DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1903 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 266 — Ovom odredbom čini se grdna nepravda imudnijiai seljanima. Svaki bogatiji seljak u planinskim mjestima ima svoje šume i rijedko kada uzima drvo iz seoske šume. Siromašniji dobivaju ovo drvo badava i obično ga neupotrebe na dobivenu cilj, nego ga prodadu. A kad treba platiti porez na šumu, ovaj se ukupi prirezom, koji se odmjeruje po neposrednom porezu, i tako oni najimućniji, koji su najmanju korist iz šume crpili, plaćaju najveći dio poreza. Svakako bi bilo najkorektnije, kad se već porez na šume plaća prirezom, da svaki dobije bezplatuo stanoviti kvantum drva, imajuć u vidu broj kuća i godišnji etat šume, a ostali troškovi oko čuvanja, pošumljivanja i t. d. da se namiruju prihodima dobivenim od veleprodaja, popaše i žirovine. U glavnome ceo ovaj zakon o seoskim šumama trebao bi da ima u vidu prvo pašu pa onda drva, jer je ova većini naroda u Srbiji radi gajenja stoke, životno pitanje. Konačno govori ovaj dio zakona o tome, koće i kako upravljati sa ovim šumama i meće ih na vrat i onako preopterećenih državnih šumara, a samo za slučaj većih eksploatacija, dužna su sela imati svoje stručno izobraženo osoblje. Ovim je nametnut takav teret državnim šumarima, da oni nisu ništa u stanju učiniti, niti za boljitak državnih, niti seoskih šuma, a to će biti svakome jasno, kad sazna, da pod jednom šumskom upravom ima 60—80 sela i isto toliko seoskih šuma, pa kad još tome doda državne i manastirske šume, pa i privatne zabrane. Pored svega toga se mora imati na umu, da okružne šumske uprave u Srbiji imadu samo po jednog, dva, a najviše tri stručna činovnika i to, dva i tri su iznimke, a redovno je samo jedan. Seoske i općinske pa i ove oslale šume osim državnih, trebalo bi sasvim skinuti sa vrata državnih šumara i ostaviti ih, da rade samo u državnim šumama a to bi bio jedini način, na koji bi Srbija ranije došla do uredjenih barem državnih šuma, jer kad se jedan čovjek poslom preoptereti, on |