DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 410 — da sve do sada nisu sva ovamo zasjecajuda pitanja našla svoje konačno, ispravno riešenje. Usuprot svega toga ali bje spoznajom, da postoji snanoviti javn i interes na šumi i postupanju š njom, koji zaštititi valja, pružen barem teoretski temelj a istodobno i granica za stegnude, koje valja za korist obdenitosti nametnuti osobnoj slobodi. Taj nazor došao je prvi puta do izražaja u bavarskom šumskom zakonu od god. 1852. ter je kašnje toga postao povodom, da su mnoge slične odredbe izdane u skoro svim kulturnim državama. (Nastavit će se). Šumarska služba kod političke uprave nakon provedene organizacije i lugarsko pitanje zem. zajednicah. Napisao Josip Majnarić, kr. kot. šumar. Da započnem s temeljem šumske službe — s lugarom. Ma da znamo, da je taj temelj dosta slab, kako danas postoji, ipak nam je na njem raditi; a ka^o je i najvještijem graditelju nastojanje, da svoju tečevinu naniže na slabi temelj ne trebam istom dokazivati. I ako mi s toga nije tako težko za bjednika lugara (a u istinu težko mi jest) — to osjedam više radi same stvari, koja radi hrdjava temelja trpi, tim više, jer držim, da nije lugarsko pitanje tek ahilskom petom našeg šumarstva, ved u istinu — velika i otvorena rana. Do danas sam se zadovoljio motrenjem razvoja tog pitanja, pak ustanovio, da je čitavi niz nastojanja i borbe vedim dielom ostao glas vapijudega, unatoč tomu što za stalno znadem da se 0 shodnom riešenju tog pitarija na našem vrhovnom mjestu radi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 409 — »Memoire sur le deboisement des forets« iztraživao je Moreau upliv šuma: 1. na mjeslnu toplinu, 2. na opetovanje i množinu kiše, 3. na vlagu u zraku, 4. na izvore i tekuće vode, 5. na vjetrove i zdravlje zraka, 6. na plodovitost tla i društveno stanje pučanstva. Oslonom na opažanja, učinjena poglavito u tropskim i subtropskim predjelima, došao je Moreau do zaključka, da šuma prema iztaknutim smjerovima ovršava vanredno važan i povoljan upliv. Widenmana preveo je tu knjigu 1820 , po čem je njen sadržaj doskora postao poznatim u Njemačkoj. Pri pomanjkanju temeljitih predradnja i nepobitnih iztraživanja sadržavala je ta knjiga mnogo neizpravnosti i pretjeravanja, ali usuprot svega toga djelovala je ista vanredno pobudno okretnim predstavljanjem i opisom, ter toplim osvjedočenjem 0 velikom kulturnom znamenovanju šume. Na izdanje te knjige nadovezalo se novo doba velika šumo-zaštitnoga pitanja, osobito u Njemačkoj. U književnosti, a naročito u šumarskim novinama odpočelo se, od godine 1820. po prilici, budno i toplo razpravljati o podnebnoj važnosti šuma ter o visokoj njihovoj vriednosti po šumsko nastanjivanje i zemaljsku kulturu. Akoprem taj pokret priznati valja već radi pobuda koje je izazvao za njegovanje šuma, i za razumjevanje njihove naobrazbene, estetične i etične važnosti, to ipak ne valja prešutjeti; da su tečajem vremena šumi pripisali, i da to još donekle i sada čine, čitavi niz važnih utjecaja na podneblje i zdravlje, od kojih bi se pri brižnom iztraživaju samo manji dio i dokazati dao. Usuprot živahnog pokreta u korist šume, koji se je djelomice pretvorio i u snatrenje, pomaklo se je pitanje o šumama zaštitnicama tečajem dugog vremena samo malo napried, poglavito za to: što je još uvjek manjkala potrebna znanstvena podloga za njegovo riesenje. Istom poduzeto uredjenje meteorološkog i hjdrotehničkog opažanja, ponajviše pako utemeljenje šumarskih pokusnih i iztražnih zavoda, kao i bolja i obćenitija uzpoznaja obćenitih šumskih odnošaja, nakrenuli su cieli taj pokret u pravi tok. Valja ali ipak pri tome odmah naglasiti, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 408 — Na Seelandiji vezao je s uspjehom pjeskulje ved u prvim desetgodištima 18. stoljeća inžinir Roehl. Bremontier predložio je već 1780. u glasovitoj razpravi »memoire sur le dunes« pošumljenje pjeskovitih morskih obala, našto je ministar Necker 1789. odredio vezanje tih pjesknlja i da se tamo zasade Pinus maritima i Querens orientalis. Cim se je više gubio strah, da ce pomaiijkati drva, tim je više rasla spoznaja o zaštitnom djelovanju šume, pa se je od tada šumskom gospodarenju obćina i sukromnika, usljed promienjenih obćenih gospodarstvenih nazora, podjeljivala i sve to veća samostalnost. Za nadzor obćinskog šumskog gospodarenja, pružalo je pravo nadzora nad imetkom, kao i položaj obćine u ustrojstvu državnom, dovoljnu podlogu; nasuprot tomu držalo se, da manjka svako unutarnje ovlaštenje za