DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1903 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 521 —


svojoj volji, već je može sjeći i uživati samo prema izvjest nom
postupku, kako ga šumski zakon propisuje za pojedine
slučajeve. Prema tome smije šumovlastnik u šumama, kojih bi
se tlo lahko razralilit moglo, pa na strminama i velikim
visinam a drvo sjeći samo na uske pruge ili ga prosjecat malo
po malo; dočim je na gornjem rubu šumske vegetacije
slobodno drva samo tako sjeći, da se biraju i obaraju pojedina
velika stabla. Na obalama povećih voda, zatim na obroncima
od gora, gdje se je bojati popuzina zemljišta, smije se


drvlje sjeći samo obzirom na mjere, koje budu učinjene za
uklonit oštet u zemljišta .
§. 365. 0. g. z. pako glasi: Ako to zahtjeva obće dobro,


to mora državljanin uz primjerenu odštetu odstupiti i samo
podpuno vlastničtvo jedne stvari.


Ta je zakonska ustanova predteča i osnovnica propisa sadržanog
u §. 19. š. z. koji odredjuje, da se onda: ako se za
osiguranje budi osoba, budi dobra državnoga ili
privatnoga silno iziskuje osobit način postupka sa sumarni


može zaštićenje odredit po državi i uslied toga
stavit šuma u dotičnom kraju pod zabranu.


Sravnimo li sada sitne razlike izmedju tih obih ustanova
našega š. z. to vidimo : da je šuma zaštitnica {§. 6. i 7. š. z.)
za to tuj, da čuva i uzdržava svoje vlastito tlo i stajalište odnosno
položaj svoj; dočim šuma zabranita (§. 19. š. z.) ima
da, — kako to i sam zakon kaže: osobe, državno ili privatno
dobro očuva i zaštiti protiv urvinama, padanju stiena, odvalam
kamenja, prodorom gora, popuzinam zemlje i t. d. Ona prva
ima da štiti sama sebe, ova druga da zaštićuje treće stvari
ležeće izvan njenog obsega.*


Držao sam shođnim da sada već gornja iztaknem, kako
se čitatelj u izvodima Schwappachovima, koji su teoretski ter
obće znanstvenoga sadržaja, ne bi dao pobrkati glede onoga
što se kod nas kao u zakonu propisano nalazi sve i onda, ako
sa modernom teorijom i nije u skladu. A sada ćemo u dalnjem


* Syrutschek u jur označenom svom djelu, str. 15.