DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 607 —


sati u jutro krenuti put Rieke, da se istom odavle razidju
svojim kućama. Kako je medjutim dolazkom u Spljet, razgledanjem
primorskih kraških nasada i drugih znamenitosti samoga
Spljeta i okolice^ bila pravorekuć i zadnja točka u programu
ovoga naučnoga putovanja članova hrv-slav. šumarskoga
družtva izpunjena: to je više članova-izletnika krenulo mjesto


na sjever na jug, da upozna i južnu Dalmaciju, eventualno, da
se vrati preko Mostara i Sarajeva kući. Nu ako i nisu svi
izletnici krenuli na Eieku, ipak ih se je pretežna većina gore
spomenutog dana ukrcala na »Panoniu« i doista odplovila put
Rieke. Putovanje na ovako elegantnom i udobnom parobrodu,
kao što ladja kojom se vozismo, vanredno je ugodno, ako je
vrieme liepo i toplo, a more mirno; a tako je upravo toga
dana bilo. Naši su se s toga izletnici mogli sasvim podati
promatranju divnoga nam sinjega mora, pak kopna, otoka i
otočića, uz koje su se vozili. Liepi je to kraj, nu jedno mu
manjka, a to je: više zelenila — šume. Kako smo već jednoć
spomenuli, većina je brda ^c^a i to ne samo ona uz obalu, već
u Dalmaciji i ona udaljenija i daleko od mora. Sve je to ogohlo
još za četirostoljetnog vladanja Mljetčiea, a najviše je tomu
doprineslo njihovo zlosretno »pravo reserve«, zbog kojega su i
sami Dalmatinci počeli šumu smatrati svojim neprijateljem, te
ju sjekirom i ognjem uništavali, samo da se rieše težkih dužnostili
nametnutih im po tom spomenutom »pravu«. A što da
velimo o onoj silnoj gradji, koju su Mljetčani bili prisiljeni
crpsti iz dalmatinskih nekada bujnih šuma za svoju silnu mornaricu
i pilotiranje samih Mljetaka, te ponosne »kraljice jadranskoga
mora«.


Uslied svega toga već su do konca XVIII. vieka gotovo
sasvim propale dalmatinske šume, unatoč nekim važnijim odredbama
mletačke vlade, koje su išle za tim, da se haračenje
šuma sprieči. Nu ni za prvih decenija austrijskoga vladanja,
nije u tom pravcu krenulo na bolje. Istom zadnjih decenija
počelo se je ozbiljno voditi brigu ne samo da se još nalazeći
se ostatci šuma od propasti spase, već da se i nove šume podignu.