DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 607 — sati u jutro krenuti put Rieke, da se istom odavle razidju svojim kućama. Kako je medjutim dolazkom u Spljet, razgledanjem primorskih kraških nasada i drugih znamenitosti samoga Spljeta i okolice^ bila pravorekuć i zadnja točka u programu ovoga naučnoga putovanja članova hrv-slav. šumarskoga družtva izpunjena: to je više članova-izletnika krenulo mjesto na sjever na jug, da upozna i južnu Dalmaciju, eventualno, da se vrati preko Mostara i Sarajeva kući. Nu ako i nisu svi izletnici krenuli na Eieku, ipak ih se je pretežna većina gore spomenutog dana ukrcala na »Panoniu« i doista odplovila put Rieke. Putovanje na ovako elegantnom i udobnom parobrodu, kao što ladja kojom se vozismo, vanredno je ugodno, ako je vrieme liepo i toplo, a more mirno; a tako je upravo toga dana bilo. Naši su se s toga izletnici mogli sasvim podati promatranju divnoga nam sinjega mora, pak kopna, otoka i otočića, uz koje su se vozili. Liepi je to kraj, nu jedno mu manjka, a to je: više zelenila — šume. Kako smo već jednoć spomenuli, većina je brda ^c^a i to ne samo ona uz obalu, već u Dalmaciji i ona udaljenija i daleko od mora. Sve je to ogohlo još za četirostoljetnog vladanja Mljetčiea, a najviše je tomu doprineslo njihovo zlosretno »pravo reserve«, zbog kojega su i sami Dalmatinci počeli šumu smatrati svojim neprijateljem, te ju sjekirom i ognjem uništavali, samo da se rieše težkih dužnostili nametnutih im po tom spomenutom »pravu«. A što da velimo o onoj silnoj gradji, koju su Mljetčani bili prisiljeni crpsti iz dalmatinskih nekada bujnih šuma za svoju silnu mornaricu i pilotiranje samih Mljetaka, te ponosne »kraljice jadranskoga mora«. Uslied svega toga već su do konca XVIII. vieka gotovo sasvim propale dalmatinske šume, unatoč nekim važnijim odredbama mletačke vlade, koje su išle za tim, da se haračenje šuma sprieči. Nu ni za prvih decenija austrijskoga vladanja, nije u tom pravcu krenulo na bolje. Istom zadnjih decenija počelo se je ozbiljno voditi brigu ne samo da se još nalazeći se ostatci šuma od propasti spase, već da se i nove šume podignu. |