DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^timat iM list Br. 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1903. God.XXVIL Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil.; za V4 stranice 4 K. — Za višeki´atno uvrštenje primjerena popustbina. Sij i sadi, goji šumu! Bit će dobro ako mi hrvatski šumari priznamo, da u onom vrućem maru oko pomlađuje šuma naš topogledni ideal — ćeskog šumara jošte niti iz daleka dostigli nismo. Ota samopriznaja ne ima da nas postidi, već nas ona neka ponuka, da 8 te strane naš manjkavi stručni odgoj nadopunimo. Treba da nam spoznaja prodje u krv, kako li nam leži u dužnosti i spram službe koja nas hrani i spram ljudi čijim šumama upravljamo, da na svako mjesto, gdje u šumi načinimo čistinu ili samostojni panj, neokljevice posijemo ili shodno sjeme ili zasadimo odgovarajuću biljku. Ne imaš li kod ruke niti jedt nog niti drugog, a ti izvadi iz guštare čbunj, grm, pa izpuni š njime onu prazninu! Ako i zvuči paradoksno, da čitatelja sada putim neka pod stanovitim! uvjeti zasadi čbunj ili grm, gdje ću kašnje pričati kako je šumaru u dužnosti, da ga pravom zgodom i na pravom mjestu bud prikljastri, bud sasma izsječe, to je ipak potriebno gornju uputu poslušati zato: što takovoj sadnji ima da bude u prvom redu svrha da zaštiti tlo od sunČ ine pripeke, od kišinog izpiranja, od takovog omršavljenja, koje bi danas ili sutra sam ogoj tog mjesta plemenitim vrstima šumskog drveća moglo učiniti dvojbenim. Pitanje o uzdržanju i poboljšanju snage šumskoga tla, iz kojega fie uz pridruženje ostalih Čimbenika sbraja nastojanje oko popravka i podignuća same stojbinske dobrote, puno je važnije po uspjeh uzgoj šuma, no mu mi pri svak |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 194 danjim našim brigam obično i važnosti podajemo. Da navratim svu pozornost čitateljevu na to pitanje, za to nabacih onu o čbunu. Ne posadimo li mi ništa na čistinu, koja recimo ima da prazna pričeka dok ciela sječina pod ogoj dodje, tad ćemo vidjeti, da je š nje nestalo listinca i one naslage crnice, što se je od prije na tom šumskom tlu nalazila, jer su ih. eunce, vjetar i kiša raztepii, vidjeti demo da je na toj čistini preotela mah trava, pri ma iole nepropustnom tlu —- naravno trava kisela, da su površinu preplele mašine, da je ta čistina postala izciedjena i jalova, sa čije površine u te zuri sama gola, neplodna mrtvica, u tom stanju sasma neprikladna za šumsko ogojenje plemenitim vrstima drveća. Da je pako ta čistina u pomanjkanju ma ičeg boljeg, zasadjena čbunjem, recimo Ijeskom, tad bi ona za vrieme nastupilog obćeg ogoja ciele ploštine pokazala sasma drugu, puno prijatniju sliku. Svojim lišćem zasjenivalo bi to čbunje svoje stajalište, ter podržavalo u tlu onu vlagu, koja je za plodovitost zemlje u prvom redu potriebna; zaštićivalo bi tlo od sunčane pripeke, pa bi putem sjene sunčanu žegu ublaživalo do onog stupnja toplote koj je potrieban, da se u tlu samom podrži njegova produktivna snaga; a odpadom lišća spremalo Li prikladan stan crvima i glistama, koje nalaze u zametku crnice nastajuće od raztvorbe spalog lišća, prve uvjete za svoj obstanak. Ti mali stvorovi su krom njekih gljivica naši" najjači pomagači oko podignuća dobrote površine tla, jer oni vrtajuć i premečuć tu zemlju gibanjem tiela. i time što se 8 njom hrane, mehaničkim upravo putem pospješuju razrahlenje, zračno djubrenje i udjelanje tla Ota pako svojstva tla potriebna su a i dovoljna, da se na istom vegetativni život sjemena ili sadjenica sigurno i uspješno započeti i razvijati može. Imademo li mi da takovu čistinu, nakon višegodišnjeg njenog obrastka tim čbunjem, ogojimo plemenitim šumskim sjemenjem ili biljkami, tad smo na njoj našlo stajalište tako povoljno, da sijanjem ili sadnjom odmah bez ikojih priprema ili troškova oko poboljšanja tla, uspješno odpočeti možemo, što nam je u onom prvom slučaju na ogoljeloj čistini — bezuvjetno |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 195 — nemogude. Ove dvie sličice razvio sam zato: što sam ih držao prikladnimi da naglase važnost, potrebu i razložnost svakog pojedinog od ogojnih posala, da upozore na štete koje s našeg pasiviteta u ogojnim poslovima nastati mogu. Pa i za to, da njihovom pomodi svratim pozornost čitateljevu na osobitu važnost stojbine za uspješnu obavu umjetnog ogoja. Prošećemo li se širom naših šumq, naići demo u puno