DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 432 — U Krajini nasuprot ne smije ovlaštenik niti stalne ogrievne svoje kompetencije drugomu ustupiti, a kamo li prodati, dok će mu se dati gradja onda, kad mu bude dokazano trebala. Tako, velju, u Krajini, dok u bivš. provincijalu mogu ovlaštenici ne samo ono, što oni tamo ne smiju, ved mogu i na uštrb cjeline spekulirati za se, malo fali, kakogod ih je volja. A ipak smo malo prije rekli, da je u svem i krajiška imovna obćina i zem. zajednica jedno te isto. Bio bi s toga veoma zahvalan onomu pravniku, koji bi mi protumačio: 1. zašto je topogledno u normama tako velika razlika kod jedne te iste institucije (jer je zajednica i krajiška imovna obćina jedno te isto); i zatim 2. ako ima pravna znanost, unatoč svih prednavedenih proturazloga, svojih pravnih razloga, da u zem. zajednicah moraju skupštine ovlaštenika postojati, zašto je ta ista znanost dopustila u razdoblju od godine 1871.—1894, dakle kroz punili 24 godina, da su u tim istim zem. zajednicama fungirali odbori, a nikako ne skupštine ovlaštenika? Medjutim, da se povratim na stvar. Veoma se težko osjeća, kad se vide n. pr. u šumi z. z. Sunger jele i smreke, kakovih je još malo u domovini, kako ih ovlaštenici ili sasjeku za gorivo ili ih uz neznatnu cienu sami prodaja, a onamo trgovac nudi 12—14 K. po 1 m^ — maksimum ciene, što se samo polučiti može kod jelovine. Naravno, da tada ne imamo gotovo nikakovih glavnica i da od dana u dan zebemo pred urbarnim nametom. Dužnost je državne vlasti, da prizna i štiti vlastničtvo moralne korporacije; ona je dapače dužna uvažavati slobodno razpolaganje s tim vlastničtvom, nu sve to po mom najdubljem uvjerenju samo onda, kad je dokazano, da to slobodno razpolaganje stoji u granicama umnog gospodarstva i kad s tim spojeno vodi do veće potencije blagostanja. Nadalje mnijem, da kolikagod je dužnost vlasti s jedne strane, da narodnu imovinu štiti, da joj je istodobno nemanja |