DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1903 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 594 —


i jašiti pojedini stariji izletnici, a možda i oni, koji su malaksali.
Tako je i bilo. Na ovom daljnem putu scenerija je ostala izprva
nepromienjena. Obronak, kojim nas je put vodio, bio je
i ovdje obrasao pravom čamovom prašumom; bukve bilo je i
ovdje malo. Daleko se nije ni sada vidilo. Iza nas i izpred
nas, iznad nas i izpod nas sve samo gusta šuma, koja prieči
svaki dalji vidik. U tom bi se moru od šuma moglo lahko
zalutati, nu izletnicima je sigurnim vodičem bila telefonska
žica, koja spaja Vučju poljanu s Ostreljom, a pojedine tablice,
providjenje oznakami unutarnjeg podieljenja šume, omogućile
su pomodju šumskih preglednih nacrta orientaciju.


Hodajud dalje ovim putem, odjednoć se začuli udarci sjekira
i žamor ljudskih glasova. Izletnici približavali su se sječini
u kojoj se je upravo radilo.


Radnici sve su sami domaći Bosanci; posao je njihov
takav, da k tomu ne treba osobitih šumskih radnika specijalista,
koje bi trebalo iz strane dobavljati. Ovi naime radnici
stabla obaraju, koru s njih ogule — kako je i u svim drugim
čamovim šumama zbog pogibelji od podkornjaka običajno —
a po tom se od granja očišćeno deblo razpili u trupce. Uz intervenciju
osoblja bosanske šumske uprave ovi se trupci buletaju, obavi
naknadna premjerba, izračuna njihova kubna sadržina, te ih tvrdka
plaćapom^auzcienu, koja je posebnim ugovorom, sklopljenim izmedju
tvrdke i vlade utanačena. 0\^i, za tehničku porabu sposobni,
zdravi trupci, odpremit će se kasnije na pilanu, i to odavle, u Drvar.
Orudje kojim ti radnici rade isto je onakove vrsti, koje i naši radnici u
Gorskom kotaru i gor. Krajini rabe. U tim se šumama radi pretežno
ljeti, a dalje u jesen i zimu, dok to vrieme dozvoljava.


Radnici stanuju´ u šumi u kolibama, koje poduzeće za
njih još prije sagraditi dade, nego se sječom u pojedinom
šumskom predjelu odpočne.


U tim kolibama, koje su vrlo solidno i liepo, a i dosta
udobno sagradjene, ostaju radnici tako dugo dok se sječa predaleko
ne prenese. U ovim sumama radi kojih 5—8 stotina
radnika, što je za čitav izokolni kršni i siromašni kraj od velike
blagodati, tim više, što u njem do sele i onako nikakove