slučajeva na istaknute dvie sličice — na nepovoljno stanje naših šumskih ogoja. Ili jalove čistine, ili čistine obrasle čbunjem. Ono prvo gotova je nesreća, golema šteta po šumovlastnika, crno ruglo po njegovog upravnika nije li pokušao sva sredstva, da tu rugobu u zeleno zavije. Ovo drugo u ogojno-tehničkom pogledu manja treća, a sigurni novčani gubitak obzirom na razložno šumarenje i konačnu šumsku reutu. Bilo bi shodno, da se statističkim podatci ustanovi narodno- gospodarstveni gubitak onih vriednostih, što ih godimice s stoga pretrpljujemo, što nam za šumski uzgoj prikladne čistine, valjano ili nikako ogojene nisu. Iz proizvoda nepošum- Ijenih ploština, popriečnog god. prirasta i njegove vriednosti u novcu izraženoj, resultirale bi svote, pred kojima bi i mi šumari i naši narodni-gospodari rukama lomili, a nevjerovani Tome bar tim putem došli do uvidjavnosti, od kolike li su važnosti i koristi, i po šumovlastnika i po obće blagostanje, one ustanove šumskog zakona, koje postupno ogojenje šumskih BJečina i čistina odrješito nalažu. AV i s drugog gledišta je shodno, da se s uzgojem šuma pozabavimo. Cim jednom odpočnemo redovitom uporabom naših bukovih šuma, postati de to pitanje aktuelnim. Ne ima dvojbe, da de se u budućem naputku 0 uredjenju gospodarstva u šumah zem. zajednica imati propisati pretvorbe čistih bukovih šuma u šume mješovite. Morati de se to učiniti za to, da se time što sigurnije postigne uzgoj čim većeg postotka na tvorivnom drvu, taj vrhovni cilj razložnog gospodarstva. Jer de se pako ta pretvorba moći postići samo tako, da u dosadanje čiste bukove sastojine unesemo ine vrsti drva, kojih sada jošte tamo ne ima,kao što su; |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 196 — hrast kitujak, javor, jasen, ariž pa jelu, smreku i prikladnu koju inozemku, to demo u riešenje tog zadatka biti prinudjeni, da umjetnom ogojenju šuma posvetimo svu pazku i sav mar, što ih takovi, za stoljeće proračunani radovi, već i sami po sebi iziskuju. S koje li se god strane dirne u pitanje oko uzgoja šuma, uzbudjuje se osinjak. Dok šumar rukama lomi, jer mu se šumom svjetlucaju goljeti, nepošumljene sječine: ima šumovlastnika osobito privatnih, koji mjesto godišnjeg prihoda prerado i samu šumsku glavnicu potroši, s obje ruke pritišcuć svoj žep. Eto boja, koj te često i obstanka stoji. Tamo pako, gdje se punim pregrštima u novac grabi i — kultivira, tamo se često radi bez računa! Imao sam prilike vidjeti, a morao sam i sam sudjelovati kod ogoja, čija konačna dobit nikada amortizacije troškova pokriti ne će. Oprezni šumoupravnik morati će se u takovih slučajevih odlučiti za ini, makar i manje udobni način ogoje. Tamo gdje su ^umjetni ogoji preskupi, valja za naravnim pošumljenjem posegnuti; gdje plotovi, jarci kao mrtve i neplodonosne investicije ogojne troškove nerazložno terete i povisuju. treba nastojati, da se gajevi shodnijim sredstvom posredno učuvaju. Iznajmi košnju ili žetvu trave izmedju redova, izdaj pučanstvu makar i bezplatno medjuprostore na prelazno poljsko uživanje, pa će se svrha jeftinije dati postići. Ako i imade postupno ogojenje sječina da bude glavnim zadatkom šumskih uprava onih objekta, koji su obterećeni dužnostima da potrajno podavaju drva, to kultiviranje i pomladnja šuma kojom »Lieblingsmethodom« ili »a tout prix« ne smije da bude jedinim izhodištem, već je upravi dužnost, da računom potraži način, mjeru i sredstvo, kojim će na najjeftiniji način zadatak riešiti. Trebg bo držati na umu, da svaki nepotrebno ili neshodno upotrebljeni fdir u ogojne svrhe, znatno obterećuje čisti prihod, kojemu će se iza 80—100 godina naši potomci nadati. Danas bi već putem računičnog posljedka morale biti na čistu šumske uprave, da li i kako će se tamo zavedene pojedine metode umjetnog pošumljenja rentirati, a sva |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 197 — kako bi ti posljedci imali odlučivati o samom načiau šumske pomlađuje. Od obdeg bi interesa bilo, da se na temelju konačnih, ogojnih obračuna razsvjetli, i dokaže, na koliko su pojedine u uporabi stojeće metode umjetnog ogojenja i rentovno opravdane, te nije li nam pokraj umjetne pomlađuje kadkada i na naravnu pomišljati! Sve ako i želim, da se ovaj put oglasim o umjetnom ogoju naših šuma, makar u kratko samo, to moram da se ovom zgodom dotaknem i naravne pomlađuje sastojina, barem prema sadanjem stanju toga