DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 407 —


zgodnu i koristnu podporu po sukrorano šumareuje. Slično nastojanje
nalazimo i u nas, gdje su pojedini žup. šumarski nadzornici
putem žup. upravnih odbora nastojali, da provedu zaokruženje
čuvarijah u šumama njihovoj upravi podvrgnutim, u
svrhu: da se što valjanije osoblje akvirirati, i što intenzivnije
čuvanje šuma zavesti uzmogne. Pravo za izdanje takovih odredaba,
ako i nije nigdje u zakonu naročito navedeno, osniva
se na ustanovi §. 23. š. z. kao izvora prava vrhovnom državnom
nadzoru.


3. Šume zaštitnice i šume zabranite.
1. Pojam iizlučba šuma zaštitnica i zabra
n i t i h. Vrlo je ved stara spoznaja, da izsječa šume pod
stanovitimi predpostavami može biti od vrlo štetnih posljedica
po zemaljsku kulturu. S druge strane se je već odavna uvidjelo,
da se pošumljenjem mogu odstraniti stanoviti nepovoljni
odnošaji svojstava tla po čem su obje te spoznaje već u srednjem
vieku imale za posljedicu, da su izdavane upravne odredbe
za uzčuvanje šuma. Najprije se je to odredjivalo za šume
nalazede se u velegorju.
U Švicarskoj zabranite su (po smislu ustanove §. 19.
našeg šumskog zakona) već u 14. vieku pojedine šume za
obranu od urvina (Forets baunisees, boschi sacri). U osobitim
zabranbenim listovima (odlukama) izdavane su odredbe za čuvanje
i uzdržavanje tih šuma; naročito su branjeni stanoviti
užitci iz njih, pa su na prekršaje tih odredaba odredjene
težke kazne.


U 15. stoljeća zabranila je jedna biskupija u dolini Inna
sječenje drva u stanovitim odjelima, za da crkvi i susjedom ne
bude štete od potoka. Mnogi propisi austrijskih alpinskih zemalja
iz 16., 17. i 18. stoljeća svjedokom su, da je izpravno
ocienjena vehka vriednost, što no je imade šuma za obranu
kulturnog tla i stanova. Zemaljski namjestnik grof Saur u
Tirolu, prozvao je jur godine 1788. na izgradnju bujica. U


18. stoljeću odpočelo se već vezanjem pjeskulja.