šumsko-redarstveno utjecanje u sukromno šumsko gospodarenje. Prema tomu se je i uporavljivrtlo redarstveno skrbnićtvo starog vrhovnog šumskog nadzora ali samo u blažjem obliku, pri čemu se je kao povod za prehvat u sukromna prava navodilo jedino to nastojanje: da se pustošenje šuma preprieči. Istom teoretskim razvojem o pojmu šuma zaštitnih i zabranitih , stvorena bje novija, i istodobno znanstveno utemeljena podloga za ograničenje šumsko-gospodarstvene slobode u javnom interesu. Temelj toj podlozi postavljen bje sasma neodvisno od stare, kroz stoljeća uvriežile se prakse na tom području time: što je naglašena pod ne b na važnost i utjecaj šume na isto. Prvi, koji su pod konac 18. stoljeća postavili tu tvrdnju, bili su Francezi. Oslonom na to, iztaknuo je grof Soden u svojoj g. 1805. izdanoj knjizi o narodnom gospodarstvu pogibeljni utjecaj, što ga na zdravlje i plodovitost stanovite zemlje ovršava prekomjerno umanjenje šuma. Najveća pobudu za daljne radnje na tom polju prouzročio je Moreau de Jounes riešenjem po belgijskoj akademiji godine 1825. postavljenog pitanja: »Koje promjene prouzročuje u fizičkom stanju i odnošaju zemalja krčenje šuma« ? U svojem |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 407 — zgodnu i koristnu podporu po sukrorano šumareuje. Slično nastojanje nalazimo i u nas, gdje su pojedini žup. šumarski nadzornici putem žup. upravnih odbora nastojali, da provedu zaokruženje čuvarijah u šumama njihovoj upravi podvrgnutim, u svrhu: da se što valjanije osoblje akvirirati, i što intenzivnije čuvanje šuma zavesti uzmogne. Pravo za izdanje takovih odredaba, ako i nije nigdje u zakonu naročito navedeno, osniva se na ustanovi §. 23. š. z. kao izvora prava vrhovnom državnom nadzoru. 3. Šume zaštitnice i šume zabranite. 1. Pojam iizlučba šuma zaštitnica i zabra n i t i h. Vrlo je ved stara spoznaja, da izsječa šume pod stanovitimi predpostavami može biti od vrlo štetnih posljedica po zemaljsku kulturu. S druge strane se je već odavna uvidjelo, da se pošumljenjem mogu odstraniti stanoviti nepovoljni odnošaji svojstava tla po čem su obje te spoznaje već u srednjem vieku imale za posljedicu, da su izdavane upravne odredbe za uzčuvanje šuma. Najprije se je to odredjivalo za šume nalazede se u velegorju. U Švicarskoj zabranite su (po smislu ustanove §. 19. našeg šumskog zakona) već u 14. vieku pojedine šume za obranu od urvina (Forets baunisees, boschi sacri). U osobitim zabranbenim listovima (odlukama) izdavane su odredbe za čuvanje i uzdržavanje tih šuma; naročito su branjeni stanoviti užitci iz njih, pa su na prekršaje tih odredaba odredjene težke kazne. U 15. stoljeća zabranila je jedna biskupija u dolini Inna sječenje drva u stanovitim odjelima, za da crkvi i susjedom ne bude štete od potoka. Mnogi propisi austrijskih alpinskih zemalja iz 16., 17. i 18. stoljeća svjedokom su, da je izpravno ocienjena vehka vriednost, što no je imade šuma za obranu kulturnog tla i stanova. Zemaljski namjestnik grof Saur u Tirolu, prozvao je jur godine 1788. na izgradnju bujica. U 18. stoljeću odpočelo se već vezanjem pjeskulja. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 406 — šumu, stanovite gospodarstvene mjere, koje moramo smatrati kao prelaz k gospod. propisom za šume zaštitnice i š. zabranite. 5. Obvezatno namješten je šumara u svrhu upravne, jest dvojako. U Austriji i Ugarskoj prisiljene su pojedine kategorije sukromnih šumoposjednika, da namjeste šumare po propisu za upravu šuma osposobljene. U Austriji se to mora po §. 22. š. z. za »vede« šume, u Ugarskoj opredieljuje to taxativno §. 17. ug. š. z. za pojedine posjedovne kategorije. Kod nas u Hrvatskoj imamo u krieposti te obje ustanove. Po §. 22. š. z. dužni su »vlastnici za šume od dovoljne veličine naredit vještih gospodara«, a osim toga imadu se za gradske, trgovistne, upravne, mjestne, plemićke i poveljene obćine po §§. 7. 8. i 10. zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručaa uprava i šumsko gospodarenje, izabrati šumarski stručnjaci. Ustanova pako §. 14. istoga zakona nabraja jošte i druge njeke posjedovne kategorije, koje ako i nisu dužne namjestiti osposobljene šumare, jesu dužne da sa svojimi sumarni gospodare na temelju odobrenih gospodarstvenih osnova Šteta je samo jedna, da sve te ustanove nisu provedene. Osim gornjeg, recimo fakultativnog zašumarenja, postoji u Wlirteraberžkoj, Badenskoj, Lippi jošte i prisiln o z a š u- m are nje sukromnih šuma i to za kazan radi protuzakonitog postupanja sa šumama. 6. Sličnim načinom, kao što moraju sukromni šumovlastnici da namještaju vješte šumare, dužni su isti u njekim državama da namjeste i potrebne lugare , kao u Badenskoj i Ruskoj. U Austro-Ugarskoj, a i kod nas u Hrvatskoj vriede te ustanove za one šume, za koje se imadu namjestiti osposobljeni šumarski upravnici §. 22. š. z., §. 12. z. od 26. ožujka 1894. U Hesenskoj ustrojila je država čuvarije za čuvanje seljačkih šuma. Ta odredba ne može se ali smatrati teretnom ili dosadnom redarstvenom odredbom, već je treba držati za veoma |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 27 <-- 27 --> PDF |
