DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 434 — Dokle naime ovlaštenik danas u ludo utuče doznačenu mu jelu ili hrast, da onda za koji dau i opet zapade lihvaru u šake, zar ne bi bilo probitačnije, da se ta gradja, koje on i onako ne treba, u korist cjeline unovči, te time stvara malo po malo glavnica, iz koje će se on danas sutra uz neznatni procent — 3—47o — u času nevolje pomodi (eventualno i bez kamata), kad mu bude u istinu dogorjelo. Pomodi de se tako i onaj jadnik, koji ne ima hypoteke za jamstvo, jer de se z. zajednica osjegurati n. pr. na samoj njegovoj godišnjoj pripadnosti. U pravilu opaža se, da velika vedina ovlaštenika ne upotrebljuje doznačene mu gradje kao takovu za se, a gotovo ih niti ne ima, koji ju rabe za gorivo, već ju redovito prodaju, posudjuju, zamjenjuju i t. d. Od tud bjelodano proizlazi, da naš ovlaštenik ne bude stradao s nestašice ogrieva, ako mu se ne doznače za gradju prikladna stabla. Ako pak bude u istinu prikraćen, i ne ima li u šumi gorivnog drva, ved sama gradja, to ne pojmim, ako ne će biti podpuno za to oštećen iz blagajne z. zajednice onim novcem, koji je oua crpila iz unovčenog gradjevnog etata? Sve to, redi će tkogod, dade se urediti pravilnikom, kog i onako mora svaka zem. zajednica u okviru odnosnog zakona sastaviti! Na ovo uzvraćam: 1. u najvedoj vedini slučajeva ovlaštenici ne de htjeti te ustanove u pravilnik uvrstiti i to s gore navedenih razloga; dakle ne preostaje drugo, ved tu ustanovu uzakoniti, i 2. što de tuj i tamo prođi još liepi niz godina, dokle pravomodni pravilnik stigne, a medjuto ostat demo pri onom, na Čem smo žalibože i sada. Sa svih navedenih razloga predlažem: IV. Da hrvatsk o-s lavo n. šumarsko družtvo podnese obrazloženu, veoma prešnu predstavku, upravljenu na visoku kr. zemaljsku vladu, da ista blagoudostoji visokom saboru predložiti, da se normira, daše skupštine ovi a |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 435— štenika i njihov djelokrug, označen u §. 31. z. o. z. z. u cjelosti obustavljaju, odnosno dokidaju, ter da se sav taj djelokrug i kompetencija prenaša na zastupstvo zem. zajednice, to kod zera, zajednica, koje broje više od 50 ovlašteničkih glasova, za sva vremena, a kod onih izpod 50 glasova, dok se zem. zajednica u smislu zakona ne uredi. Nadalje s dalnjih gore navedenih razloga predlažem: V. D a h r v.-s lav. šumarsko družtvo podnese obrazloženuiveomaprešnupredstavku, uprav- Ijenu na visoku kr. zem. vladu, da ista blagoudostoj i visokom saboru predložiti, da isti zaključi normu, da se iz šuma z. zajednica od redovitih i van rednih prihoda nadolazeće drvne zalihe, dotično drvni etati i prehvati, u koliko imadu u sebi stabala prikladnih za tehničku grad ju, ne smiju podieliti medju ovlaštenike zem. zajednica, izuzam slučaja kodpojedincadokazanepotrebe. Sva takovagradja ima se naime u pravilu unovčiti i utržkom dobij eni novac polagz aključkazastupstvadotične zem. zajednice (koji zaključak ima biti odobren po nadležnoj oblasti) u prvom redu namieniti za pokriće redovitih potreba zem. zajednice, za tim za naknadu ovlaštenicima u ime eventualno premalo im doznačene ogrievne drvarije računa juć po vriednosti ove, i napokon za podizanje glavnice, koja će zem. zajednici trebati u času dokazanenužde ili isto takove za p ojedinog ovla štenika. ad II. Od dulje vremena ne samo da se ne radi na omedjašivanju posjeda zem. zajednica i oko sastava gospodarstvenih osnova, dotično programa, već je dapače taj posao zabranjeno nastavljati i izvršavati. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 436 — Omedjašivanje odgodjeno je sve do konačnog uredjenja z. zajednica. A zašto i u čem bi moglo valjano omedjašenje tom uredjenju od štete biti, nije nam shvatljivo, te bi valjalo, da se to razjasni. Po mom skromnom mnienju, ova obustava nije od štete doduše samom uredjenju zem. zajednica, nu jest svakako i to mal ne svakim danom na nepriliku samom gospodarstvu. Mi imamo zajednica, kojim tečajem vremena oduzeše sukromnici i preko 207o njihovog cjelokupnog nepokretnog posjeda, bez da ti usurpatori ma ikakvu naknadu za to dotičnoj zem. zajednici pladaju. Ima na žalost takovih slučajeva izvanredno mnogo, upravo kod onih zem. zajednica, koje su pasivne. Ovdje je dvostruka šteta na dlanu. Prvo: plača se namet i porez od objekta, koji se faktično ne uživa, a drugo: gubi se prihod, kog si je drugi jednostavno usurpirao. Takovo stanje traje u njekim zemljištnim zajednicama već na desetak godišta; tako, da što dalje ćemo to uredjenje zavlačiti, to ćemo ga još više zamrsiti. Isto stanje stvari znači po gdjekoju zem. zajednicu i znatni gubitak: kosi se na cente zajedničko sjeno bez svake odštete; dok eno s druge strane sva sila priepornih medja, tako da šumar, zato jer ne zna medje, ne smije šume k porabi privesti, dok se isto s druge strane na nemalu štetu sukromniku jednako brani. Radi nejasnih medja jest osobito lugarsko osoblje izvrženo velikim napastim ne toliko, jer ne zna točno za medju, već 8 toga, jer nije na čistu, imade ili ne ima šumsku štetu ili kradju prijaviti. Lugar će dakako na koncu kraja prijavu predložiti i time se pokriti, ali će zato šumar doći na razkršće, da ne će znati, kamo je shodnije: desno ili lievo. Osim toga se — osobito gdje su šumske čistine na medjašu — usurpator gotovo neprimjetljivo napred pomiče, a ako se u to lugar promjeni t. j . stari ode, a novak namjesti, onda je nevolja gotova. Ovaj čas je u nas takav slučaj u razpravi, gdje se okrivljeni zaklinje, da je u svome, dok je lugar spreman protivno |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 433 — obveza s druge strane, da kano skrbnik moralne korporacije i ujedno njena nadtutorstvena vlast — a to po gradjanskom zakonu i jest — nastoji, da se ta imovina i njena vrieduost i umnožava, te time dionikom tog imutka osjegura sto veći prihod. U protivnom priliči državna vlast skrbniku, koji oko povjerenog maloljetnika, dotično imovine istog, nastoji samo toliko, da se potonja kako tako očuva, propustajud povećanje njezine vriednosti. Ovo svoje uvjerenje ne navadjam tek kao komparaciju, već ga držim skroz izpravnioi, jer proizvire iz ustanova gradjanskog zakonika, koji svrstava obćine medju malodobnike, i dosljedno tome postavio im je skrbnike u samoj državnoj vlasti. Po tom zakonu političke oblasti, i mi s njima, nismo u mnogočem ništa drugo, nego li ogranci nadtutorstvene vlasti. Pa kada je tomu tako, onda ne shvaćam, zašto da se našem maloljetniku — zem. zajednici — prepušta toliko razpoloženje, da bez odgovornosti u spekulativne svrhe pojedinca i neriedko upravi) po pameti maloljetnika ruši danas najljepše sastojine, tako, da će danas sutra potomčad spočitavati ne tom maloljetniku, već njegovom skrbniku: kamo su prošle glavnice i bolja nekada prošlost ? Nadalje ja po svom nemjerdovavnom mnienju scijenim, da ne ima čovjeka, niti institucije, koja u svom radu i nastojanju ne teži za izvjestnom svrhom. Tako vidimo n. pr. gjurgjevačku imovnu obćinu, da je našla djelomični plod svog rada u željeznicama; brodska je imovina kupila vlastelinstvo Pleternicu; ona treća razpolaže znatnom uepotrošivom novčanom glavnicom — dok mi tuj skrštenih ruku gledamo, kako pada plod stoljeća i muka prednika naših pod udarcem sjekire i za momentanu korist slabog i neupućenog gospodara, ovlaštenika, na uštrb cjeline. Nasuprot svemu tomu, ne, ja nisam zato, da se današnja generacija prikrati, tek sam zato, da ju se normom prisili, kako će u drugoj formi to veće koristi i sama, a po gotovo njeni nasljednici vući, veće, nego li ih žalibože sve dopušteno, sada uživa. — |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 432 — U Krajini nasuprot ne smije ovlaštenik niti stalne ogrievne svoje kompetencije drugomu ustupiti, a kamo li prodati, dok će mu se dati gradja onda, kad mu bude dokazano trebala. Tako, velju, u Krajini, dok u bivš. provincijalu mogu ovlaštenici ne samo ono, što oni tamo ne smiju, ved mogu i na uštrb cjeline spekulirati za se, malo fali, kakogod ih je volja. A ipak smo malo prije rekli, da je u svem i krajiška imovna obćina i zem. zajednica jedno te isto. Bio bi s toga veoma zahvalan onomu pravniku, koji bi mi protumačio: 1. zašto je topogledno u normama tako velika razlika kod jedne te iste institucije (jer je zajednica i krajiška imovna obćina jedno te isto); i zatim 2. ako ima pravna znanost, unatoč svih prednavedenih proturazloga, svojih pravnih razloga, da u zem. zajednicah moraju skupštine ovlaštenika postojati, zašto je ta ista znanost dopustila u razdoblju od godine 1871.