DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1903 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 521 — svojoj volji, već je može sjeći i uživati samo prema izvjest nom postupku, kako ga šumski zakon propisuje za pojedine slučajeve. Prema tome smije šumovlastnik u šumama, kojih bi se tlo lahko razralilit moglo, pa na strminama i velikim visinam a drvo sjeći samo na uske pruge ili ga prosjecat malo po malo; dočim je na gornjem rubu šumske vegetacije slobodno drva samo tako sjeći, da se biraju i obaraju pojedina velika stabla. Na obalama povećih voda, zatim na obroncima od gora, gdje se je bojati popuzina zemljišta, smije se drvlje sjeći samo obzirom na mjere, koje budu učinjene za uklonit oštet u zemljišta . §. 365. 0. g. z. pako glasi: Ako to zahtjeva obće dobro, to mora državljanin uz primjerenu odštetu odstupiti i samo podpuno vlastničtvo jedne stvari. Ta je zakonska ustanova predteča i osnovnica propisa sadržanog u §. 19. š. z. koji odredjuje, da se onda: ako se za osiguranje budi osoba, budi dobra državnoga ili privatnoga silno iziskuje osobit način postupka sa sumarni može zaštićenje odredit po državi i uslied toga stavit šuma u dotičnom kraju pod zabranu. Sravnimo li sada sitne razlike izmedju tih obih ustanova našega š. z. to vidimo : da je šuma zaštitnica {§. 6. i 7. š. z.) za to tuj, da čuva i uzdržava svoje vlastito tlo i stajalište odnosno položaj svoj; dočim šuma zabranita (§. 19. š. z.) ima da, — kako to i sam zakon kaže: osobe, državno ili privatno dobro očuva i zaštiti protiv urvinama, padanju stiena, odvalam kamenja, prodorom gora, popuzinam zemlje i t. d. Ona prva ima da štiti sama sebe, ova druga da zaštićuje treće stvari ležeće izvan njenog obsega.* Držao sam shođnim da sada već gornja iztaknem, kako se čitatelj u izvodima Schwappachovima, koji su teoretski ter obće znanstvenoga sadržaja, ne bi dao pobrkati glede onoga što se kod nas kao u zakonu propisano nalazi sve i onda, ako sa modernom teorijom i nije u skladu. A sada ćemo u dalnjem * Syrutschek u jur označenom svom djelu, str. 15. |