_ 405 — ili uništimo proizvodnu snagu tla, dakle da plodjenje drva sasma onemogućimo. Vjeljovito stelarenje na jednom te mjestu, zanemarenje šumskih ogoja, prekomjerno okresivanje takovi su načini. Šumski su zakoni imali pred očima sad jedan, sad opet drugi od navedenih postupaka. Badenski šumski zakon propisuje, da šumske oblasti imadu uredovati čim opaze pustošenje sastojina; ruski š. z. zabranjuje u čl. 11. vodjenje ogromnih BJečina, koje onemogućuje naravno pomladienje, a prieti da će se progaljena mjesta pretvoriti u puste ploštine. Bavarski, austrijski i naš š. z. razumjeva nasuprot pod pustošenjem takov postupak sa šumom, pri kojemu se umanjuje ili čak uništuje proizvodna snaga tla. Nazori su dakle često puta sasma oprječni, već prema odnošajima vladajućim u pojedinoj državi. Praktične ali vriednosti te ustanove ne imadu, pošto je pojam o pustošenju šuma veoma pruživ, ako se pri tom naročito ne zabrane pojedini načini uživanja, kao što je to n, pr. u ruskom zakonu učinjeno. Propisi o pustošenju šuma nisu ni zato prikladni, što se kod prosudjivanja o načinu, kako se šumom postupa u dvojbenim slučajevima, obično polazi sa stanovišta velikog potrajnog šumskog gospodarstva, dočim za sukromnog posjednika male šume ova imade često cielu svoju vriednost samo po onim užitcima, koji se kod potrajnog šumarenja za nedopustive smatraju. Upravo s toga vidimo, da je rusko državno vieće u jednom svojem zaključku donesenom k š. z. od god. 1888. izjavilo, da se propisi odnoseći ^se na zaštitu šuma, ne imadu odnositi na šnme seljačkog maloposjeda, koje su ovomu podieljene za podignuće njegovog poljskog gospodarstva. 4. Izvjestni gospodarstveni p r o piši, koje su sadržavali stari šumski redovi i naši urbarski propisi o vremenu sječe, načiau obaranja, vrsti gospodarenja, izčeznuli su skoro posvema iz novijih šumskih zakona. Naš š. z. sadržaje u ustanovama §§. 5—7. za šume na pjeskuljama, na obalama većih voda, za one u kojima bi mogla, sasjekav ih do gola, nastati pogibelj od vihora za susjednu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 404 — duže za pet godina (§. 3.). Pošumljenje zemljišta, koje do prije nije bilo osamljeno, propisuju samo oni zakoni, kojima se uredjuje pitanje o šumama zaštitnicama, zabranitima, kao i zagradnji bujica. Nalog za pošumljenje biti će samo onda uspješan, kad je šumsko-redarstvenoj vlasti zakonom podjeljena povlast, da u slučaju potrebe može prisilno postupati, ter ogoj po vlastitima organima a na tfret nemarnog šumovlastnika izvesti dati. Takovu odredbu posjedujemo mi za šume zaštitnice i zabranite u ustanovi §. 29. provedb. naredbe k zakonu o uredjenju šum. telin. službe. Nalog za pošumljenje, pa odnosio se on i samo na postojeću sad šumu, predstavlja po modernom shvaćanju nedopustivi zaseg u privatno gospodarstvo. Težko je u zbilji dosljedno ga provesti. Ostavimo li na ploštini nekoliko sjemenjaka, posijemo li sječinu brezovim sjemenom, neizsječemo li izdanke iz panjeva : udovoljili smo slovu zakona, akoprem je to sječina po duhn njegovom ipak opustošena. Sasma je uedopustivo prisilno pošumljenje nepošumljenili ploština onda, kad se to odredjuje obzirom na veći dohodak. Bez obzira na to da je rentabilitet takovih ošumlenja dvojben, i da bi isto vlastniku zemljišta naprtilo sasma nepotrebnih, često i nesmoživih žrtava, valja naglasiti da takovo prisilenje ne bi stajalo u skladu sa današnjimi pravimi i narodno-gospodarstvenimi načeli. Pa zato baš poznaje moderno zakonodavstvo prisilno pošumljenje pustoših samo u onom slučaju, kad se radi o utemeljenju šuma zaštitnica i zabranitih, dakle o javnim probitcima. 3. Zabrana haranja prešla je iz raznih starih šumskih redova i u novije šumske zakone. U našem šumskom zakonu nalazimo takovu zabranu u §. 