DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 234 —


laži i u krošnji i u gornjem dielu debla, koje uslied gornje odredbe
ostaje u leževini i tako smanjuje prodavčevu rentu. S druge pako
strane pripravan je drvotržac da plati ovo drvo, te stoji samo do
šumskog procjenitelja, da procjeni čitavi dio debla, bez obzira na debljinu
u svrhu, koja se i onako od oka veoma ležko ustanovljuje, kao i
gradljiku nalazeću se u granama i vršiki.


Ne može se nadalje zalitjevati od naših radnika, da prije zadnjeg
reza u vršiki, promjerkom istom iztražuju mjeru gornje rezotine debla,
jer se tim prieči brzo odmjerivanje (Einlegen) kod proizvodnje stanovite
vrsti robe kao i brza izradba sječine. Osim toga je veoma nesnosna, a
s troškom, gubitkom vremena i inim izdatcima skopčana obveza naknadne
premjerbe eiele sječine, osobito onda, kad ista broji nekoliko tisuća
vršika, što bi samo po sebi odpalo, kad bi se postupak, kojemu
prigovorismo, u okorist obijuh stranaka napustio


Molimo daklj visoku kr. zemaljsku vladu, neka bi blagoizvoljela
odrediti, da se u buduće takove ustanove, koje smetaju slobodno razpolaganje
sa skupljenim hrastovim stablom, iz dražbenih uvjeta izpuste,
te da se naredi, da se drvotržcu prepušta slobodna poraba kupljenog
stabla za neograničenu izradu tehničkog drva, (osim kolaca, kojih po
radnja uvjetuje potrošak gorivog drva). A sve to može se tim lakše
provesti, što drvotržac ove partije stabla plaća i što ih kod prociene
sječine uzima u kalkulaciju svoje ponude.


Ova težnja za neograničenom izradbom kupljenih stabala leži takodjer
i u interesu posjednika šume, jer se time podiže utakmica nudilaca;
s druge je strane to naše nastojanje tim opravdanije, što se kod
njekih razpisah dražbe pokazuje oblastna težnja, da se drvotržcu propišu
dapače i vrsti robe, koje da iz stabla izradi, koj je postupak u
stanju da natjecanje konkurenatah jako reducira, što ne može ležati u
interesu dotične zemljištne zajednice.


Ad 4. Kod dražbah drva mogu žaobina i jamčevina imati samo
tu svrhu, da kupca prisile na točno održanje obveze, preuzete podnesenom
ponudom. Jedna od najvažnijih je izplata kupovnine. Jasno je,
da je jamčevina svoju glavnu svrhu izvršila kad kupovnina bude
sasvim izplaćena, jer posjednik šume imade za eventualno izpunenje
ostalih dražbenih uvjeta dovoljan regres na izradjenoj robi, koja vriednost
sirovine mnogokratno nadmašuje.


Bilo bi dakle posve dosljedno, da se kupcu stanovite sječine, nakon
što je izplatio kupovninu i podmirio možebitne ine obveze, na pr. gojitbene
troškove kod šumskog erara i imovnih obćina, vrati s mjesta
njegova jamčevina, koja često puta iznosi mnogo tisuća kruna. Drvotržac
bi s tim, često puta na duge mjesece pa i godine vezanim dielom