DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 20 <-- 20 --> PDF |
_ 398 — mama zaštitnicama i zabranitima, barem po našem šumskom zakonu opredjeljenoga, on ne poznaje. Isto tako jest i u Badenskoj. Gornjemu protivni nazor, kojeg naročito zastupa medju inimi Danckelmann, drži: da je državno ograničenje sukromnog šumskog vlastničtva samo onda i na toliko opravdano, na koliko to javni interes iziskuje. Javno zanimanje za sukromno šumsko gospodarenje postoje ali samo tamo, gdje se radi o šumama zaštitnicima ili zabranitima. Medjutim mora se sukromnom šumskom gospodarenju prepustiti ista sloboda, koja vlada i na ostalom području privatnog gospodarstva, jer sukromnik svoje probitke bolje promiče, no li to znade i može država sa svojom, često i nespretnom rukom. Leži u zemaljskom kulturnom interesu, da se sa sukromnim šumama razložno postupa, a naročito da se ne opustoše veliki predjeli šuma. Ali tu svrhu ne valja postizavati prisilnimi sredstvi i redarstvom, već putem upravnim i njegovanjem šumskog gospodarenja. Tim nazorom ide u prilog činjenica: što se ograničenje sukromnog šumarenja dade teško provesti, jer ga stranom nije lahko zakonskim ustanovama zaokružiti, a stranom je težko ustrojiti i rukovoditi sam uspješan nadzor na istim. Zastupnici, koji teže za zavedenjem državnog tutorstva nad sukromnim šumskim gospodarenjem, pobudjuju često nazor, kao da sukromni šumski posjed ide svojoj propasti na susret. Ali tomu nije tako. Mali osvrt uvjeriti de nas, da imade znatnih ploština sukromnih šuma, u kojima se izvrstno šumari, ter koje se sa državnimi šumskim gospodarstvom uspješno natjecati mogu. To vriedi naročito za veleposjed: Fiirstenbergov, Hohenloheov, Plessov, Thurn i Taxisov, Schwarzenbergov, nadvojvode Fridricha, Liechtensteinov i t. d. koji se glavnimi predstavnici istoga smatrati mogu. Osim ovih šumare i mnogi manji sukromni šumoposjednici razložno i konservativno, pa znadu vriednost takovog šumarenja i cieniti. |