4. Ta odredba je u današnjem zakonarstvu samo naravi nječne, jer brani pustošenje i haračenje šuma, Pustošiti šumu možemo na dva načina. Ili da uživamo sastojinu načinom, kojim se šuma obzirom na šumskotehničko stanovište ne njeguje, da bude dakle plodjenje drva pogibelji izvrženo; ili da tim postupkom ološim o |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 403 2. Krčenje se dozvoljava, ako ploltina stanovitu mjeru neprekoračuja (u Koruškoj 10 jutara, u Hessenskoj 27^ hect.). 3. Krčenjem ne smiju se povriediti prava trećih (Bavarska, Austrija, Badenska). 4. Krčenje se dozvoljuje, ako se ploštiaa ima upotriebiti za ceste i izjednačenje medja (Ruska, Braunschweig). Ruski šumski zakon dozvoljuje krčenje jošte i onda, kad se radi o razdiobi imetka, i na onih pošumljenih čestica, koje nisu starije od 20 godina. Pošto je razmjerje izmed šume i polja sasma slučajno, to ne predleži niti jedan razlog, da se sadanje stanje bezuvjetno podrži. Jošte bi manje bilo ovlašteno, da prema današnjem stanju našega znanja težimo za tim da postignemo neku normalna brojku šumskog zastora. Za to nam valja obćenito držati, da sukromnik ponajbolje znade, kako će svoj probitak očuvati; pa ako on želi da svoje šumište pretvori u drugu vrst kulture, tad mu se u tom zaprieke praviti smjelo ne bi, na koliko toga javni obziri ne traže to jest na koliko dotična šuma nije šuma zaštitnica ili zabranita. E da li je to slučaj, to mora dokazati šumsko-redarstvena vlast. Najbolje sredstvo, kako bi se svim tim potežkoćama predusrelo, leži u tome: da se šume zaštitnice i zabranite povjerenstveno izluče, ter o njima sastavi oblastni popis, kojeg bi trebalo i svestrano proglasiti. Za sve ostale šume imala bi postojati glede krčenja podpuna sloboda. Sa današnjim gospodarstvenim redom ne stoji u nikojem skladu ograničenje ili zabrana krčenja onda, kad ista izvire ili iz namjere, da se osjegura potreba na drvu, ili da se osjegura dobra uporaba tla. Gdje takove krčevne zabrane i postoje, od slabe su praktične vriednosti, jer se dozvole na njihovom temelju skoro nikada ne uzkraćuje. 2. Nalog za pošumljenje postoji prema današnjem stanju šum. zakonarstva samo u prisilenju, da se ponovno pošumi šume lišeno tlo ; ponajviše u stanovitom roku nakon posječe stare šume. Po našem šumskom zakonu načelno naj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 402 — djenje šuma, jer tim putem posjednik uz mali doprinos dolazi do stručnog savjetnika. U ruskom šumskom redu nalazi se takova, privatnom šumskom posjedu pogodujuda ustanova. Cl. 566. slovi: >>Dumoposjednicima dozvoljeno je, da putem slobodnog utanačenja i dozvolom šumske uprave pozovu krunskog šumara, da u svoju upravu preuzme njihove šume". A sličnu ustanovu nalazimo i u §. 5. provedb. naredbe od 15. srpnja 1895. br. 35.633 k našem zakonu o uredjenju šumarsko-tehnicke službe. U skoro svim državama podjeljuju se kandidatima za državnu šumarsku službu dopusti, kad se o tome radi da u upravu preuzmu šume sukromnika ili da ih urede. Saski državni uredjajni zavod uredjuje šume sukromnika uz umjerene, u pravilniku opredieljene ciene. Sljedede su šumsko-redar s tv ene mjere, koje se uporabljuju spram sukromnim šumama na koliko kao šume zaštitnice ili zabranite ne podpadaju još pod strožije ustanove: zabran a krčenja , kojom se brani, da se ploštine na kojima se do sada gojila šuma, trajno privedu inom načinu uporabe. Ta je zabrana krčenja u šumskim zakonima jošte jako razprostranjena, ako i ne u obliku bezuvjetne zabrane. Ili se propisuje, da se namjeravano krčenje imade oblasti samo prijaviti ili da se imade podnjeti molba za dozvolu, koja se pod stanovitimi predmjevami redovito i podjeljuje. Badenski šumski zakon (a i naš) iziskuje za to dozvolu oblasti; wurttemberžki propisuje, da pri tom valja uvažiti klimatičke i sumsko-redarstvene obzire, osobito zaštićenje susjednih šuma. Uvjeti, pod kojima se dozvola podjeluje, sadržani su obično u dotičnom zakonu ili provedbenoj naredbi; u najviše slučajeva se pri tome predmnjeva: da će tlo pri promienjenom načinu uporabe priižati nedvojbeno veću korist, i da naumljenom krčenju ne stoje na putu niti javni niti sukromni probitci. Osim toga imade jošte i sljedećih ustanova: 1. Krčenje šume dozvoljava se onda, ako je isto tolika ploština, koliku se krčiti kani, od uova zašumljena, (u Ruskoj, Hessenskoj, Švicarskoj). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 401 — štinama radi, tad još uvjek nije niti javni interes niti državni probitak u pogibelji. 