DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 399 — Kad se govori o pustošenju sukromnih šuma, tad ini amo pred očima obično ili prodaju šuma prezaduženog veleposjeda, koje kupuju drvotržci, dioničarska spekulativna druživa, ili ono dotamanjenje šuma, što no se opaža u maloposjednika — seljaka. Označeni postupak veleposjeda ne da se nijednom od običajnih oblastnih mjera prepriečiti, a najmanje zabranom krčenja, jer njima redovito do pretvorbe, koja iziskuje troška i napora, ni stalo nije. Stalo im je redovito do kupovnine što ima da unidje iz drvne gromade. Sto će biti od šumišta, to im je deveta. I odredbe odnosede se na dužnost pošumljenja lahko se obadju. Zli postupak seljakov sa šumom, pruža često žalostnu sliku, pa njegovom krivnjom nastaju često velike pustoši. Tomu se ali neda na put stati redarstvenim tutorstvom. Da je tomu tako, dokazom su Bavarska i Austrija, u kojoj ima za to dosta dokazala, akoprem u te obje zemlje postoje u krieposti obsežni topogledni propisi. Medjutim ovo obćenito stanje ne vriedi za našeg hrvatskog seljaka. Barem ne za onog, koji je samola^tnik šume. U predjelima gdje je vinogradarstvo razvito, pružaju kolosjeci našeg seljaka uzor sliku prave nizke šume. I to na stot´ne i stotine jutara. U šumama steljnicima našeg seljaka vidja se stogodišnjih bukava. Nebi ti je prodao ni za koji novac. Kolike li krastove nalazimo jošte stajati na livadama naših seljaka i po medjašima istih, akoprem godišnji njihov prirast nepokriva štete, što no ju zasjenjivanjem i ološenjem livade prouzročuju. Samo tamo, gdje je seljak posjednik zajedničar, gdje je posjed „obćinski", tamo je slika nješto mutnija. Ali gornje, loše gospodarstvene okolnosti vriede naročito za njemačkog seljaka goi štaka, kojega na Česti zator njegovih šuma osim razloga koje ćemo odmah niže navesti, jošte sili i tamošnje nasljedno pravo. Pošto je tamo zaštićen samoposjednik, to takovomu valja da braću i sestre posije otčeve smrti izplaćuje. Obterećen li je posjed već za života otčeva, a u šumi je štogod prištedjeno (smreke i jele) tad je naravno da se nasljednik te glavnične rezerve laćati mora. |