DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 232 — rabe obćinskih puteva, tad molimo neka bi visokoista bJagoizvolji-la narediti: a) da se ustanovi načelna u napried opredieliti se iraajuća stalna, maksimalna, pravedna i jeftina odštetna stavka za svaki kilometar uporabe obćinskog puta prema njegovoj gradjovnoj kategoriji i za kubični metar procienjenog drva, čime bi se na put stalo samovoljnom ođredjenju visine prinosa po obćinskim organima; b) da se u svakom slučaju, kad bi drvotržac za izvoz iz šumah podvrgnutih oblastnom nadzoi´u, imao plaćati odštetni iznos za obći put, taj iznos propiše u đražbenim uvjetima, pod prietnjom pogibelji da ga inače imade platiti posjednik šume; u obim slučajevima pako: c) da se eventualno utanačeni prinos za uzdržavanje obćinskih puteva i mostova uporabi u tu svrhu još prije, nego li se odpočne izvozom dotičnih šumskih proizvoda, kao i za vrieme izvoza lih na dotičnom putu, a drvotržac da ga imade plaćati u već odredjenoj neprekoračivoj visini samo u onolikim obrocima, koliko je poglavarstvo obćine potrošilo za popravak puta, kojeg drvotržac upotriebljuje Time bi se prinosu oduzela šikanozna i razdražna strana, te bi se isti postavio na pravedan temelj, pošto bi drvotržac razmjerno participirao na koristih nastajućih od uzdržavanja puta s njegovim novcem, koji zatjev se skroz opravdanim smatrati mora. ad 2. Od kako je proizvodnja tanina znatnu vrieđnost podala odpadcima drva, koji su nekad u velikim količinama trunuli u šumi, od toga se doba u đražbenim uvjetima (invest. zaklade, imovn. obćinah, šumskog erara) odredjuje, da je šumskim radnicima samo uvjetno dozvoljena potrošnja gorivog drva za loženje, a oveća ili inaka trošnja ugrožena je novčanim globama. Akoprem se zlobna, samovoljna ili izlišna potrošnja drva odobriti ne može, a ni zagovarati ne kani, to ipak kupac šume može zahtjevati da ne bude globljen za čine, što ih nije osobno počinio, te da mu se pruži mogućnost, da može od svojih radnika tražiti naknadu štete, koju su oni počinili, a on je morao platiti, što sve po sadašnjim mjestima nije slučaj. Pošto o količini i kakvoći upotrebljenog drva, kao i o konkretnom kaznenom slučaju u prvom redu obično sudi dotični šumar, te pošto je veoma težko izpravno prosuditi količinu već u pepeo sagorjelog drva, to se već iz toga dade razabrati, kakvim je bezobzirnim veksacijama prigodice izložen drvotržac. Te neugodnosti potenciraju se osobito kod naknadnih reklamacija kad je sječina već izradjena, a radnici su odpušteni. Mjesto takovih obćenitih zastrašnih sredstava, koja su pri pravednijoj uvidjavnosti jedne šumske uprave bez vriednosti, đočim mogu drugi put pri žilavom ciepidlačarcnju postati po drvotržca neprijateljnim |