2 Sumsko-politieke mjere za njegu i nadzor sukromnih šuma. Ako li izuzmemo nadzor nad šumama zaštitnicama i zabranitima, za koji u načelu oblik posjeda nije odlučujudi, to dolazi do izražaja djelovanje države prema ostalim sukromnim šumama djelomice putem državne uprave, a djelomice putem državnog šumskoga redarstva. Ovo posljednje vriedi za one države, koje ili ne imaju osobito dotjeranog šumo-čuvarnog zakonarstva, kao što je to u Badenskoj i Wiirtemberžkoj, ili gdje se šumsko gospodarstvo jošte nalazi u povojima i na nižjem stepenu, kao što je to u Ruskoj. Kao jedno od najvažnijih sredstava za promicanje šumsk e gojitbe u sukromnim šumama, valja nam smatrati poduku sukromnog šumovlastnika po državnima šumarskim činovnicima ili po posebnim šumsko-političkim organima; ovo posljednje u Austriji, a zakonom od 22. sieČnja 1894. ved i kod nas u Hrvatskoj; u Ruskoj izvršavaju to šumsko-podueni nadglednici. Shodno jest u tu svrhu razprostranjenje pučkih spisa, držanje šumarsko-strukovnih predavanja u gosp. družtvima i podružnicama, šumarski tečajevi kao n. pr. u najnovije vrieme na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Dalnjim sredstvom u gornju svrhu valja smatrati materialno podupiranje koje se ima sastojati u novčanom nagradjivanju uspjelih ogoja i dobrog gospodarstva, u bezplatnom ili cienijem pružaju sjemenja i biljka. (Tako se radi obdenito u susjednoj Ugarskoj, a kod nas naročito na Krasu. Ur.) U Bavarskoj, Hessenskoj, Sleskoj ustrojene su rentovne banke za zemaljsku kulturu, koja imadu da pružaju jeftine zajmove uz amortizaciju, za pospješenje šumskih ogoja, za pošumljenje neplodnih zemljišta. U Bavarskoj iznosi kamatnjak 374Vo; za amortizaciju plada se VaVo- Nadalje je pomoženo sukromnom šumovlastniku, ako mu državni šumari u svoje ruke preuzmu stručnu upravu i ure |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 400 — Medjutim moramo ea narodno-gospodarstvenog stanovišta jofcte uvažiti, da seljalv šumoposjednik iz svoje šume godimice treba podporu za svoje poljsko gospodarstvo. Treba mu je, osobito seljaku-plauincu stelje, paše, ogrieva i tvoriva. Posljednjeg barem za manje gospodarstvene potrebe. Da on uzgaja jako drvlje, to mu niti je svrha, niti bi to gospodarstveno bilo opravdano. Kad bi se to htjelo od njeg iznuditi, pa mu zapriečiti uporabu takozvanih použitaka, ili ga u uporabi nuzgrednih užitaka spriečavati, to bi posjed njegove šume za nj´ izgubio svaku vriednost. I Ney priznaje, da se u šumarstvu putem redarstvenog tutorstva ne da ništa postići, ne želi li se upotriebiti sasma nesnosljivi pritisak i vanredno skupocjeni nadzor. Postavlja se s toga on na obće narodno-gospodarstveno stanovište, pa želi da država u korist narodne proizvodnje, izvlastbom pokupuje sve one šume, s kojima se onako ne gospodari, kako bi to probitci državni iziskivali. No tom se nazoru nije do sada jošte ni jedan stručnjak pridružio. Valjda za to, što se taj nazor ne bi dao provesti niti obzirom na samo načelo, niti obzirom na trošak k tomu potreban. Jer ako bi se to načelo htjelo dosljedno provadjati, tad bi valjalo da država posvoji i ostale gospodarstvene grane; kao u šumskom gospodarstvu našlo bi se u poljodjelstvu, u industriji takovih grana, koje nisu u skladu bud sa pravim bud sa utvorenim državnim probitkom, pa bi valjalo i nje izvlastiti. (Ne bi to bilo od nužde, sve kad bi se i šume ovako kupovale — a to već u nekim zemljama i čine — jer je velika razlika izmedju šumarske i ostalih grana proizvodnje. Ur.) U drugom obliku, naime kupom takovih opustošenih šuma, li onih, koje su lošim gospodarenjem nizko spale, može država da protivede se probitke izravna, a to se sad u većem, sad u manjem mjerilu dandanas i sbiva. Naravno je pri tome, da se ne može preporučiti da država svaku takovu malu česticu nabavi, jer bi upravni troškovi preogromni bili. Ali dok se samo o takovim malim pio |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 399 — Kad se govori o pustošenju sukromnih šuma, tad ini amo pred očima obično ili prodaju šuma prezaduženog veleposjeda, koje kupuju drvotržci, dioničarska spekulativna druživa, ili ono dotamanjenje šuma, što no se opaža u maloposjednika — seljaka. Označeni postupak veleposjeda ne da se nijednom od običajnih oblastnih mjera prepriečiti, a najmanje zabranom krčenja, jer njima redovito do pretvorbe, koja iziskuje troška i napora, ni stalo nije. Stalo im je redovito do kupovnine što ima da unidje iz drvne gromade. Sto će biti od šumišta, to im je deveta. I odredbe odnosede se na dužnost pošumljenja lahko se obadju. Zli postupak seljakov sa šumom, pruža često žalostnu sliku, pa njegovom krivnjom nastaju često velike pustoši. Tomu se ali neda na put stati