DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 198 — voljniji uspjeh ; kao u stotinu slučajeva, tako su i pri tome samo prečesto neodvaljive prilike jače od nas smrtnika. Naš ekonomski razvoj istom kao da je odpočet; pod njegovim pritiskom i obzirima trpi šumarenje znatno. Koliko toga ne može se, sve da se i hoće, pošumiti obzirom na šumsku pašu; koliko toga ne može šumar, što bi htio i morao, jer ga u tome kadkada moćniji uplivi i obziri spriečavaju. A i pučanstvo naše nije jošte toj dužnosti sklono niti za isto dovoljno uzgojeno. Ta mojih stotinu vagana žira sabranoga i spremljenoga u školskom podrumu u V. mogao sam na ogojnu plohu dati izvesti i pod motiku zasaditi, ne pomoćju podžupanije, obć. poglavarstva i šerežana, jer dok bi njihovo dopisivanje kraju prišlo, iztrunuo bi bio i moj žir, već onim akovom vina, što no sam ga vozarom i snašam motikašicam za obava posla obećati morao, te posije dovršenog posla iz vlastitog zaista i nabavio. S druge strane uništuje onaj isti seljak, koj je prošlih godina pomagao u gaju saditi žir, utjerivanjem svojeg blaga u gaj na pašu, taj pomladak. Predrazsuda, da paša blaga gaju ne škodi, egoizam, indolencija za probitke zajedničarstva tomu sa razlogom. No sve to nisu tako veliki griesi, da se uzgojem i naobrazbom našeg seljaka, energičnim i dosljednim djelovanjem šumarevim po vremenu izpraviti i odstraniti dali ne bi. Budemo li pako vazda stajali pod budnim i trajnim uplivom osjećaja, da nam je isto toliko od ljubavi za narod čijim šumama upravljamo, koliko i po slovu zakona u dužnosti, da se kultivacijom sječina i praznina naših šuma što prilježnije baviti moramo, i da je svaki takav propuštaj grieh i´azivajući kletvu i opravdani priekor naših potomaka, tad ne ima dvojbe, da će s vremenom i u nas u tom pogledu krenuti na bolje. Otu moju nadu podkriepljuje ono dobro svojstvo u razboru našega seljaka, ona njegova uvidjavnost, što će on, prisilio li si ga na obavu stanovitog posla ma i fizičnom silom, nakon dovršenog rada, kad uvidi njegovu probit po se, radostno ti to priznati, pa ustmenom predajom i do drugog koljena ti ime ponositi. I nakon četvrt stoljeća znade se u selu pod kojim šumarom jest |