—1894, dakle kroz punili 24 godina, da su u tim istim zem. zajednicama fungirali odbori, a nikako ne skupštine ovlaštenika? Medjutim, da se povratim na stvar. Veoma se težko osjeća, kad se vide n. pr. u šumi z. z. Sunger jele i smreke, kakovih je još malo u domovini, kako ih ovlaštenici ili sasjeku za gorivo ili ih uz neznatnu cienu sami prodaja, a onamo trgovac nudi 12—14 K. po 1 m^ — maksimum ciene, što se samo polučiti može kod jelovine. Naravno, da tada ne imamo gotovo nikakovih glavnica i da od dana u dan zebemo pred urbarnim nametom. Dužnost je državne vlasti, da prizna i štiti vlastničtvo moralne korporacije; ona je dapače dužna uvažavati slobodno razpolaganje s tim vlastničtvom, nu sve to po mom najdubljem uvjerenju samo onda, kad je dokazano, da to slobodno razpolaganje stoji u granicama umnog gospodarstva i kad s tim spojeno vodi do veće potencije blagostanja. Nadalje mnijem, da kolikagod je dužnost vlasti s jedne strane, da narodnu imovinu štiti, da joj je istodobno nemanja |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 431 — otimali, malo ne i počupali za četinjačom, a ma plačali, kano da je pozlaćena. Medjutim naše skupštine nisu imale tada priečijega posla, ved njekako jadno podmiriv troškove proračunom izkazane, porazdjeliti jelovu gradju medju ovlaštenike, i to bez obzira, da li takova pojedincu treba ili ne treba. Sad su nasuprot ciene četinjači pale za 30 i više "/o, a sva je prilika, da će žalibože kod toga još razmjerno dugo i dugo ostati. Takovu će krizu lahko preboljeti država ili veliki kapitalisti, nu mala i slaba jedna zajednica, koja tek životari, imati će liep broj godina pred sobom, da joj prodje u zaborav, ako ne drugo, već znatni gubitak kamata, da niti ne govorim o još znatnijem dielu glavnice. Hvala zato idealnoj autonomiji zem. zajednica i njenom »zabrinutom« forumu — skupštini, tom neriedkom stjecištu tarišuma i isto takovom egoističnih spekulanata. Ovamo u nas ima zem, zajednica, ovlaštenici kojih — to spominjem za Primorje — gotovo niti ne reflektiraju na isto ogrievno drvo, a zatim gotovo svim skupa, ili bar ogromnoj većini ovlaštenika, ne treba gradje. Nu unatoč tomu kod nas sliedi zaključak za zaklučkom, da se gradja medju ovlaštenike podieli, a znatno manji dio iste unovči. A znate li zašto? To je zato, da tada ovlaštenik tim laglje i sjegurnije gradju proda, pa makar i za 10 krana, dočim bi istu zajednica javnom dražbom u pravilu — i to se.uvjek i dogadja — bar za 25—50 i više % u korist cjeline skuplje unovčila. I to se ne da nikako zatrti, jer je puk i suviŠ3 zagrezao u uvjerenju, da je tako bolje; bolje najme, da su novci pojedinom u žepu, makar ih i manje bilo, nego li da ih je više, a obćinskoj, dotično blagajni zem. zajednice. Vrlo je vjerojatno, da za to kortešira i gdjekoji šumski trgovčić, koji je ujedno i vjerovnik liepog broja ovlaštenika, koji će dakako — i onako u načelu zato — biti za diobu gradje i time svom vjerovniku omogućiti, da od njih pokupuje gradju za 20—507o jeftinije, nego li bi stojala na javnoj, pod nadzorom oblasti stojećoj dražbi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 430 neriedko dogadja, da je proračun zem. zajednice na vriemepravovaljano po skupštini sastavljen, nu oblast ga je morala u koječem preinačiti i izredi topoglednu svoju prvomolbenu odluku. Ovu okolnost valja naravno u smislu propisa radi pravomočnosti skupštini doznaniti; a da proračun dospije na vrieme, odma h i ponovnu skupštinu sazivati. Ova druga skupština nije se zadovoljila prvomolbenam odlukom, već je uložila utok na drugu instanciju. Red je sada, čim stigne drugomolbeno rješenje, i opet tredu skupštinu sazivati, da se izjavi, da li se tom drugom rješitbom zadovoljava ili će eventualno utočiti na treću instanciju. Ali onamo, kad si sazvao tu treću skupštinu, ne ima velike većine ovlaštenih, jer su otišli medjutim na zaradu u Slavoniju. Sada naravno ne preostaje drugo, nego ili čekati, dok se odsutni povrate ili uredovati s ogromnom manjinom. Očito je, da nije niti jedno niti drugo u redu. A kad je tomu tako — a u istinu jest — zašto se onda djelokrug zastupstva neproširi i ne izadje već jednoć na kraj tom stanju, koje se ne može držati? Dogodilo se je uslied spomenutoga već i to, da se je — sve u ime skupštinarenja — moralo propustiti koristno vrieme u kojem je i interes zajednice i prešni predmet na uštrb zajednice otišao gotovo u nepovrate, te se gotovo nikako više kasnije nadoknaditi dao nije. Uz sve to očito je, da trpi i šumarstvo i uprava, jer pravo Englez veli, da je vrieme novac. Držim nadalje, da je dužnost koli zem. zajednice same, toli i nadzornih joj vlasti, da u prvom redu rade i skrbe, kako da si zem. zajednica svoju glavnicu što bolje osjegura, a po tom i dalje umnožava. U drugu ruku znamo, da je šuma onakva glavnica, koja od vremena do vremena fluktuira, njena vriednost čas raste, a čas pada, a na žalost znade i za duga vremena pasti, da te kano gospodara te glavnice od muke i brige što no rječ sve trnci obilaze. Tako su se n. pr. kod nas u Gorskom kotaru i Primorju predlani drvotržci, rekao bi, sve |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 429 — skupnu imovinu oštećivati, dakal?:o u svom interesu, nego li si na skupštini glavu trti, kako bi zajedničku imovinu unapređili. Nisu nadalje osamljeni slučajevi, da se u skupštini mora dati mjesta i glasa onim, kojim se iaače družtvo rado ugiba i kojih se izjave inače ili na prosto ne slušaju ili se uzimlju, što no rječ : eum grano salis. Ako baš i naknadna norma protjera takove individue iz skupštine, još mi je uvjek u rezervi pitanje: a tko da i na koji način i kako da bez gubitka vremena takove ustanovi, kad se ih onako i opet 500—600 svakojakih okupi? Prije skupštinarenja valjalo bi veći dio razpoloživog vremena potrošiti na takova examina; i najzad tko jamči za mir i rezultat? Nadalje se neriedko čuju prigovori, da u skupštinama govore i oni, koji se grade, da su ovlašteni, a u istinu nisu. Treba i to u skupštini ustanoviti; a tko će i u koliko vremena kraj navale tolike mase? Ima zatim zajednica, gdje u obće velike većine ovlaštenika niti ne ima kod kuće po veći dio godine, a gdjekojih, i tih je mnogo, i po više godina. To su u prvom slučaju kod nas — u Gorskom kotaru i Primorju — šumski radnici, koji su svake godine počam od 15. rujna pa 1. svibnja odsutni na zaradi u Bosni, Slavoniji i Magjarskoj, a u drugom slučaju naši Amerikanci. Prama tomu kod nas gotovo niti nije moguće i samo pomisliti na pravodobni sastav proračuna zajednice, jer se mora predpostaviti, da je u spomenutom razdoblju odsutno više nego 75´´/o ovlaštenika, dakle o nadpolovičnoj većini ne ima niti govora. Usljed tog se je nadležno višeputa pjželilo, da se obzirom na tu okolnost skupštinari po njekom stalnom redu, n. pr. da se obdržavaju skupštine u proljeću i jeseni, kao i kod županija. Ovo bi na prosto u praksi za uredovanje i interes zajedaice vrlo teretno, da, i štetonosno bilo, jer se tečajem godine nagomila sva sila prešnih pitanja, koja se moraju odmah i rješiti, po tom i skupštinariti, ne u godini, kako se želi dvaputa, već deset i višeputa. Tako se n. pr. u praksi 30 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 428 Jednom sam bio osobno na takovoj skupštini, gdje ih se sabralo nješto oko 600. Prije svega nismo mogli naći u cielom selu prostorije, gdje bi se svi mogli sakupiti, i tako skupštinarismo — Bogu hvala, da nije kiše onog dana bilo — pod vedrim nebom. Od 30 točaka, što no ih je na dnevnom redu bilo, ne riešismo nijedne, unatoč tomu, da smo se inače liepo medjusobno ponašali kroz puna 4 sata. Do svrhe naime nismo došli s toga, što nije bilo niti jednog ciglog trenutka, a da nije bar 50 govornika istodobno govorilo. Čestitim inaČe ovim Ijudem nismo mogli nikako ništa dokazati već radi zaglušne halabuke, a da niti ne govorim o tom, da bi bilo u takvom družtvu smješno svako pozivanje na parlamentarne uredbe. Do sljedeće skupštine, koja se je morala sazvati, jer ova nije dokončala a ma upravo ništa, minulo je njekoliko tjedana. Sad nam tek podje za rukom domoći se pravovaljane skupštine, jer smo u oglasu izrično rekli, da će se druga skupština obdržavati bez obzira na broj prisutnih i da ćemo, ako na toj drugoj skupštini ne bude reda, postaviti upravitelja. Na tu pravovaljanu skupštinu prispjelo je od svih 2000 nešto oko 30 ovlaštenika, i ti su rješili dnevni red. Da je kojom nesrećom svih 2000 ovlaštenika na skupštinu došlo, ne treba dvojiti niti časa, da ne bi bili i opet dokončali ničesa. Medjutim su — dakako bez obzira na naša skupštinarenja — ciene drva na tržištu znatno pale, i tako mi radi one prvospomenute skupštine zakasnismo s našom zalihom na trg, razumije se na fioancijalnu štetu zem. zajednice. Malo imade institucija na svietu, koja ne razlikuje svojih članova obzirom na njihova prava, jesu li oni ili nisu poročni. Kod svih skoro svjetskih uredbah pazi se na to, da nijedan član te uredbe ne bude judex in propria causa, a još više na to, da poročnik ne bude u zboru i tvoru ono isto, što i drug mu neporočnik. Mi imamo nasuprot zem. zajednica, koje broje liepi broj