redarstvenim tutorstvom. Da je tomu tako, dokazom su Bavarska i Austrija, u kojoj ima za to dosta dokazala, akoprem u te obje zemlje postoje u krieposti obsežni topogledni propisi. Medjutim ovo obćenito stanje ne vriedi za našeg hrvatskog seljaka. Barem ne za onog, koji je samola^tnik šume. U predjelima gdje je vinogradarstvo razvito, pružaju kolosjeci našeg seljaka uzor sliku prave nizke šume. I to na stot´ne i stotine jutara. U šumama steljnicima našeg seljaka vidja se stogodišnjih bukava. Nebi ti je prodao ni za koji novac. Kolike li krastove nalazimo jošte stajati na livadama naših seljaka i po medjašima istih, akoprem godišnji njihov prirast nepokriva štete, što no ju zasjenjivanjem i ološenjem livade prouzročuju. Samo tamo, gdje je seljak posjednik zajedničar, gdje je posjed „obćinski", tamo je slika nješto mutnija. Ali gornje, loše gospodarstvene okolnosti vriede naročito za njemačkog seljaka goi štaka, kojega na Česti zator njegovih šuma osim razloga koje ćemo odmah niže navesti, jošte sili i tamošnje nasljedno pravo. Pošto je tamo zaštićen samoposjednik, to takovomu valja da braću i sestre posije otčeve smrti izplaćuje. Obterećen li je posjed već za života otčeva, a u šumi je štogod prištedjeno (smreke i jele) tad je naravno da se nasljednik te glavnične rezerve laćati mora. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 20 <-- 20 --> PDF |
_ 398 — mama zaštitnicama i zabranitima, barem po našem šumskom zakonu opredjeljenoga, on ne poznaje. Isto tako jest i u Badenskoj. Gornjemu protivni nazor, kojeg naročito zastupa medju inimi Danckelmann, drži: da je državno ograničenje sukromnog šumskog vlastničtva samo onda i na toliko opravdano, na koliko to javni interes iziskuje. Javno zanimanje za sukromno šumsko gospodarenje postoje ali samo tamo, gdje se radi o šumama zaštitnicima ili zabranitima. Medjutim mora se sukromnom šumskom gospodarenju prepustiti ista sloboda, koja vlada i na ostalom području privatnog gospodarstva, jer sukromnik svoje probitke bolje promiče, no li to znade i može država sa svojom, često i nespretnom rukom. Leži u zemaljskom kulturnom interesu, da se sa sukromnim šumama razložno postupa, a naročito da se ne opustoše veliki predjeli šuma. Ali tu svrhu ne valja postizavati prisilnimi sredstvi i redarstvom, već putem upravnim i njegovanjem šumskog gospodarenja. Tim nazorom ide u prilog činjenica: što se ograničenje sukromnog šumarenja dade teško provesti, jer ga stranom nije lahko zakonskim ustanovama zaokružiti, a stranom je težko ustrojiti i rukovoditi sam uspješan nadzor na istim. Zastupnici, koji teže za zavedenjem državnog tutorstva nad sukromnim šumskim gospodarenjem, pobudjuju često nazor, kao da sukromni šumski posjed ide svojoj propasti na susret. Ali tomu nije tako. Mali osvrt uvjeriti de nas, da imade znatnih ploština sukromnih šuma, u kojima se izvrstno šumari, ter koje se sa državnimi šumskim gospodarstvom uspješno natjecati mogu. To vriedi naročito za veleposjed: Fiirstenbergov, Hohenloheov, Plessov, Thurn i Taxisov, Schwarzenbergov, nadvojvode Fridricha, Liechtensteinov i t. d. koji se glavnimi predstavnici istoga smatrati mogu. Osim ovih šumare i mnogi manji sukromni šumoposjednici razložno i konservativno, pa znadu vriednost takovog šumarenja i cieniti. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 397 — šume zabranite po javno i privatno dobro, omogućila je zakonarrftvo, da ili posebnim! odredbami naročito zaštiti. Državna vlast utječe u srednjoj i južnoj Njemačkoj samo na 2"97*´/o privatnih šuma, ´dočim šume sukromne u Pruskoj, Saskoj, Meklenburžkoj, i još inim manjim državicama u izmjeri od 34´57o svih šuma u zemlji nikojem zakonitom ograničenju podvrgnute nisu. U Austriji zabranio je š. z krčenje i haranje sukromnih šuma. U Ugarskoj su podvrgnute] zak. stegam po š. z. od 1879. samo šume zaštitnice i zabranite. Sve ostale sukromne šume su sasma proste od zak, utjecaja. Isto tako u Francezkoj i Italiji. U slobodnoj Švicarskoj stegnuta je slobodna razpoložba sumarni u njekim samo kantonima glede krčenja, pošumljenja, uredjenja služnostih. To je obzirom na terrainske odnošaje i gorovitost većeg diela Švicarske i sasma razumljivo. U ostalim kantonima jest nadzor nad sukromnim šumama raznoliko uredjen. Najčešće u smislu slobodne razpoložbe. U Švedskoj podpada državnom nadzoru sukromno šumarenje samo onda, ako se dotične šume nalaze na nevezanim pjeskuljama (ovih je dana izdan novi šumski zakon da sprieči haračenje šuma. Ur.). Za sada vladaju o šumsko političkim