi njeka vrst dovršnog sieka, kojemu bi imala biti svrha, da se njim izvade još sva ona stabla, koja su prigodom obaranja, izradbe i izvoza stabala doznačenih prigodom glavne sječe, tako ozledjene, da ne ima nada e bi mogla bez osobitog gubitka uztrajati do buduče obhodnjice. Biti će slučajeva, da će usljed takove dovršene sječe nastati mjestimice omanja čistina, nu to ne smeta, jer takova čistina će se od preostalih stabala naravnim načinom naploditi, a gdje to iz ma kakovih razloga ne bi bilo moguće, pomoći će se umjetnim načinom. Ta svakako je bolje, da na takovim mjestima uspjeva bujan i snažan podmladak, nego li njekoliko polomljenih stabala, koja će i onako prije nego li dodju do sječe sagnjiti, dočim će ih sada ovlaštenici vanredno rado pi´imiti za sitniju gradju. Doduše, da usljed takovog načina provadjanja sječe ne ćemo imati prebornu sastojinu t. j . sve debljinske razrede na |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 620 — najmanoj površini, Nu to nije ni potrebno, dapače ovakov zahtjev je u protuslovju sa današnjim stanjem šumarske nauke 0 prebornoj sječi. — Naš narod ima zao običaj, da on obično radje okreše debelu bukvu, umjesto da ju posječe. Taj zao običaj vlada osobito u gornjoj Krajini, a razlog će mu biti u tomu, što Gornjokrajišnik još niti danas nije naučen, da se prije nastupu zime obskrbi sa ogrievnim drvom. Tek kada snieg zapadne te studen pritisne, onda se sjeti da treba drva. Nu pod sniegom ne može se naći leževina, a za posjeći i kući dovesti cielu bukvu ne ima vremena. S toga hajde na bukvu, okreši dvie tri grane, s njima ne šančiće, pa hajd brže bolje kudi. Posljedica toga je, da se osobito u onim šumama, koje su bliže sela, nalazi mjestimično puno bukovih nebrojeno puta okresivanih kreka. Takove kreke, inače i bakilje zvane, imaju obično veliku i nizko nasadjenu krošnju. Dok je pod takovom krekom još mlad podmladak, nastoji obično šumar, da bi se čim prije uklonila iz sastojine, jer zna, da će mu posije smetati razvitku podmladka, S toga se takove bukve po šumarima najradje doznačuju za ogrievna drva ovlaštenicima. Nu ovi takove bukve obično ne posieku, jer su preveć čvorave, te se vanredno težko ciepaju, nego ih samo okresu. To se tako godine i godine ponavlja, podmladak odraste, a bukova kreka još uviek stoji uzprkos toga, što su se u njezinu krošnju zapleli vršci od mladih bukvića i jelića. U takovom stadiju je već i okresivanje pogibeljno za podmladak, pak s toga se obično pusti neka raste i podmladak i bukova kreka, te neka se medjusobno bore kako znadu. Tu je očito, da je takova bukova bakilja na štetu razvitka sastojine. Šumar to obično i sam uvidja, te je nastojao, da tu bakilju odstrani na gore navedeni način, nu kada mu nije uspjelo, da ju tim načinom odstrani iz sastojine, propustio je, da ju radi uzgoja i razvitka podmladka, dade na trošak šumoposjednika pravodobno posjeći, odnosno, ako to već nije dopustivo radi štete, koja bi se tim nanjela podmladku, da ju je dao prstenovati, da se osuši. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 621 — U takav kulturni posao uloženi novac ne nosi odmah kamate, te se 8 toga iz štednje ua nepravom mjestu, a često iz veoma tjesnogrudnog shvaćanja službene dužnosti, rado izbjegavaju takovi troškovi, sve na veliku štetu šumoposjednika, a na sramotu dotičnog šumarskog upravitelja. — Imati puno bukovih šuma je obično velika neprilika i za šumoposjednika i za upravljajudeg šumara, jer se iz takovih šuma usljed slabe prodje i nizke ciene bukovine, često ne mož izvaditi niti toliki dohodak, da bi se mogli pokriti barem godišnji troškovi. S toga šumari obično nastoje da bukvu što većma izkorjene, te da uzgoje što više crnogorice. Dok se to čini u njekom razmjeru, ne može tomu biti prigovora, osobito ne kod privatnih šumoposjednika, kojima je u prvom redu pred očima povećanje šumske rente nu kada se to čini u tolikom stupnju, da se nastoji bukovinu u obće sasvim rabiti, kako je to prije više godina nastojalo učiniti jedno vlastelinstvo u Gorskom kotaru, i kada se zatim povadjaju i šumari, koji upravljaju sa šumami krajiških imovnih obćina i zemljištnih zajednica: tada se ne mogu s tim izjaviti suglasnim. Ne ću govoriti o prednostima mješovitih šuma, niti o velikom svojstvu bukve za poboljšanje tla, jer to je svakom šumaru dovoljno poznato, nego želim upozoriti na onu svrhu, što ju šume krajiških imovnih obćina i zemljištnih zajednica imaju izpuniti naprama ovlaštenicima, kojim treba da daju u prvom redu ogrievnu i gradjevuu drvariju. Bude li