DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 399 —


Kad se govori o pustošenju sukromnih šuma, tad ini amo
pred očima obično ili prodaju šuma prezaduženog veleposjeda,
koje kupuju drvotržci, dioničarska spekulativna druživa, ili
ono dotamanjenje šuma, što no se opaža u maloposjednika —
seljaka. Označeni postupak veleposjeda ne da se nijednom od
običajnih oblastnih mjera prepriečiti, a najmanje zabranom krčenja,
jer njima redovito do pretvorbe, koja iziskuje troška i
napora, ni stalo nije. Stalo im je redovito do kupovnine što
ima da unidje iz drvne gromade. Sto će biti od šumišta, to
im je deveta. I odredbe odnosede se na dužnost pošumljenja
lahko se obadju.


Zli postupak seljakov sa šumom, pruža često žalostnu
sliku, pa njegovom krivnjom nastaju često velike pustoši.
Tomu se ali neda na put stati redarstvenim tutorstvom. Da
je tomu tako, dokazom su Bavarska i Austrija, u kojoj ima za
to dosta dokazala, akoprem u te obje zemlje postoje u krieposti
obsežni topogledni propisi. Medjutim ovo obćenito stanje
ne vriedi za našeg hrvatskog seljaka. Barem ne za onog, koji
je samola^tnik šume. U predjelima gdje je vinogradarstvo razvito,
pružaju kolosjeci našeg seljaka uzor sliku prave nizke
šume. I to na stot´ne i stotine jutara. U šumama steljnicima
našeg seljaka vidja se stogodišnjih bukava. Nebi ti je prodao
ni za koji novac. Kolike li krastove nalazimo jošte stajati na
livadama naših seljaka i po medjašima istih, akoprem godišnji
njihov prirast nepokriva štete, što no ju zasjenjivanjem i ološenjem
livade prouzročuju. Samo tamo, gdje je seljak posjednik
zajedničar, gdje je posjed „obćinski", tamo je slika nješto
mutnija. Ali gornje, loše gospodarstvene okolnosti vriede naročito
za njemačkog seljaka goi štaka, kojega na Česti zator
njegovih šuma osim razloga koje ćemo odmah niže navesti,
jošte sili i tamošnje nasljedno pravo. Pošto je tamo zaštićen
samoposjednik, to takovomu valja da braću i sestre posije
otčeve smrti izplaćuje. Obterećen li je posjed već za života
otčeva, a u šumi je štogod prištedjeno (smreke i jele) tad je


naravno da se nasljednik te glavnične rezerve laćati mora.