mjerama, koje bi valjalo uporaviti na sukromno šumsko gospodarenje, dva različna načelna mnienja. U novijoj književnosti zastupa Graner ono: »0 novijem sistemu šumske vrhovne vlasti«, pa želi, da se ograničenje sukromnog šumskog gospodarenja, uvaživ povjestni razvoj mjestnih oduošaja i svagdanjih potreba, protegne na sve šume bez razlike, da li su zaštitnice i zabranite . Taj svoj nazor temelji Graner na okolnosti, jer da je vrlo težko ustanoviti one šume koje spadaju u red zaštitnih i zabranitih, pa i na tom: što bi samo na taj način bilo moguće uzdržati i takove šume, koje za sada jošte nije moguće uvrstiti u šume zaštitnice, i zabranite, ali koje bi se tečajem vremena, i prema razvoju znanosti, takovimi jošte proglasiti mogle. Svakako bi pako — po njegovome — valjalo uzdržati u krieposti zabranu o krčenju šuma. Wiirttemberški šumsko-redarstveni zakon stoji na tom temelju. Pojma o šu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 396 — upravo tutorstveni postupak. Tako se je zahtjevalo: da se ne smije nijedno stablo posjeći, dok ga šum. osoblje zemaljskog gospodina ne obilježi; da se iz šume drvo ne smije prodati, bez dozvole vlastel. oblastnika. Bolje nije bilo ni kod nas. Franeezka revolucija i teorija Adama Smitha, koji je propovjedao slobodnije pojimanje ob odnošaju državne vlasti prema slobodnom gospodarenju, donjeli su i šum. gospodarenju veću slobodu. Držalo se, da će podpuna sloboda gospodarstvenog djelovanja imati za posljedak maximum šumske proizvodnje. Dosljedno tome držalo se, da se redarstveni utjecaj u vlastnička prava imade smatrati zapriekom slobodnog gospodarstvenog djelovanja, prema čemu je valjalo taj utjecaj odstraniti. Tako je u Pruskt)j godine 1811. nastupilo pravo podpuno slobodne razpoložbe sa sukromnim vlastničtvom. Dioba i pretvorba bile su nezapriečno dozvoljene. Ovlaštenicima i suposjtdnicima bude suskraćeno pravo prigovora, kad se je radilo 0 promienjenoj uporabi šuma i vanrednoj sječi drva, na koliko su bar dva odbornika držala da je zavedeni postupak probitačan, i da se kupovnina upotriebljuje za podmirenje duga na nekretninama uknjiženog ili za poboljšanje samoga dobra. U drugim državama bili su odnošaji obratni. Maloposjednika sapelo još jače no prije; a samo veleposjedu bude dozvoljeno slobodnije gospodarenje, kad se je kod istoga dala predmnjevati, da će potrebnom naobrazbom i shodnom gospodarstvenošću svoje šume sjeći. Zle posljedice slobodi prepuštenog šumarenja pokazale su se u Pruskoj, a i drugdje, do skora! Uvidjelo se, da je u tome počinjena velika pogrieška: što se slobodu poljskog gospodarenja proteglo i na postupak sa šumama. To prepuštanje samomu sebi rodilo je opustošenjem šuma, i njihovim razdrobljenjem. Ti opažaji i ta izkustva nisu mogli ponukati druge države, da se ugledju u primjer Pruske. Jer su se pako morali odrješiti okovi sredovječne redarstvene države, to se je počelo odabirati srednji put bez stalna načela. Istom spoznaja važnosti što no ih imadu šume zaštitnice i |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 395 — opravdano ondje, gdje su jedinstvena načela i stručne zasade, podjednaka svojina svih stručnjaka. Takova unifikacija, za kojom nam je svakako težiti već i stališkog i strukovnog ugleda radi, dade se postidi, ili barem donjekle sbližiti samo sredstvom teoretiČkog razpravljanja o iztaknutom predmetu, a na najširjoj mu podlozi. Za sada smo mi joste u tom pogledu upućeni na njemačku književnost, jer nam za samostalno obradjenje tog pitanja manjkaju potrebi podatci. Odlučio sam s toga, da iztaknuti predmet objasnim sa više strana, da saobćenjem zakonskih načela vladajućih o tom predmetu u inim državama, izjasnim raznolikost stanovišta, ter tako čitatelja na to navedem, da^ si o razpravici na temelju proširenog vidokruga svoje zaključke sam izvodi. Pri koncu ću pako pokušati, da na temelju primjera iz naše uredovne prakse pokažem, od kolike li je upravo nužde, da nam se nazori u pitanjima 0 šumam zaštitnicam i šumam zabranitim što više sbliže i objasne. Sljediti ću pri tome odlično djelo SchAvappachovo´. Ne će pri tome škoditi, da ponajprije promotrimo pitanje o: 1. Državnom nadzoru sukromnog šumarenja. Obzirom na vrieme i mjesto mienjale se mjere državnog nadzora nad privatnim šumskim gospodarenjem vanredno. U srednjem vieku malo se je marilo za šumskog maloposjedntka. Veliki posjed pako izmicao se je izpod državne vlasti, na koliko mu nisu šume stavljene pod zabranu radi lova ili zato: da se osjegura drvo za rudnike. Taj odnošaj vladao je do novijeg stvaranja šumskih zakona, pa je u ovima i opeta nalazio izražaja, makar samodjelomice. Stari šumski naredbenici sadržavali su samo obćenite odredbe glede postupanja sa šumami. Potanji propisi nisu bili mogući, jer je manjkalo u tadanjem državnom ustrojstvu osoblje za provedbu odredaba i nadzor. Iza 17. stoljeća promjenili su ^e ti odnošaji, barem u južnoj Njemačkoj. Spram sumoposjednika seljaka zaveden bje ´ Foratpolitik, Jagd- und Fischereipolitik. Von Dr. Adam Sch\vappach. Leipzig. 