DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1903 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 363 — ,
položaj, tim je više primiešan ovdje grab, a što strmije, tim više pridolazi
bukovina, tako da po svim strminama i negdanjim udaljenim
planinskim oranicama rastu čisti bukvici.


Nepobitno stoji (? Ur.), da su Rimljani umjetno nasadili sve naše šume,
a sastojale se iz lužnjaka, gradjena, cera ili kestena pitoma. Za ovu
tvrdnju služi nam glavni dokaz, što svagdje izpod šumskog drveća gore
izkazanih vrsti, nalazimo tragova oranja etc.


Najveće prostore pokriva u Slavoniji čist ili miešan lužnjak duž
Save i Drave, a medju ovima po Fruškoj gori, Dilju, Babjim gorama,
Krndiji, Papuku, Psunju i dalje opet kitnjak i bukva čisto ili miešano,
kako je napred izkazano.


Već iz toga vidimo, da položaj tla, uvjetuje ovu ili onu vrst drva,
ali da je i kultura rimska naša negdašnju prašumu, bukovu, odlučno
promienila.


Već Rimljani zatekli su silne prostore u Slavoniji izkrčene za ratarstvo.
Površine sadašnjeg ratarstva bile su većinom i onda rabljene
bile za to, a tomu valja dodati još i sve površine, gdje se danas čisti hra-,
stici dižu. — Tako bilo je: po Ugarskoj (Panoniji) i dalje, dokle je
rimsko carstvo dopiralo.


Za rimskog vladanja u Slavoniji i susjedstvu bilo je s toga malo
šuma — današnjih bukvika. — Zemlja slabo napučena i trošila malo
šume. Tek kada su se po Rimljanima za žirenje podigli umjetno gojeni
hrastici, a pučanstvo uz unosnije prilike svinogojstvom ponaraslo, bivale
su i potrebe drva voće.


Sve do izgradnje ceste lujzinske k moru (1803.) nije bilo veće trgovine
drvom u Slavoniji radi toga, što je do te dobe imala još Francezka
brastovine, po gotovo Italija kestenika, pa i naše Primorje liepih
hrastovih šuma. Spram jugu obilne su bosanske šume a Njemačka i t.d.
nisu za prekomorski export toliko piva proizvadjalc, dok parobrodarstvo
izvoz daleki no pojeftini. Preko Drave nije niti vinarstvo Magjara prije
izgradnje željeznica moglo napred doći, dakle nije ni dužica za njemačko
pivo, ni za magjarsko vino trebalo.


Sva je trgovina drvom, ma da nam nije manjkalo napred izkazanih
vrsti drva, bila lokalne naravi.


Po prilikama prometnim potrebe i t. d. možemo sjegurno tvrditi,
da se je naša johova kora, dok je naš narod i u susjedstvu opanke
nosio, najvećma izvažala u najstarijoj dobi; gorivo bukovo, grabovo,
jasenovo, brestovo drvo opet duž Save i Drave izlazilo. Brestovinu,, to-
X)olu izvažao je seljak naš u daleke krajeve kao posudje. Sve su to
malenkosti bile.


Tek izgradnjom Karolinške i Lujzinske ceste posije g. 1803. počeli
su se naši ljudi razvijati u trgovini crnogoricom te hrastovinom od Pri