DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 233 — izvorom sražajah i naknadnih plaćanja, valjalo bi postaviti drnge konkretnije odredbe, a naročito : a) radnici mogu slobodno i bez plateža upotriebiti za gorenje granje, koje kod mjesta gdje su odrezane, nisu deblje od 15 centimetra. b) šteta, koju su drvotržčevi i-adnici možda počinili, imade se odmah nakon konstatovanja, ili najkasnije nakon ´48 sati pod prietnjom gubitka prava na odštetu, javiti drvotržcu ili njegovom zamjeniku skupa s odštetnim iznosom i krivcem, na koliko je potonji poznat; c) za eventualno počinjenu šumsku štetu iz gornjeg naslova nema se — kao što je sada običaj — odmjerivati globa (20 kruna za granu), koja ne stoji ni u kakvom razmjeru prema šteti, već bi odštetnu pristojbenu vriednost valjalo opređieliti po efektivnoj stavci cienika, eventualno bi se odštetna pristojba imala oglasiti već u dražbenim uvjetima po jediničnoj mjeri i cieni. Nema dvojbe, da se ovakovim mjerama može spriečiti nedozvoljena poraba gorivog drva, jer se radnik brzim prisilenjem na platež odštete uspješno može odvratiti od raztepanja drvom, dočim je plaćajućem drvotržcu jošte uvjek regres na izgrednika-radnika moguć. ad 3. Šumske uprave ustavljuju vriednost svojih sječina na temelju dendrometričkih mjerenja i šumsko-taksatornih procjena. Odredjuju pako vriednost tehnički izradivog debla odieljeno od gorivog drva, ako ovo zadnje posjednik šume sebi pridržava. U nekim šumskim gospodarstvima (imovnim obćinama, zemljištnim zajednicama) udomio se je običaj, da se gornje razvrstanje tehničkog drva od ogrieva tako markira, e se na vrhu debla ustanovi debljina, preko koje daljna izradba stabla dozvoljiva nije. Ovo se ograničenje ukazuje sposobnim: da znatno smanji radni i dobitni učinak uložen u sječenje i izradbu oborenoga stabla, da skuči drvotržca u slobodnom razpolaganju s kupljenom sirovinom i da najzad omogući intervenciju šumske oblasti po miloj volji. Ta se odredba u dražbenim uvjetima ne može održati. Opravdanost tog petita možemo najbolje dokazati, ako navedemo, da drvotržac, ako opredieljene debljinu u vršiki — kao n. pr. kod produkcije podvala — ne smije prekoračiti za 10—20 cm. u duljinu, mora ili ostaviti sav preostajući dio plaćenoga debla ležati u korist posjednika šume bez ikakove odštete, ili ga pako mora izraditi na svoju štetu, a na manje vriednu robu. Kod proizvodnje duge pako izradjuje se u sličnom slučaju kraća t. j . manje vriedna dimensija, iz čega po drvotržca svagda rezultiraju samo gubitci. Današnji dan ali nije dopustivo takovo razsipanje tehnički uporabivog drva, i to tim manje, što se od istog osobito kod debelih starih stabala često vehki postotak na |