svojih ovlaštenika, kojim je mnogo prječije i draže |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 427 — Ako je tomu tako, a za cielo držim, da jest: kako onda, da nemaju te obje jednake institucije i jednakih ustrojstva i propisa? Zašto ne ima onda krajiška imovna obćina takodjer instituciju »skupštine ovlaštenika« ? Imamo nadalje i drugih korporacija i moralnih tiela, gdje je ovlašteni zainteresiran, a ipak ne ima prava glasa, već ga u smislu norma drugi njetko zastupa. Tako smo n. pr. mi svi državljani, pa zašto nas se ne zove u skupštinu, kad se ima razpoložiti s našom imovinom, n. pr. državnom šumom? Odgovor je jasan: jer to, i koliko poželjeno i opravdano, je neizvedivo, jer gdje, kako i na koji način da se hiljade i milijuni posakupe i kako da praktično bez gubitka vremena i bez nesuglasja provedu ono, što što se od njih očekuje ? I to je posve u redu, jer bi bio naprosto absurdum, kad bi njetko i samo pomislio sazvati u skupštinu n. pr. 20.000 ovlaštenika njeke krajiške imovne obdine. Pošto pako zem. zajednice imadu daleko manje takovih ovlaštenika, dakle jest ta institucija u praksi i izvediva. Tako bi imao glasiti odgovor na moje gornje pitanje. Ajde da vidimo, je li nas taj odgovor zadovoljiti može. Vidio sam i doživio u praksi, da imade zem. zajednica s razmjerno isto tolikim ogromnim brojem ovlaštenika, da nije niti malo izgleda, da bi se pored tolikog broja moglo čak i pomisliti na skupštinarenje. Evo vam brojeva ovlaštenika (koliko sam ih mogao od prilike pokupiti kroz moju 10-godišnju praksu: Zem. zajednica Grobnik 2000 (dvie tisude, ova se z. zajednica prostire, dotično obuhvaća pučanstvo trih upravnih obćina); nadalje z. zajednica Mrkopalj sa 400, Lokve sa 300, Delnice 300, Hreljin oko 500 ovlaštenika i t. d. Sad si pomislite Grobničku skupštinu sa 2000 ljudi! Sto de biti, kad se toliko seljaka okupi i dobrih i poročnih, umnih, a biti će u tolikom broju i netrieznih? Napokon ved samo konstituiranje takove skupštine i razmjera ovlaštenja pojedinaca valjalo bi da potraje, prije nego li se predje na dnevni red, bar dva do tri dana. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 426 — Glede Bvega ostaloga ne časim odmah izjaviti, da nam je — bar za sada — gorje. U strogo službenom pogledu — prije su nam svagdje od bornici Ifumovali, dok imamo zato sada sa svim svietom, i to baš posla od ruke. Ponajprije „skupština ovlaštenika", gdje se sve živo podiže za začin tvojeg poslovanja —- sve od golobradca do siedog starca u selu. To će sve skupa, ako ne drugo, a ono bar vidirati načelnik i bilježnik. Zatim će doći predstojnik, ili pristav ili perovodni vježbenik s paragrafom. Kako riedko kada, ili skoro nikada o ničem ne odluču jemo, valja da to sve odpravimo županiji. Nu niti tu nije šumar bez družtva, jer valja da svoju kaže županijski upravni odbor; a radi li se o kakvoj sitnici — prehvatu od 100 m,´ ili od tudjenju njekoliko hvati pašnjaka — onda će ići stvar i do vlade. Pored svega toga nije mi niti na kraj pameti, da štošta od svega toga nevalja, dapače: u teoriji stvar je to savršena u punom smislu rieči, nu u praksi neriedko: težka nevolja i muka. Budem li s toga uspjeo, da dokažem ono, što tvrdim, bar u manjem dielu, činiti će mi se, da sam polučio sve, već po onoj: zrno do zrna. S toga ću rado i što izcrpljivije govoriti: 1. O instituciji skupštine ovlaštenika u zem. zajednicama i autonomiji istih; 2. O reambulacijah i rektificiranju medja i uredjenju gospodarstva u zem. zajednicah; 3. O našim — šumarskim — upravnim odnošajima i potrebi preustrojstva istih; 4. O našim plaćama, karijerama i medjusobnim našim odnošajima. ad I. Vlastničtvo te s njim skopčana prava i dužnosti izvan sumnje su istovjetna u krajiškim imovnim obćinama i u našim zem. zajednicama. Usljed toga dolazim do zaključka, da naša zem. zajednica u starom provincijalu nije ništa drugo, nego krajiška imovna obćina — dakako u miniaturi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 445 — nismo u tom družtvu, i bolje i mi i stvar napredujemo. Kije li nam naime to dokazala i sama država, kad je kreiranjem samostalnih šumarskih ravnateljstva, šumskih ureda i šumarija posve prekinula vezu izmedju naših kolega ondje i financijaJnopravnih organa, kojim su ujekoć naši bili podredjeni? Ne pokazuju li nam takodjer od pravničkog svieta odieljene krajiške imovne obćine takodjer zdravog rada i napredka? (Konačno pošlo se je u Ugarskoj zakonom od g. 1898 , kojim su stavljanje šuma urbarialista, komposesorata i t. d. pod državnu upravu istim putem, te su za upravu istih ustrojene samostaln e kotarske šumske uprave i šumski uredi poput onih za upravu državnih šuma. Ur.) Ta kad toga kod tih imovnih obdina bilo ne bi, zar ne bi već tolikogodišnje izkustvo pokazalo, da je štetno po stvar, što je tamo šefom ovog bureaua šumar, a ne pravnik? Ne smijemo nadalje zaboraviti, da su naše zem. zajednice i krajiške imovine i po svom značenju, obliku, zadaći i svrsi — jednom rieČju u svemu i u bitnosti istovjetne. Pa kad je tomu tako, kako se to slaže, da su u njih čak centrale, da niti ne govorim o šumarijama, samo u našim rukama, dok u nas nije niti jedan šumarski organ, od najmanjega do najvećega, u ni jednom smislu vlastan, ma da i najmanju sitnicu sam provede, pa bilo to strogo i izključivo i samo tehnička stvar, koju će, ako radi ničesa, a to radi formaliteta vidirati nadležni pravnik? Moje je nemjerodavno mienje, da ne bi trebalo mnogo, a eventualno i ništa povisiti trošak, koji današnja organizacija iziskuje, kada bi ju u gore nabačenom smislu preustrojiti htjeli, ipak mi čednost brani, da i tuj kao do sada stavim predlog našemu družtvu, jer uvidjam da tu moju misao još proučavati treba — a za to treba Ijudih izkusnijih i većih od mene, koje 8 toga molim po onoj latinskoj: Videant consules ! (Svršit ee se). 31 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 47 <-- 47 --> PDF |
425 - Prenos . 407 K 40 >) 4. na način pod c) 3) spomenut, gdje smo uobičajili, da od šumskih prodaja, koje prosjekom godišnje 10.000 K minimum donašaju, plača V4"´´o kupac, a V/zo prodavaoc t. j . z. zajednica ili ´/a 7o od 10.000 50 K — „ svega u g. 1903 457 K 40 fil. U buduče doticati če godišnje jednako toliki iznosi, odbiv samo onaj pod 1. spomenut, dakle 307 K 40 fil. Da bude i pesimisti pravo, obaljujem prihod god. 1903. od 457 K 40 fil. na 300 K, a prihode sljedečih godina od 307 K 40 fil. na 200 K, i tim dolazim do uvjerenja, da imam još uvjek dovoljno za početak, koji če me po vremenu ovlastiti, da tu svoju osnovu proširim. U smislu statuta ne bi se smjelo u nijednom slučaju u prvih 10 godina trošiti više od SO^/^ godišnjeg prihoda (i to samo za neodoljivo prešne podpore). Po tom ču imati nakon 10 godina uz 4% : 300 l-04>o . 200 (1.04 ´° — 1) ^ ^g^. g- ^g gj_ ^ 0-04 Ne velim, da je to mnogo; ali je svakako i više nego mnogo prama onomu, kako sada stojimo i kako se drugačije neda — bar ne znam kako — pomoči i početi. Cielom ovom odjelku razpravice jest po tom svrha, da se lugari izuzmu izpod nadležnosti skupštine ovlaštenika i zatim da se lugarije arondiraju, a onda redom nastavi ono, što sam dalje i nakon toga razložio. Na temelju pak crpljenog izkustva konačno reći mi je: Nebojte se arondacijom dobljenih možda i prevelikih srezova (lugarija), jer je bolje da ljudini povjerite i 5000 jutara površine, nego li tek kakvom skorojeviću 500. Sada da prozborim koju o šumarima političke uprave nakon provedene organizacije. Posije ove red nam je onim, koji smo proživili vrieme prije i poslije nje, da priznamo, da nam je obzirom na budućnost i sadanje stalno namještenje bolje, nego li nam je bilo. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 424 — maknuti po odredbi same političke vlasti, kojoj su setopoglednoj odredbi, bez dalnjeg utjecaja, dužne z. zajednice pokoriti. Kad bi sve to, što predložili, i postigli, mislim, da bi onda mogli govoriti o uredjenju lugarske službe, unatoč tomu, da bi ostalo još pitanje o daljnoj obskrbi na strani. Pitanje obskrbe izbilo je u naše vrieme upravo svom silom na površje, te gotovo niti ne ima niti stranke, da, niti iole većih skupina, koje nisu kako tako obskrbile svoje članove za dobu njihove nesposobnosti za privredu. Dok se dakle drugdje brinu za to pitanje i uredjuju ga čak za vrieme izvan službe, kod lugara z. zajednice nije ono dapače uredjeno niti vrieme same službe, a kroz to niti služba sama. Nu da su z. zajednice dužne svoje lugare za slučaj onemoglosti i nesposobnosti istih za vršenje službe obskrbljivati, uvidjam i sam, da je nemogude. Ova naime stvar — bar za sada — stoji do lugara samih. Ja sam za tu svrhu u mom kotaru — razumije se privolom područnih mi lugara — uredio ,,kotarsku lugarsku pripomodnu zakladu´´, koja se stvara a) iz pristupnine pojedinog lugara — jednoč za svagda sa 10 K; b) S´o godišnjeg doprinosa od stalnih lugarskih beriva; c) dobrovoljnih doprinosa zemaljskih zajednica, koji potiču ili y-) izravno, kano takovi votirani, ili fi) prigodom kojeg koristnog poduzeda unutar zemalj. zajednice, i napokon d) iz rednih lugarskih globa. Prama tomu eno mojih zaključaka, koji nisu niti malo optimistični: Svih lugara ima 14 s ukupni mi godišnjimi berivi od 7080 K, a svih z. zajednica ima 11, te usljed toga predvidjam za stalno u godini 1903.: 1. na način pod a) spomenut . . . . 