DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 364 —


morja s pram Zagrebu, a godine 1822.—1866. bilo je već naših uglednih
trgovaca za hrastovu brodarsku, bačvarsku i francezku dugu i izobiljno,


— pak se u to vrieme kako gdje i po Slavoniji počele hrastove šume
izradjivati — osobito oko g. 1850. — kada su na sjeveru počeli željeznički
i parobrodarski jeftiniji prevozi.
Ciene francuzkoj dugi bile su na Rieci:


g. 1820.—1866. = 146 fr. pr. 1000 kom. monte
„ 1866.—1874. = 198 „ „ ,
„ 1874.-1883. = 213 „ „ „
„ 1882.-1890. == 222 „ „ „
Tako kako su ciene hrastovini rasle, prisiljeni su bili i trgovci sve
to bolje izrabljivati tehnički dio drva u stablu, pak se je izrabljivalo od
ukupne tehničke sposobnosti stabla u razdoblju:


g. 1820.—1866 = 277„
„ 1866.—1874. = 46%
„ 1874.—1882. = 68´´/„
„ 1882.—1890. = lOOVo
Vidimo iz toga, da se ciene robi od 1866.—1890. nisu mnogo
digle: 199 na 222 for. ali vidimo, da je skok izrabljivosti drva daleko
veći to jest od 46—100%


Vrhunac ciene hrastovini postignut je oko g. 1890. —1900. a sada
ići će to sve što dalje, sve to niže.


Uzpored sa cienom hrastovine dizale su se ciene, osobito kroz pilane,
jasenovini, brestovini za tehničke svrhe, te će ciene brestovini, osobito
jasenovini i dalje rasti tako, da posljedaju u šumarstvu osobito
gojiti valja. A što je bilo sa ostalim vrstim drva pretežno za gorivo
sposobnim t. j . sa bukvom, grabom, cerom i t. d. ?


Već smo prije izkazali, da se je johovina najprije za prodaju izvan
Slavonije trošila radi kore, onda briest za posudje, pak je plovilo i naše
gorivo bukovo i t. d. niz Dravu i Savu na razne krajeve. Osobit trošioc
goriva bila je Ugarska od najstarije dobe, jer je tu još od dobe Rimljana
manjkalo šuma. Naravno, da su se u starije doba trošile slavonske
šume samo tik obala Save i Drave i pritoka im — od obale udaljenije
šume dolazile su na uporabu za gorivo tek iza gradnje dobrih slavonskih
cesta. Bilo je to poslie 1820. sve to zamašnije, a osobito se
pridigao export poslie 1850., kada su i parobrodi počeli Dunavom ploviti.
Poslie izgradnje krajiške željeznice od Osieka na Brod, te od Zemuna
na Sisak i t. d. dakle po.slie 1874, a vrhunac exporta bukove
gradje, goriva i ugljena razvio se poslie izgradnje željeznice iz Belovara,
Daruvara i Požege na Dravu, te možemo označiti, da kulminaciju postizava
uporaba bukovine u doba kako su podignute tvornice za suhu
destilaciju ugljena u Cerniku, Belišću. Orljavcu