pako čitava šuma po vremenu sastojala iz samih jelovih i smrekovih stabala, to ovlaštenici ne će imati ogrievne drvarije i to s razloga, što jele i smreke imadu u obće slabu ogrievnu vriednost, i što ovlaštenik ne bude nikada jelu i smreku, koja mu je sposobna za svaku vrst gradje, te koju može u svako doba dobro unovčiti, izciepao na ogrievna drva. Držim s toga da nije opravdano, da radi načela nastojimo bukvu u svakom slučaju izkorieniti, nego da ju moramo nastojati uzgajati u smjesi sa jelom i smrekom tako, da u onim predjelima, koji su ovlaštenikom bliži i pristupniji, te u ko |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 62a — jima moramo u prvom redu nastojati podmirivati potrebe ovlaštenika na ogrievnem drvu, gojimo više bukovinu, a naprotiv u odaljenijim predjelima da gojimo više jelu i smreku za gradjevnu drvariju i za prodaju, da budemo mogli namaknuti sredstva za pokriće godišnjih izdataka šumske uprave. Sličnu tendenciju nu samo na drugi način, opazio sam mjestimično i kod uzgoja hrastovine u Slavoniji. Vidio sam naime, da se na veoma malim šumskim površinama malenih zemljištnih zajednica, ponovno uzgajaju visoke hrastove šume ne misledi na to, da će tim ovlaštenici ostati kroz decenija bez Ogrievnih drva. O tomu možda dogodice više. Ista pogrieška, koja se kako sam spomenuo, čini kod hrastovine tim, da se i na najmanjim šumskim posjedima uzgaja visoka šuma, čini se i kod svih šuma na Krasu gornje Krajine, Gorskoga kotara i Primorja. Imadu tu mjestimično krajeva, koji su na drvu u obće, a na ogrievnom osobito siromašai, gdje bi se dakle u prvom redu moralo pomišljati na uzgoj drva za ogriev, a kad tamo vidimo da se uzgajaju same visoke šume sa glavnom produkcijom gradjevnoga drva. Tomu će biti po mom mnienju razlog u tomu, što su se tamo prije, dok je bilo šume i šumskoga tla u izobilju, uzgajale samo visoke šume, jer su one uz vriednije ogrievno drvo davale takodjer gradju, a konačno i stabala za trgovinu. Nu kako je svakako bolje imati dovoljno drva makar samo i oblica, nego li liepih debelih cjepanica ali premalo, to držim, da bi se u onim krajevima Krasa, koji trpe oskudicu na ogrievnom drvu, moralo ići za tim, da se u prvom redu uzgaja što više drva za ogriev. U nekim kraškim krajevima u kojim još i danas hrast, pitomi kostanj, bagrem i t. d. dobro uspievaju, morao bi se zavesti uzgoj nizke šume sa čistim sjekom, nai´očito bi u tim krajevima trebalo svagdje tamo, gdje je uzgoj bagrema moguć, isti radi njegovog osobito velikog prirasta, i inih dobrih svojstava, uzgajati što moguće više. Gdje pako radi oštrine pod |
| ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 623 — neblja te osobite kršovitosti tla ne ide sa spomenutim vrstima dryeča, tamo bi se moralo pokušati sa uzgojem nizke bukove šume, nu ne sa čistim BJekom, jer kod takovog se, kako je poznato, neda bukva uzgajati, nego sa prebornim siekom. Biti će mjestimično dovoljno takovih sastojina, koje bi se mogle lahko pretvoriti u nizku prebornu šumu, nu kako ne imamo glede toga još dovoljnog izkustva, imali bi se učiniti pokusi Takovi pokusi mogli bi se učiniti bez osobitog troška najprije na manjim površinama a posije kaka bi se u tomu steklo dovoljno izkustva, moglo bi se preči na prcvadjanje u većem obsegu. Navedenim mnijem da sam dovoljno dokazao, da je potrebno, da u mnogom pogledu prekinemo sa dosadašnjim! tradicijami, te da moramo nastojati što bolje proučiti osebine i potrebe našega šumarstva a i žiteljstva pojedinih krajeva, te prilagodjivati se s jedne strane novijim stečevinama šumarske znanosti, a s druge strane promjenjenim odnošajima i potrebama ovlaštenika, nastalih usljed pomnoženja pučanstva, diobe zadruga i sve to većeg nestajanja šumskog tla A. Kern. Upliv šume na podnebje i vrieme. Stručna mnienja ob uplivu šume na podnebje i vrieme se razilaze, jer dok jedni sude, da je taj upliv bitan, drugi ga niječu, dok opet njeki ga samo djelomice i donjekle priznavaju. Geograf Wojeikoff tvrdi, da je šuma od znatnog upliva za podnebje i vrieme, dočim je profesor Dr. Paul Schreiber protivnog mnienja, on bo misli, da je upliv šume po uzdušnu temperaturu toli neznatan, da nije od bitne praktične važnosti. Wojeikoff pripisuje uplivu šume, da se temperatura u obče povisuje — često prekidno — od morske obale prama velikomu kontinentu, ili samo usporito raste, no profesor Schreiber priznaje tu činjenicu drugim okolnostima, a naročito obćenitim razlikama temperature, kao primjerice izmedju šumom bogate Bosne i na šumama oskudjevajuće Hercegovine. |