140 K —- fll. 2 „ „ „ b) „ .... 212 K 40 „ 3. ,, ,, ., c) ´/) ,, . . -- pod najgornjom predpostavom, da de svaka z. zajednica doznačiti samo 5 K . . . . 55 K — ,, Iznos . 407 K 40 ., |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 42B — viti će pusto tlo z. zajednice. I to sve je i tada, gdje su zajednice i prostrane i daju posla, dotično jedna jedina namješta njih više lugara — i napokon i takove zajednice, k o j e s u razmjerno bogatije od države. Sa svim tim ne mislim, da bi se nakon provedenih arondacija lugarija imala svuda urediti jednolična plaća, jer uvidjam, da će se i nakon provedenih arondacija pokazati, da tuj i tamo ne će moći i više udruženih zajednica platiti jednog lugara onoliko, koliko će možda njeka druga sama. S tog bi prije svega trebalo, da se urede plaćevni razredi, kako bi isti svrsi najhodnije mjestnim prilikam i mogućtvu službodavaca izvjestnog područja odgovarali. Tako bi n. pr. nakon provedenih arondacija obzirom na iztaknuto odredio jedan lugarski status za osoblje kr. šumarskih političkih kotara Fužine i Delnice, i dalje odredio, da se ovdje lugari I. razreda plate s godišnjih 900 K, II. razreda 800 K, III. razreda 700, IV. razreda 600 i V. sa 500 K, time da se za to područje vodi status lugara, polag kojega će se moći lugar unutar tog područja premještivati, i u koliko ima sposobnosti u veći plaćevni stupanj promicati. Sa svih navedenih zato razloga predlažem: III. D a h r v.-s lavon. šumarsko družtvo podnese obrazloženu, veoma prešnu predstavku visokoj kr. zem. vladi, da ista blagoudostoji normirati, da su županijski upravni odbori, nakon provedenih pod II. spomenutih arondacija, dužni saslušav i pravomoćno rješiv mnienja z. zajednica, koliko iste mogu za šumsku obranu, dotično za 1 ugarska beriva doprinjeti, sastaviti za svoje područje plaće v n e pojase i z V j e s t n i h ž u p a n i j s k i h d i e 1 o v a, za koje bi se kod središnje vlasti vodio lugarski status. Nadalje moli se normirati, da se pojedini lugarmože unutar svog plaćenog područja, dotično statusa premjestiti i pro |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 422 — — ueznam sto bi ih imalo žaliti, kad ne bi bile autonomne u stvari namještanja lugara ? To za stalno ne bi žalilo pojedinca, čim mu se time nedira u njegovo materijalno imanje i isti u to ime nerazmjerno neobtereduje; velju pojedinca stoga, jer taj nepodpada kano puno- Ijetnik državnom nadzoru; pa zašto da onda žali tu moralnu korporaciju, koja se po ustanovama gradjanskog zakona računa med ju maloljetnike i kroza to podpada i onako tutorstvu državne oblasti? Odavle jasno sijedi, da bi nakon arondacije čuvarija imalo usljediti ustrojstvo i uredjenje lugarskih beriva, i to po zemaljskoj vlasti, isto onako, kako je zemaljska vlast autonomnim upravnim obćinam normirala plaće pučkih učitelja. Ovo sve — arondacija, čuvarija i uredjenje beriva lugarskih — moglo bi se pravno opravdati. Jer ako se autonomnoj z zajednici može diktirati Šumska uprava, na koliko joj ista nevalja, — zašto i kako da joj se nediktira obrana i sjegurnost njezine imovine, tim prije, jer i najvaljanija uprava šuma, ako joj šume nisu zaštićene od haranja — ne vrifedi mnogo. Spomenuo sam netom, da imam lugara z. zajednica, koji i po znanju i po spremi — i po svemu — samo ne po plaći nadkriljuju lugare ovdjašnjih vlastelina i istog državnog šumskog erara. Ovo su lugari bolje stojećih z. zajednica; ali i oni, koji su svoju karijeru zaključili s mjesečaih 60—56 Kruna — i nikada više dalje. Kakvog li onda čuda, da mi sve to osoblje, nakon što je propisani izpit položilo, nastoji iz petnih žila i otimlje se, da ode u službu države? — Po tom je očito, da ja neuzgajam lugare za z. zajednice, dotično za se, već će sve te plodove mirno i bez truda pokupiti njetko treći — država. Ja sam dakle indirekte učitelj njezinih budućih lugara; a za odštetu — školati ću dalje druge, i kad budu muče, osta |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 421 — zbore; uzdržaje i bdije nad niedjama i prvi konstatira prijavom usurpacije; pravi je cestar i nadcestar kod izgradnje šumskih cesta i puteva; on nadgleda oko radnja u bujicama, njihovih zagradah i u vododerinama; vatropaža je kod šumskih požara i prvak dok šumar ne stigne, kad se o vriednosti na hiljade kod takve nesreće radi; razredjivač je doznačenih ovlašteničkih koristi — i ne bez male odgovornosti, kad se takovim ovlaštenici žirenjem, drvarijom, pašom okorisćuju; dogodice je u doticaju s industrijalnim poduzećima, jer mu je u šumi n. pr. tvornica tanina ili rudokop; tehnolog je kod izradbe dužica, šlipera, dasaka, jarbola i bordunala — i prama kupoprodajnom ugovoru, ako je naknadna premjerba tuj — prvi, koji gleda, je li radnici i priglednici trgovca izradjuju stabla u sortimente i dielove polag ugovora (jer će šumar istom na premjerbu stići) i uznastojati, da kod tog njegov službodavac netrpi ili barma na vrieme odkloniti sporove i neugodnosti. I sad istom možda treba, da on znade: naredbe i zakone o lovu, javnoj straži, kućnoj premetačini, zapljeni, obdržavanju reda na pilanama, nadležnost šumskog prestupka i prekršaja, sastaviti izvještaj i prijavu, eventualno tuj izračunati omanju površinu usurpirana tla, ili ustanoviti kubaturu drvenine i t. d. To dakle nije spremom obćinski pandur, kako se to navadno misli i drži. I pored svega toga dajemo mu 10—20 Kruna mjesečno. Konačno evo mu na vrat do kojih 500 ovlaštenika, medju ovima i liepi broj tarišana, da mu plaću kroje i u ime autonomije z. z. zasladjuju i onako nevoljni krušac, kako već oni umiju i znadu. Reći će mi se, da sam sa svojima željama suviše daleko prošao i da sam protiv autonomije zemlj. zajednice. — Nisam već samo proti onakvoj, koja onemogućuje razumno gospodarstvo sa šumom, tim najvažnijim dobrom zajednice. Očito je po tom, da bi tu imala imati rieč samo zemaljska vlast i — nitko drugi. Pa ako se tako usavršenim redarstvom unapredjuju interesi zajednica, već kroz to da je u rukama najvaljanije obrane |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 420 — obdina (z. zajednica) da same te oblasti odrede obseg bivšeg nekada obć. šumara, tako — sasma istim putem, imale bi se arondirati sada obć. lugarije. Opravdano je to i s toga, jer se radi o obsegu one institucije, koja stoji nad svojim gospodarom. Lugar je najme zem. zajednice u istom odnošajupramasvom službodavcu, dakle zem. zajednici, u kom je i sudac prama državi. Jer prem sudca država plaća, on de ju ipak, ako je kriva i obtužena odsuditi, jednako kano i lugar obtužiti gospodara ili bar većinu onih, koji takovog predstavljaju i koji na žalost nisu bez poroka — na vlastitoj si imovini. S tog bi upravo razloga trebalo lugare što više emancipirati od zem. zajednica. Kad bi tako proveli arondacije lugarija, moglo bi se misliti tada i na reguliranje lugarskih beriva. A da je i to neobhodno nuždno, dokazano je već tim što od lugara danomice više zahtjevamo. Evo: ustrajamo lugarnice, tražimo izpite, za izpite praksu i t. d. Kapokon i duh vremena, a uz taj duh i narav službe zahljevaju da se radnik, bio on na kojem mu drago polju plati prama zahtjevima, kako ih na nj postavljaju okolina i prilike, od kojih i u kojima živi. Nije li s toga gotovo smiešno čitati natječaj — da će se kod zem. zajednice N. N. namjestiti lugar s godišnjih 100 K. uz obvezu, da kompetenat položi niži »državni« izpit? Time omalovažujemo: ili izpit, ili lugarstvo — a kroza to i sami sebe. Kod uredjen^a lugarskih beriva imali bi se osvrnuti na svekolike dužnosti lugarske službe i ostale —- nestručare, koji utječu na naše postajanje osloboditi predsuda, da nije lugar ono, za što se navadno drži — t. j . samo čuvar šume, — već da je on tuj, da provede kulture, upućuje i nadzire šumske radnike, ogaja šumske vrtove i presadnice; kod prodaja uz naknadne premjerbe odČitava dimenzije i tim utječe na financijalni obračun, kad zem. zajednica i trgovac o hiljadama |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 417 — zemaljsku vladu, da ista blagoudostoji normirati ili sama ili da to kod visokog sabora izli od i, da se normira, da skupštine ovlaštenika ne imaju absolutno nikakove kompetencije niti glede namještanja lugara, niti glede opredjeljenja njihove službe i obsega čuvari je, niti glede plaće, niti glede svih inih 1 ugarskih novčan ih pripadaka, ved da se to pola g niže razpoloženo g drugi m po- V j er a va.