1894. 13 K. 90 fll. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 894 — toga ne ima k njemu provedbene naredbe. Upravo u tome će ležati glavni razlog što njegove ustanove nisu sve do sada prošle u krv samomu pučanstvu i oblastnim upravnicima. A po gotovo otežćava ta okolnost uredovanje zemaljskim stručnjacima prve i druge molbe, i izpravnu uporabu pojedinih zak. ustanova. Naučilo me je tomu izkustvo upravo sa šumama gornjih kategorija, u kojem pogledu nam je oblastno uredovanje donielo najraznoličitijih posljedaka. Činjenica je, da je jedan te isti žup. upravni oddor jednu te istu šumu jednom proglasio: da nije šuma zaštitnica, drugi puta ju jest proglasio šumom zaštnicom. Zadnja molba dolazila je u prigodu, da je jednu i drugu odluku morala ukidati. A kako je to moguće? Sasma liepo. Bila su to dva različita stanovišta dotičnih žup. šumar, nadzornika. I toga ne smijemo zamjeriti, naročito ne u ovim zaista težkim i važnim pitanjima, gdje sam zakon najšire tumačenje svojih ustanova dozvoljava. S druge strane su njegovi taxativni navodi toli pruživi, da se mogu smatrati kapom za svačiju glavu. Puno je težje u mnogim slučajevima odlučiti o pitanju, da li stanovita šuma spada u red šuma zaštitnica, dočim je to laglje odrediti o šumama, koje se imadu staviti pod zabranu. Razumije se samo po sebi, da u mnogim slučajevima ne će biti dvojbe, siimnje ili neodlučnosti o tome što oblastno kao izpravno odrediti valja. Ali zato imade dučajeva, gdje mnienja od više stručnjaka ne će biti u skladu, pa nije ništa nemogućeg, da će jedan, koj je strašljiviji, savjestniji ili izkusniji, stanovitu šumu uvrstiti u red šuma zaštitnica, dočim će drugi stručnjak ili na to jedva pristati, ili to svojstvo stanovitoj šumi sasma i poreći«´. Kad je tome tako, onda nam je svakako dužnost, da poštivamo stručni nazor i našemu protivan, sve ako i dolazimo po raznom zanimanju u prigodu, da vlastiti stručni nazor proti onom drugom molbenim putem braniti moramo. Medjutim ali držim, da tako znatno razilaženje u stručnim mnienjima ne bi smjelo biti ´ tJber for8tgesetzwidrige Holzschliigerungeu ... . und das f´oratpolizeiliche Strafverf´ahren. Von J. Sjrutachek. \Vieu l8i)6. 1 K. 26 fil. str. 1S(. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1903 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 393 — prodaju ustanoviti dovoljno točno i na stojećim stablima pomodju Pukove tangecijalne promjerke Tim sam obrazložio dva načina pi´ocjene, koje mi kod procjene jelovih i smrekovih stabala možemo po mom mnienju s uspjehom rabiti, te držim, da sam ovim dokazao, da se procjena jele i smreke može provesti vanredno točno — puno točnije nego li kod skupocjene hrastovine. S toga je moje uvjerenje, da je nadošlo vrieme da prodaju uz naknadnu premjeru, kao našim odnošajima danas vise neodgovarajuću, sasvim napustimo, te predjemo na prodaju uz procjenu na panju, a to je opravdano tim većma, što su naši šumsko-upravni kotari bas tamo gdje su "jelove i smekove sastojine, još uvjek odveć veliki, te bi s toga svaki upravljajući šumar ono vrieme, što ga sada izgubi kod mehaničkoga rada oko naknadne premjere, mogao kud i kamo bolje upotriebiti za ini koristniji šumarski rad, tako n. pr. kod kulturah, a naročito kod uzgoja sastojina Ovomu se je potonjemu veoma važnomu poslovanju šumara kod nas u prebornim šumama posvećivala do sada mala ili nikakova pažnja, akoprem je to za uzgoj prebornih šuma jedno od najvažnijih pitanja, te se u tom pogledu ima još mnogo toga iztražiti i utvrditi. To je medjutim posebno pitanje, koje po svojoj važnosti zaslužuje, da se s njim čovjek posebice pozabavi, pak s toga želim moje opažaje i nazore o tom predmetu iznieti u posebnoj razpravici. A. Kern. Šume zaštitnice (§§. 6. i 7.), i šume zabranite (§. 19 š. z.). Piše V. Do,ikovi(5, kr. žup. šum. nadzornik u miru. Uvod. Star je naš šumski zakon od godine 1857. Imade u njemu odredaba, koje nisu u skladn sa modernom šumsko-poHtičkom naukom i novijimi zasadami narodno-gospodarstvenimi. Pokraj |