* * * Imam u mojem kotaru izmedju inih tri zemljištne zajednice, koje materijalno stoje, malo ne, da ne može biti gorje — nu svaka svog lugara ima. Dočim u našim stranama -- Primorju i Gorskom kotaru ne će niti posliednja starica, da ide na rad bez nadnice — ma bar 1 krune, to skupštine ovlaštenika tih z. z. namještaju lugare s dnevnih — 60 filira. Razmjerno njihovim, dohodcima moram priznati, da je i to, što daju — mnogo; nu skoro bi učinili bolje, da ne daju — ništa. Iz naših je naime strana sve, što je iole sposobno, bud u Americi kroz godine i godine, bud u Posavini i Podunavlju kroz veći dio svog života (tek se na proljeće i u ljeti kući vraća). Nitko ovih niti ne sanja na tu lugariju; odriešitije bi i uvriedio, da im je ponudiš. Nije s toga nikakovo čudo, da u tu službu namještamo dotično bijasmo prisiljeni namještavati »novake«, koji bi se cjenili mladićima, kad bi brojili bar 60 godina — nu koji još za nuždu vucare noge za sobom. Kad je malo više sreće, kompetirati će gdjekad i mladji i sposobniji čovjek, nu koji će se tad sjegurno za mjesec dva zahvaliti, jer će ga šumar ili oblast * Predlažem, kano član šumarskog družtva, da se pojedine po članovima objelodanjene razprave u »Šum. listu« u kojim stoji petit da se skupštini družtva na uredovanje podnesu — doista skupštini i dostave. Odnosna razprava u „b. L." imala bi biti i obrazloženjem predloga, po čem bi se u buduće u našim skupštinama većim zanimanjem i uspjehom radilo. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 416 — onih istih, koji lugara namještaju i njegovom sudbinom gospodare. A kako je to težko, ne trebam istom spominjati, kad se sjetim, da je tom unesrećenom čovjeku, onih 40 kruna mjesečno isto tako potrebno za život i isto tako odlučno za njegovu eksistenciju, kao i sus!-avaa beriva onomu iz kojeg činovnog razreda. Doživio sam nadalje, da je kod lugara N. bilo mnogo šumskih šteta, za koje je — sva je prilika znao, ili bar znati morao — ali ih prijavio nije. Taj broj je bio dapače tako velik, da je nadmašivao broj onih šteta, koje je prijavio. Kad je o tom došlo do razgovora u skupštini ovlaštenika, zaključi ova, da se preko toga predje na dnevni red, — dapače — neka se taj »čestiti« lugar, posto bje do tad privremen, definitivnim imenuje. Zadivilo me je kod toga samo to, da tom zaključku nije ni jedan od ovlaštenika prigovarao, jer mi je polag broja prisutnih bilo nevjerojatno, da su svi šumoštetnici. Zaključio sam po tom jednu jedinu mogućnost: Bilo je tu mnogo rodjaka i svojte ljudi od šumskog zanata. Poznam za tim skupštine, s kojima ćeš sve dokončati — samo lugaru plaća dole! Ima nadalje takovih, kojim lugara u obće ne treba; pa bi im po tom jedino tako ugodio, da onog, koji sada služi što više naganjaš globama i iztragama. Neznam kako je drugdje, nego u županiji modruškoriečkoj imade tako velikih zem. zajednica, da je izvan dvojbe, da će se na svakoj skupštini, gdje se o lugaru radi, nalaziti i znatan broj šumoštetnika, koji navadno svojom energijom, a gdjekad i svojom »većinom glasova« uspievaju. Primjeri: zem. zajednica Grobnik ima oko 2O0O (dvje tisuće) ovlaštenika, Mrkopalj oko 400 (četiri stotine). Lokve oko 300 (tri stotine), Delnice isto toliko i t. d. tako, da je izvjestno, da će u tako velikim brojevima biti i znatan broj šamoštetnika. Iz sveg navedenog sijedi, po mom skromnom mnienju, neobhodno nuždan zaključak: I. D a hrv.-slav. šumarsko družtvo podnese obrazloženu veoma prešnu predstavku na visoku kr. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 437 — na Bve moguće načine dokazati. Najgore je pak u tom slučaju sada to, što će biti posla baš od ruke, da se konačno izreče, tko će u buduće tu priepornu česticu uživati? — jer se naš seljak doslovno »neda iz posjeda«. Osobito je to od znatnog zamašaja u onim šumama, gdje ima mnogo privatnih enklava, a tog je u njekim zem. zajednicama sva sila. Nije ta još toliko neprilike, što će se vlastnik enklave dalje pomicati, već je zlo u tome, što je on već preko 30 godina u posjedu usurpacije, i on je, a eventualno i njegov prednik, sam Bog zna, kada prikrčio, te sadanji posjednik niti ne sanja, da tudje uživa. Kakvi će se s toga u budućnosti, i št o dalje , to zamašniji i zamršeniji sporovi izleći, osobito, ako je ta enklava medju privatnicim bila predmetom kupoprodaje ili što još gorje, obterećena usurpacijom nakon smrti otca medju braću podieljena, gotovo je strašno i pomišljati. A kako da i ne bude neprilike, ako se kod svojedobne likvidacije usurpiranih zemljišta prokaže, da je brat A baštinio od otca n. pr. onaj dio, gdje je osvojbine najviše, ili možda sva, dočim brat B. posjeduje onaj dio, gdje takove u obće ne ima, sve to bona fide, e je to njima njihov pokojni otac ostavio kao svoju »nepriepornu vlastnost«. Kolikih li onda sukoba! Najprije izmedju zem. zajednice i brata A. a poslije izmedju obojice braće, da se niti ne govori o gubitku bar zakupnine, koju će morati zem. zajednica, možda k tomu i pasivna, jednostavno pregorjeti. Primjećujem na kraju, da će do konačnog uredjenja gdjekoje zem. zajednice proći još koja godinica (do sad je već minuo mnogim jedan decenij, a da niti iz daleka uredjene nisu!) i da će se po tom omedjašenje eteguuti ad calendas graecas. A pošto je to otezanje samo od štete, a nepraejudicira niti malo samom uredjenju zajednice, dapače tvrdo sam uvjeren, da da će isto ono samo redu i valjanom ustrojstvu zajednice mnogo doprinjeti — to predlažem: VI. Da hrv.-slav. šumarsko družtvo podnese obrazloženu i veoma prešnu predstavku na Visoku kr. zem. vladu, da visokoista blagou dos to ji kao |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 438 — dokazano i u interesu zeiu. zajednica odrediti, da se s istim omedjašenjem odmah i svrsishodno odpočme. Važnost sastavka gospodarstvenih osnova, obzirom na to, što su iste temelj svakom umnom gospodarenju i financiranju istog — ne trebam istom dokazivati. Do sada, gdje nam je bilo dozvoljeno sastavljati kakve takve programe, kao zavremeno nadoraještenje gospodarstvenih osnova, imali smo u poslu i njeku direktivu — a sada, gdje je i sastav programa obustavljen, dolazimo u položaj, koji će nas u vehke dovesti u potežkode. Zem. zajednica X. n. pr. ne ima niti osnove, niti programa, a ne će do osnove tako skoro dođi niti onda, kad bude objelodanjen naputak za sastav istih (taj je naputak medjutim izašao. Uredn.), i to s toga, jer de se tada u jedan mah navaliti toliko posla, oko tih osnova, da se ne će moći u prvom razdoblju kod svih zajednica odpočeti. Tim će takova zajednica i još kasnije do osnove doći, ako se bude i sa spomenutim omedjašenjem još dugo otezalo, jer bi tako znalo u čitavom Ti kotaru u isti čas za vrat sjesti, i osnove i omedjašenje. Tako dakle, gdje još sada imamo koliko toliko vremena, kasnije ga, u obće ne bude. Medjutim odredjujemo u toj zajednici »etat« polag godišnjega prirasta šume od prilike, a to svatko uvidja, da nije osobito probitačno. Meni se je samom desilo pred njekoliko godina — bio sam naime konservativac u toj ocjeni etata — da sam toga premalo odredio za sječu i time iskreno priznajem, promašio najljepše vrieme, u kojem je zem. zajednica u onako podesne tržne eiene mogla sastaviti liepu glavnicu, tim prije, jer se je u toj zajednici u ono doba sve diglo, samo da se što više šume unovči. S tom mojom konservativnosti — koju sam dakako upoznao post festum, ustanoviv kasnije da sam ipak mogao više sjeći — izgubili smo liepu glavnicu, u omjeru, kako su se tržne ciene proraienile. K toj diferenci pribivši |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 419 — odredi tom istom odlukom organizaciju i beriva lugarskog osoblja — sve u vjeri polučiti će svrhu! — Al kad tamo: z. zajednice odgovoriše — utokom, jer da nije ništa bolje, nego li bi do sada bilo! Za kratko vrieme stiže na taj utok rjesitba županijskog upravnog odbora, koji uvaživ utok, ukine spomenutu rjesitbu kot. oblasti, jer da ne ima zakonitog temelja odredbi spomenute oblasti. I tako ostasmo -— pri starom. Meni ne osta drugo, nego resignirati uvjerenjem, da ne trebam zdvajati, ima li mi valjan lugar srez, da ga niti u dva dana obići ne može (a takovih lugara u mom kotaru i imam, te se ne žacam reći, da ih ne bi mienjao i za veoma vrstne kod države, gospoštije i krajiških imovnih obćina — a 1 su pla ćeni), već zdvajam s kukaveljom, koji ga može u dan i tri puta obići. Kada se dakle arondacijama, — gdje su iste naime izvedive, ne samo ne oštećuje financijalna strana zajednice, već nasuprot uz razmjerno preneznatne žrtve osjegurava imovina njezina, — držim umjestnim predlog: II. Da hrv. slav. šumarsko družtvo podnese obrazloženu, veoma prešnu predstavku visokoj kr. zem. vladi, da ista blagoudo s to j i normirati, da su zera. zajednice dužne i obvezane namjestiti lugarsko osoblje, temeljem provedene u tu svrhu a r on daći je njihovih šumskih posjeda. Nadalje, da istodobno ista visoka kr. zemalj. vlada blagoizvoli odrediti, da će takovu arondaciju provesti političke oblasti i bez saslušanja in teresiranih z. zajednica. Ne mogu naime nikako pristati, da se i tuj dade zajednicam glasa, jer je pitanje takove arondacije stvar stručnjaka. Mislim, da će se tim mojim uvjerenjem složiti i jurista, jer kako se je moglo normativnom naredbom od 4. ožujka 1871. broj 2144. dozvoliti upravnim oblastima bez saslušanja urb. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 418 — na to prisiliti — ili ako je vriedniji, otiđi će sam — a to je kanio i tada, kad je u službu stupio, ne želee da doma bezposlen sjedi, dok mu pašuš za Ameriku ne stigne ili dok mu se sgoduija sgoda drugdje ue namjeri. I lako se tuj igramo : jer se je prvi radi staračke obnemoglosti zahvalio; onaj drugi sumu mjesto čuvao — krao; i napokon onaj treći uvukao se u tu službu samo s toga, jer slučajno bolje zarade ne ima, nadom da će ipak takovu u brzo doseći — što mu u pravilu, kraj takove plaće, kako je tu lugarska, za rukom i polazi. Ele reći će tkogod: »Eno Ti one visokovladne naredbe, koja ovlaštuje političke oblasti i bez pitanja z. zajednica, da plaće same povise, kako mjestne prilike zahtjeveju i po tom prinukaj zajednice, da namjeste lugara s plaćom, kako mjtstu i svrsi odgovara«. To se ali neda, jer sam već gore kazao, da su te zajednice sii-omašne, kod česa naročito naglašujem, da su i te lugarske plaće, kako ih sada daju, razmjerno i preveliki trošak u razmjerju prema dohodcima, koje iz šume primaju i š njima razpolažu. Nije mi dakle preostalo druge, već arondirati lugarije, što je u tom slučaju tim laglje bilo, što šume tih z. z. neposredno jedna s drugom medjaše, a čitavi obseg svih trijuh nije veći od 2500 jutara. Mjesto sadanje trojice namjestit ću dvojicu, te uz neznatnu povišicu vrhu onoga, što sada trojica bere, platiti ću s tim dvojicu, te mjesto trih eada nevoljnih lugara, imati dva — al čovjeka! Pomislih osim toga: biti će tako laglj´^ meni; biti će pravo z. zajednicam, jer će uz valjanije sile biti sjegurnije za zaštitu svoje imovine, a ne će pore d toga puno više, eventualno ništa više plaćati; biti ee konačno — a to je glavno — na uhar šumi, jer će kroza nju prolaziti, štititi je, kultivirati i razumjeti u posao onaj, koji umije — a ne ko do sada, gdje očajavam s lugarom, koji šumom ide, ali je gotovo niti ne vidi. Smišljeno učinjeno! Kr. kot. oblast delnička izda temeljem tih predloga odluku za arondiranje čuvarija u tim z. zajednicama; |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 415 — tekavši ga u polnoći s cielom mu skoro družinom, kako je ved jednu jelu izradio u gradju. a drugu podsjećao, i time :iajednici nanesao preko 60 kruna štete, zašto ga je i odsudilo. Vrativši se nakon skupštine u ured, prizvah lugara, da se 0 stanju stvari porazgovorim. I nuto ! iz lugarevih privatnih a kasnije i iz vjerodostojnih službenih podataka uvjerili se, da je lugar samo u zadnjih 5 godina službe iz te zem. zajednice obtužio radi šumskog kvara nješto oko 800 šumoštetnika. A dok imade zajednica nješto oko 250 ovlaštenika ... . ne treba da dalje govorim. Evo ti dakle ubogi, stari slugo plaće od gospode »službodavaca « ! Zaglaviti si svakako morao; jer da nisi vršio službe pošteno i bez obzira — bila bi Te oblast i izgubio bi bio glas i obraz; a ovako jer si vršio svoju dužnost, spasio si sebi doduše poštenje i čast, al ćeš zato, možda sliep, umrieti od glada! Ima li što užasnijeg ? Gdje je još mjesto na svietu, gdje je porocniku i osudjenom dana tako podesna zgoda — sve u ime »autonomije« — da se osvećuje poštenom čovjeku? Drugačije bi to išlo s odborom, u koje se ne bi smjelo tarišume birati. Išlo bi tuj i s toga zgodnije, što će čovjek svakako laglje uputiti petoricu ili desetoricu, makar i odpornih, ali inako neporočnih ljudi, nego li masu od stotine i stotine, medju kojim imade svakojakih. Ja medjutim nisam sustao u nazočnom slučaju, te mi je izvjestiti, da je kot. oblast mojim posredovanjem ukinula predspomenuti famozni zaključak. Medjutim ne sustaše niti tarišume, već izvedoše proti rješitbi kot. oblasti utok, upraviv ga na žup. upravni odbor. Taj utok bude u drugoj molbi uvažen i napadnuta rješitba kotarske oblasti ukinuta, jer da nije zahtjev oblasti na zakonu osnovan, a zemljištna zajednica topogledno posve autonomna. Meni je dakako bilo u stvari još najgorje, jer sam bio tako prisiljen po §. 12. zakona o šumah pod osobitim javnim nadzorom predložiti nesretnika radi sljepoće na odpust iz službe, jer će mi inače šuma pasti pod sjekirama |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 36 <-- 36 --> PDF |
__ 414 — ročnost tacite priznaju i sami ovlaštenici ved time, što ga nije nikad nitko tužio, niti spominjao u ime nevaljale službe, niti ikako drugačije. Kod sastavka osnove proračuna nagovorili njekako zastupstvo — razumije se samo sobom izvan skupštine, — da tom bjednom sliepcu-starcu dopita u osnovi proračuna primjerenu mirovinu, tim više, jer zemlj. zajednica financijalno dobro stoji i jer ima inače za ine humanitarne svrhe, zatim za po- Ijepšanje crkve, nagrade N. i X. i volje i sredstava, što je medjutim i skupština potvrdila. Ako se može dati zato, ele uvjerih zastupstvo — i prinos za nesretnog službenika zemlj. zajednice ne će biti podnipošto manje vriedan i dostojan, nego li oni prvi humani doprinosi — ako prvospomenuti potonje čovjekoljubnom svrhom eventualno nenadkrili: »ta tko bi sliepca — svoga slugu u času najveće bjede i nesrede zapustio?« Jedno, jer je na čelu zastupstva čestiti inteligentniji čovjek, koji me je živo podupro, a drugo, što je napokon pojedinac svih 9 zastupnika uvidio, da bi bio grijeh od čovjeka, koji bi i pseto nakon 27 godina službe, za to jer je osliepilo, iz kuće izagnao — bude mirovina u osnovi proračuna po zastupstvu jednoglasno prihvaćena. Ali kad mi s onovom proračuna pred skupštinu! još ta stavka ne bje niti pročitana, a kamo li razložena — zače cika i bjesnilo: »Ne trebamo ga!« —- »nikakve mirovine!« i nečuveno: »Valja ga otjerati iz službe — i to odmah« — i »neka ode, kud ga oči vode«. — »Milosrdniji« su dapače javno obećivali, da će tog sliepog lugara, kano budućeg prosjaka, kad im na prag dodje nahraniti kao i druge prosjake. Badava se ja kinim, badava pročelnik zaklinje — tek tuj i tamo gdjetko kimne, da je uz nas, al se boji izjaviti — i tako bje odlučena lugareva propast. A znate što je u stvari u glavnom bilo? Prvi govornik od skupštinara bio je jedan od prvih tari šuma — onaj isti, kojeg je lugar, o kojem pričam, bar deset puta zbog šteta prijavio, zadnji put pred njekoliko mjeseci, za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 413 — tog došlo, te se je lugar zahvalio i otišao u Ameriku. Sad ga je nasljedio čovjek, doduše marljiv, ali vrlo malo sposoban, i koji vjerojatno ne će nikad sposobniji biti, a svakako ne će biti u stanju, da izpit položi, nu za to ima — istu plaću, kano i onaj prvi. Pa ne treba, da istom djeluju sami štetočinci — isto ćeš čuti i od većine ovlaštenika. Kod potonjih se je najme — bar u naših stranah — uvriežilo, izuzev dakako častne iznimke, da kod proračuna drže alfom i omegom, imalo svrhe ili no imalo svrhe — štediti i štediti, pa i onda kad je sila i korist potrošiti. Tog se drže ne riedko i lugarevi prijatelji (biele vrane). Sad će gdjetko reći: »ta uputi ih«. — Uzvraćam; »Uputi Ti stotine svakojakovića — ali ge prije pomoli za strpljenje i da Ti Bog u skupštinskom zemljotresu sačuva duh i sluh«. Gdjegod sam do sada službovao — riedkima uzetcima — malo tko od boljih i in teligentni jih dolazi u s kup štine . Razloga imade sva sila, a najpače je uvjerenje, da će malo šta koristna postići; pa i ako — ono se natrpjeti koječesa, što se nikom ne mili; a ne riedko podnjeti i po gdjekoju gorku; pa da bi od kog, već Često od čeljadi, koja niti ne spada medju čestito družtvo. A sada da Vam izpripovjedim jedan od najžalostnijih slučajeva, što sam ih ikad do sada doživio, i koji je uz druge, jedan od prvih razloga, da sam tako naoštrio pero. U zemljištoj zajednici N. služi lugar X. već 27. godina, te je u zadnje vrieme službovanja na vidu toliko oslabio — ele malo i ne osliepio. Na žalost bolest bje neizlječiva. Još bi bilo njekako, kad bi taj sirotan što imao, od česa bi bar bjedno prozi vi ti mogao, ili kad bi bar toliko još sposoban bio, te se mogao inom zaradom njekako prehraniti. Nu na žalost niti jedno, niti drugo, i tako, kad ode iz lugarije, dočekat će ga prosjački štap za uzdarje njegove 27-godišnje muČne službe, koju je častno vršio kao uzor-značaja i službenika. Potonje dokazano je i time, što mu čast i nepo 29 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 412 — naime do sada služio, mogao sam zastupstvo nagovoriti i sklonuti ga, da prizna tu i tu potrebu, nu veoma riedko sam doživio, da je zastupstvo radi te potrebe shodno zaključilo, — i to ne za to, jer bi takav zaključak štetan bio — zastupstvo ie dapače uvjereno o njegovoj koristi — nu ne može, jer bi ga »skupština« dekapitirala — a po gdjekoji odbornik — slabid, boji se ćak i tvornih napadaja, jer medju 2000 (dvje tisuče) ovlaštenika, što no ih imade n. pr. zemljištna zajednica Grobnik — nisu svi dobrijeni, dapače; dodji na skupštinu, pa kad u toj skupštini zastupstvo raportira — da mi vidiš hala i mejdana! U ovim skupštinama — još o koječem i kako tako, ali o lugaru — baš nikako, po gotovo ako je taj revniji i ako baš po svojoj službenoj zakletvi radi. Ne ima ništa jednostavnijeg, da se to zbiva, kad se potegne u račun nepobitna činjenica, da skupštine veoma rado posjeduju šumoštetnici, te njeki od njih jedinom i proraČunanom nakanom, da kod sastava proračuna odmazde lugaru, — jedni time, da se on za to i za to odpusti (kad je račun gotov za ništa, ne riedko za to jer je interpelanta radi šumskog kvara tužio) drugi time, da mu se snize beriva, a napokon treći — a to sam i sam doživio — da zemljištnoj zajednici u obde lugara ne treba. Upravo u taj čas sam u posjedu jednog takovog zaključka, kojeg je stvorila skupština ovlaštenika ogromnom vedinom glasova. Ako i nije na skupštini uviek nađpolovična vedina tarišuma (a često jest), to de uz ove neriedke pristati njihovi neporočni kumovi, strici, zetovi i t. d. Doživih nadalje, da sam našao u službi lugara, koji je bio i nemarišan i nesposoban; nu kada sam ga pritegnuo na posao, on je počeo raditi — i upravo cd volje raditi; s radom je postao i bolji i sposobniji, al je za to brao — istu pladu. Najzad se je taj lugar toliko oduševio, te je položio i izpit, i to s dobrim uspjehom, — al je brao i nadalje istu pladu. Moli, dokazuj, sve u taman! »ta šta će mu izpit i sposobnost« — bio je odgovor skupštine. Tako je naravno na kraju do |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 411 — Ne trebam za to drugog dokaza, do li one nedavne naredbe visoke kr. zem. vlade, kojom je ista udarila temelj reguliranju plaća lugara zemljištnih zajednica. Ona je naredba iz temelja stvar pomakla, te prenula mnoge u malodušnost zapale duše; na je nama — kako se bar na prvi mah čini — da tu naredbu koristno za stvar upotrebimo Nu, po mom nemjerodavnom mnienju, nama se je — rekao bi gotovo palim, — pružila tek jedna ruka da se pridignemo, a slabi smo toliko, da nam treba pružiti — obje. Jer dok nas od sgora pridižu, to nas natrag — poput more — sapinje »skupština ovlaštenika«, taj gorostas medju svima našima institucijama, s kojim, da na čisto izadješ, valja da si junak — baš od oka. S toga ća odmah preći na stvar; Uporedbom §§. 29. i 31. zakona o zemljištnim zajednicama proizlazi, da lugara namješta zastupstvo zem. zajednice. Uporedbom istih paragrafa ovo bi isto zastupstvo imalo i arondirati lugarije; te tako neznam — jer dalje oni paragrafi ne sbore, a drugih za to ne ima — tko lugaru odredjuje plaću, te izvan disciplinarnog postupka (za koji postoji propis) tko odredjuje ostala lugarska prava? Kad nije druge — red je priznati, da je skupština ovlaštenika kompetentna glede lugarskih plaća; a jer ista prigodom sastava proračuna — što no rieč »posjeduje i sukno i škare« — i jer je veća vlast od svog zastupstva: skupština ima u rukama — bar indirektno ma sve, što se lugara tiče. Onaj, koji drži, da uporedbom §§ 29. i 31. spomenutog zakona nije tomu tako, već da je jedini odbor vlastan glede lugarske stvari — čem a ću se i ja donekle pridružiti, jer se nisam stalno niti o jednom niti o drugom uvjerio — onaj, koji tako drži, optimista je u toj našoj stvari, te s toga ne mogu ako ne uzradovati se, budu li se snovi tog optimizma ikada izpunili. Velju snovi, jer me je nekoliko primjera iz vlastite prakse razočaralo, pa i ona, kad me je u pojedinoj i gdjekojoj stvari minula — »skupštinska čaša«. Ggdjegod sam |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 410 — da sve do sada nisu sva ovamo zasjecajuda pitanja našla svoje konačno, ispravno riešenje. Usuprot svega toga ali bje spoznajom, da postoji snanoviti javn i interes na šumi i postupanju š njom, koji zaštititi valja, pružen barem teoretski temelj a istodobno i granica za stegnude, koje valja za korist obdenitosti nametnuti osobnoj slobodi. Taj nazor došao je prvi puta do izražaja u bavarskom šumskom zakonu od god. 1852. ter je kašnje toga postao povodom, da su mnoge slične odredbe izdane u skoro svim kulturnim državama. (Nastavit će se). Šumarska služba kod političke uprave nakon provedene organizacije i lugarsko pitanje zem. zajednicah. Napisao Josip Majnarić, kr. kot. šumar. Da započnem s temeljem šumske službe — s lugarom. Ma da znamo, da je taj temelj dosta slab, kako danas postoji, ipak nam je na njem raditi; a ka^o je i najvještijem graditelju nastojanje, da svoju tečevinu naniže na slabi temelj ne trebam istom dokazivati. I ako mi s toga nije tako težko za bjednika lugara (a u istinu težko mi jest) — to osjedam više radi same stvari, koja radi hrdjava temelja trpi, tim više, jer držim, da nije lugarsko pitanje tek ahilskom petom našeg šumarstva, ved u istinu — velika i otvorena rana. Do danas sam se zadovoljio motrenjem razvoja tog pitanja, pak ustanovio, da je čitavi niz nastojanja i borbe vedim dielom ostao glas vapijudega, unatoč tomu što za stalno znadem da se 0 shodnom riešenju tog pitarija na našem vrhovnom mjestu radi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 439 — kamate, pokazao se je i ako ne baš osobito velik, a to po mojim računima ipak nenadoknadiv gubitak. Kod drugog sam nasuprot kolege vidio, da je odmjerio preveliki etat, te je došao sa sječinaraa u godini 1901, onamo, kamo bi imao doći istom godine 1904, Pomanjkanje osnove, a po tom i nejasnost financijalne snage dotične zem. zajednice upravo izključuje i istu pomisao, da provedemo ogojne radnje redovitim tokom i u suvislim površinama. Upravo za to su na žalost vrlo riedke one naše zem, zajednice, koje bi se mogle pohvaliti, e su pošumile u suvislosloj površini bar 80—150 rali, već deš nasuprot naći na kilometre daleko razvijane krpice kultura i to tuj 1 ral, tamo preko briega \ rali, pa onda opet preko onog drugog 5 rali. To se sbiva za to, jer ne imamo na žalost prave direktive, koju samo osnova zajamčuje i bez koje onda može brižna skupština ovlaštenika mal ne diktirati: »tog ne damo, jer rabimo za pašu«; pa onda: »ljetos ste bili u predjelu A — i to je za ovdje dosta — s toga ajte do godine u predjel B« ; za tim: »ove godine ne ćete ništa saditi, jer ne imamo novaca« . . . i t. d. I tako u ogojnim poslovima, ako se doduše nješto i radi, ipak je to posao nesustavan, bez pregleda, a Često i bez prave svrhe. Je li onda čudo, da ima zajednica, kojih članovi sarkazmom zajedaju: »imamo šumara, da »bula« i drvo dieli, što bi uz lugara i mi sami;« a ono za što ga najviše trebamo: omeđjašenje, osnove, putevi, kulture, gotovo niti ne mari«. K tim kritičarima priključuju se kadkada i najinteligentniji ovlaštenici, a promrse po gdjekoju i drugovi — stručnjaci, koje to sve onda ovlaštuje, da malo vjeruju u samu našu struku, što nam eto tako i novog kvara nosi. ne samo obzirom na autoritet, kojeg sada trebamo više nego ikada, već obzirom na to, što smo se mi — još nakon nedavno provedene organizacije — kao novaci predstavili u uredovnicaraa političkih oblasti. I tu treba tražiti jedan od onih povoda, da se 8 upravnici — pravnici na žalost ne slažemo. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 440 — U drugu raku iskreno izpovjedam, da ovo njekoliko sljedećih redaka pišem upravo s toga tim radje, jer status c^uo, nije samo od zabrinutosti za zem. zajednice, upravu i nadzorne oblasti, ved je i od nemale štete i nama šumarima, dokazao sam gore u službi samoj, a sada tvrdim i u materijalnom smislu. Mislim naime reći, da i onako slabo dotirani gubimo i inu za nas i za druge koristnu privredu. Tako sam čitao, neznani već pravo da li u obrazloženju dotične zakonske osnove ili u govoru saborskog izvjestitelja, kad se je radilo o organicaciji inžinirske službe u našoj domovini, da će se pomoći jednom dielu inžiuira i kroz to, što će se njeki u kotare pouamjestiti i gdje imadu izgleda, da se materijalno okoriste od službenih putovanja. Pitam nadalje, što bi kazali liečnici i veterinari, da im se obustavi praksa, taj prvi vrutak njihove eksistenoije ? Kad se to sve iz najkompetentnijega mjesta priznaje i daje — zašto, da samo mi trpimo i za što da smo upravo mi obzirom na dohodak iz ovakovih praktičnih radova izključeni od tih blagodati. Ta naša je praksa po svom zamašaju upravo ista, te treba naše nazočnosti koja nam se u njeku ruku poriče. Postoji naime naredba, koja nam izrično zabranjuje učestvovanje sjednicam zastupstva i skupština. Mislim, da bi baš shodno bilo, da mi tomu prisustvujemo, jer kako će iz mrtvog slova interesirani točno i probitačno za stvar iz istih mrtvih slova sve potrebno n. pr. oko drvosječne osnove, kultura i proračuna razumjeti, kano da im ja to razlazem. Ali za to nisu riedkosti, da tim sjednicam prisustvuje obć. bilježnik, kao voditelj agenda, zapisnika i t. d., te on tumači kulture, etate i t. d. I to je sve nakon toga, što je našoj brizi u prvom redu povjerena skupna imovina našeg naroda; nakon toga, što smo upravo mi u našoj domovini prvi nosioci i pobornici njene unutarnje političke ekonomije; prvi na polju da narodu našemu i predočimo i pronadjeno i obradimo kapital i rentu njegove skupne imovine, gospodarstvenom osnovom, te da kreiranjem ovih |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 441 — provedemo kulture, bujične radnje, uzglobljivanje te imovine, omedjašujemo, — jednom riečju, da utemeljimo sve što je potrebno za zdrav i čili obstanak i život sve te skupne imovine, te da kroz to podignemo njihovu fmaacijalnu snagu i viednost — taj prvi uvjet života i napredka i pojedinca i skupine, a kroz to neizravno i same države. S navedenih razloga predlažem: VII. Da naše šumarsko družtvo podnese obrazloženu i veoma prešnu predstavku viso koj kr. zem. vladi da visokoista blagoudostoji odrediti, da se ne samo uredjenjem šu ms kog gospo d arstva, naime izradbom gospodarstvenih osnove i omedjašenjem posjeda zem. zajednica odmah odpočne, već nadalje i uredjenjem financijalnih prilika. ad III. Sto se tiče naših upravnih odnošaja, uvjereni smo svi, da bi valjalo štošta preinačiti, a štošta iz temelja reformirati i to za to, što se s praksom — gdjekad kosi i sukobljuje. I inžiniri grade ceste, zgrade i ine javne gradjevine, nu procedura je njihova tako jednostavna i brza, da im punim pravom zavidjamo. Radi li ?e nasuprot kod nas n. pr. o redovitom etatu, recimo kojih stotinu m^ drva, onda valja pomoćju skupštine ovlaštenika »podići« u selu sve živo, da se izparlamentira; onda, da to sve, ako ništa drugo, a ono bar prodje kroz obć. ured, zatim da se predstojnik i šumar nakonferiraju i konačno da sve to ne županija, ved upravni odbor prvomolbeno rješi. U potonjem — upravnom odboru — sjede polag šum. nadzornika, dotično šum. izvjestitelja, žup. veterinar, inžinir, školski nadzornik, financijalni ravnatelj i njekoliko još članova, izabranih iz županijske skupštine, i oni de izdati rješitbu 0 drvosječnoj osnovi zem. zajednice. Kod toga primjećujem, da od županijske skupštine izabrani članovi upravnog odbora često niti ne znaju, niti znati mogu, da zem. zajednica N. N. u obde eksistira, pa se ipak o njoj i o njenoj drvosječnoj osnovi, stvari eminentno strukovnoj! oni isti članovi izjavitito odlukom imadu. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 442 — Nekada su juriste imali u kaznenim i još njekim inim stvarima porotu uza se, koju kao neshodnu nedavno ukinuše. Ako je ta porota bila pravnicima neshodna, ne treba niti časa dvojiti, da je naša porota — župan, upravni odbor — za šumarske stvari još kud i kamo neshodnija. pošto ne m gu nikako pojmiti, kako bi mogao, ma i za nuždu, a kamo li zrelo prosuditi taj upravni odbor onaj predmet, za prosudjenje kojega a priori ne ima stručne spreme, i zatim, što neriedko ogromna većina članova niti ne zna ma ista o existenciji stvari, dok ih izvjestitelj ne obavjesti, i zatim, što isto tako neriedko nije nijedan od tih prosudjujudih članova ne samo ovlaštenik dotične z. zajednice, dapače nije niti občinar dotične občine, dapače niti član dotičnog kotara, i napokon, što ta ista većina nije po sebi nikako upućena niti strukovno, niti financijalno, niti narodno-ekonomski o prilikama interesenta, o kojem će imati odlučno se izjaviti. . Što preostaje onda takovomu vieću, već da se jednostavno izjavi za ono, što šumarski izvjestitelj u predmetu izjavi? Sad se dogadja još najvažnije: županijski se upravni odbor sabira u zasjedanje svakog mjeseca jedanput, te tako predmet, ma bio još prešniji, mora zaročiti, a gdjekad i na štetu zem. zajednice, jer se n. pr. usljed toga nije mogla pravovremeno razpisati dražba stabala, u času, kad postojaše najbolje ciene. Drugiput će se opet dogoditi, da se isti prešni predmet ne može rješiti u dotičnoj sjednici, i to s toga, jer šum. nadzornik nije mogao istoj prisustvovati, jer je bilo još prešnije, da bude u to vrieme negdje izvan sjedišta na vanjskom uredovanju. Bez referenta, naravno, da upravni odbor ne može ništa, i tako gdje nuždno trebaš odgovor za 8 dana, čekaj dva mjeseca! Dogodilo mi se je u praksi i to, da mi je došao drvotržac, te mi nudio 20% nad maksimalnom tržnom cienom za 100 —200 m^ drva, jer mu je taj kvantum bio neobhodno nuždan, da izpuni njekakvi ugovor prama drugomu trgovcu. Vlastelin bi izvan dvojbe objeručke i nečaseć prihvatio ponudu i prodao traženo drvo, jer je utržak u izgledu veći, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 443 — nego li ikada. I vlastelin ce to sve rješiti za cigli jedan sat, dok sam ja morao na žalost nuditelja a limine odbiti, jer kod nas — ne znam kako je drugdje — valja bar 14 dana potrošiti, da se domogneš »pravovaljanog skupštinskog zaključka«, a onda ćeš istom slati žup. upr. odboru. A trgovac je trebao vec sutra ili najzad prekosutra. Tim svim scienim, da sam nedvoumno dokazao, kako najme i županijski upravni odbor nije shodna institucija za ove šumarske stvari, kod kojih dakako izključujem one, koje se tiču novčanih proračuna, obračuna, završnih računa, nadalje predmeta, koji se tiču pravne administracije, sporova ovlašteničkih i t. d., dakle one predmete, koji strogo uzeto niti nezasjecaju u našu struku. S navedenih držim shodnim predlog : VIII. Da naše šumarsko družtvo podnese obrazloženu predstavku visokoj kr. zemalj. vladi, da ista blagoudostoji legislativnim putem odrediti, dotično izhoditi, da su žup. upravni odbori u budude nadležni uredovati samo u predmetima gorespomenutim, te daće u budude biti nadležna kr. žup. oblast u predmetima strogo stručne šumske stvari se tičudih, te naročito u poslu drvosječnih, ogojnih i gospodarstvenih osnova i u poslu stručnih inih proračuna. Osim riedkih iznimaka — budimo samo iskreni — imade sva sila nesporazumaka izmedju upravnog i šumarskog osoblja kod kot. oblasti. Jednom zgodom razpravljasmo, kako je to, da se upravno osoblje podpunoma uskladjuje sa svima stručarima, izuzamši šumare, te dodjosmo do zaključka, da ti nesporazumci izviru iz naravi stvari same, pa i onda, kad predstojnik i šumar najdubljim uvjerenjem svaki svoje stanovište u korist zem. zajednice zauzimlje. Predstojnik naime niti ne može po naravi stvari dođi do nesporazumka s Iječnikom i veterinarom, jer jurista gotovo niti |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 444 — ne ima dodira u provedbi njihovog stručnog rada, i doista upravnik ih i ne dira svjestan, da se u struci toj ne razumije; jednako je s inžinirom, taj gradi cestu, most, crkvu i to onako, kako prihka ište, pa nikom ništa. Napokon svi oni stručnjaci, radili oni, što mu drago, oni redovito i u pravilu dolaze u dodir s pojedincima, dok su pred nama čitave skupine, moralne korporacije, usljed česa imamo i življi saobraćaj i za provedbu mnoge stvari mnogo više i zapreka. Napokon nama ne samo da je samo po sebi stalo, već nam pod inakom odgovornosti i mora stati unapredjivanje i zaštićivanje šumogojstva, dotično šume. Kod spomenutih ostalih stručara svega toga ne ima. Boli te zub, a nećeš ga izvaditi, drž ga i Iječnik se dalje ne brine; selu N. treba nadozidati školu, ne ima sredstva dobro, inžinir ode preko dnevnog reda za drugim poslom. Nu šumar, on se je namučio, dok je realizirao kupoprodaju uštedjenog etata, bona fide, on će nakon pokrića redovitih potreba jedan dio utržka uporabiti, jer je neodgodivo potrebno za sastav gospodarstvene osnove, a s drugim će dielom kanalizirati onu sastojiuu, koja toliko od vode strada. Nu predstojnik nije toga ranienja, jer obćiui treba popraviti školu i podzidati most, i to je prečije od tvojih osnova i kanalizacija, jer se je bez tih bilo od pamtivjeka, može dakle biti i ljetos. Ti opet žališ, da ono, što si iz šume crpio, moraš, prem za šumu radiš, predati za skroz tudju instituciju, i jer ne može biti drugačije — casus belli je tuj. Ima tih sukoba u obće mnogo, nu ne bi imalo svrhe, da s ovima statističarim Iz netom spomenutog proizlazi, da valja povod tim smutnjam tražiti u tome, što se čini drugima naša struka mnogo pristupnijom, nego li je i što je naše poslovanje upravo obsjednuto paragrafima. Medjutim bilo kako mu drago, mi smo svi živo uvjereni, da je opravdanost i svrha na našoj strani, pa se to dade i dokazati, evo sljedećim: Povjest upravo našeg šumarstva dokazala je, da smo se kadri i sami bez pravnika uzdržati, dapače da svagdje, gdje |