pitanja. Dok umjetni način pomlađuje na sebi nosi sva obilježja lih mehaničke obave stanovitih jednostavnih posala, iziskuje naravna uspješna pomladnja budni duševni nateg i svu strukovnu inteligenciju gospodarećeg šumara, osobito kod uporabe starih crnogorlcnih sastojina. U toj okolnosti, pa i u težnji našeg modernog, nervoznog stoljeća, koje teži za časovitimi i brzimi uspjesi, valja tražiti razlog, što se danas umjetni odgoj više uporabljuje, a na naravnu se pomladnju sve to više zaboravlja. I udobniji pregled gospodarstvenog stanja doprinosi svoju, što se je od naravnog pomladjenja odmaklo k sadnji biljka. Ali griesi što ih je taj postupak već do sada rodio, a naročito utemeljenje čistih sastojina, nazadovanje stojbinskih dobrota, razne bolesti, zareznici i gribovi razklimavaju sve to više tu šablonu, podkapaju joj temelje običajnosti i svakdanje uporabe sve to više tako: da se u konservativnih šumskih uprava, koje razpolažu svestrano naobraženim strukovnim osobljem, sve više i više prelazi naravnoj pomladnji i s time u savezu k uzgoju [mješovitih sastojina i ondje, gdje se je do prije moglo i kultiviralo samo umjetnim načinom. Medjutim će usuprot te protutežnje preostati umjetni ogoj jošte za dugo u obćoj uporabi, a pri izpunjenju kultura, pak i čistina, i jedino sredstvo za pomlađuju. Pri prosudjivanju naših ogojnih odnošaja i stanja šumskih pomladnja, moramo ali biti u toliko pravedni, da priznama, kako u svakom slučaju nije niti upravljajući šumar kriv, ako nije uporabom najboljeg sredstva svakiputa postignut i najpo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 198 — voljniji uspjeh ; kao u stotinu slučajeva, tako su i pri tome samo prečesto neodvaljive prilike jače od nas smrtnika. Naš ekonomski razvoj istom kao da je odpočet; pod njegovim pritiskom i obzirima trpi šumarenje znatno. Koliko toga ne može se, sve da se i hoće, pošumiti obzirom na šumsku pašu; koliko toga ne može šumar, što bi htio i morao, jer ga u tome kadkada moćniji uplivi i obziri spriečavaju. A i pučanstvo naše nije jošte toj dužnosti sklono niti za isto dovoljno uzgojeno. Ta mojih stotinu vagana žira sabranoga i spremljenoga u školskom podrumu u V. mogao sam na ogojnu plohu dati izvesti i pod motiku zasaditi, ne pomoćju podžupanije, obć. poglavarstva i šerežana, jer dok bi njihovo dopisivanje kraju prišlo, iztrunuo bi bio i moj žir, već onim akovom vina, što no sam ga vozarom i snašam motikašicam za obava posla obećati morao, te posije dovršenog posla iz vlastitog zaista i nabavio. S druge strane uništuje onaj isti seljak, koj je prošlih godina pomagao u gaju saditi žir, utjerivanjem svojeg blaga u gaj na pašu, taj pomladak. Predrazsuda, da paša blaga gaju ne škodi, egoizam, indolencija za probitke zajedničarstva tomu sa razlogom. No sve to nisu tako veliki griesi, da se uzgojem i naobrazbom našeg seljaka, energičnim i dosljednim djelovanjem šumarevim po vremenu izpraviti i odstraniti dali ne bi. Budemo li pako vazda stajali pod budnim i trajnim uplivom osjećaja, da nam je isto toliko od ljubavi za narod čijim šumama upravljamo, koliko i po slovu zakona u dužnosti, da se kultivacijom sječina i praznina naših šuma što prilježnije baviti moramo, i da je svaki takav propuštaj grieh i´azivajući kletvu i opravdani priekor naših potomaka, tad ne ima dvojbe, da će s vremenom i u nas u tom pogledu krenuti na bolje. Otu moju nadu podkriepljuje ono dobro svojstvo u razboru našega seljaka, ona njegova uvidjavnost, što će on, prisilio li si ga na obavu stanovitog posla ma i fizičnom silom, nakon dovršenog rada, kad uvidi njegovu probit po se, radostno ti to priznati, pa ustmenom predajom i do drugog koljena ti ime ponositi. I nakon četvrt stoljeća znade se u selu pod kojim šumarom jest |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 199 — stanovit gaj zasadjea, dotični kompleks šumskih livada odvodjen, ovdje ili onoje prva proreda obavljena; a u tome neka si pojedinac potraži i nadje naplatu za svoj napor i trud, u tome i pobudu za novi i daljni rad. Za inim ne teži, inog ne traži, da ne doživiš razočaranja — koje bi te u mirnom i mukotrpnom tvom radu samo smesti moglo! Ako se za izvedbu umjetnog ogoja i ne dadu propisati stanoviti recepti po kojima bi se ovaj ili onaj rad kao po primjerku izvesti imao, to se je ipak tečajem mnogoljetnog izkustva dalo pribrati načelnih zasada, kojih se pri obavi pojedinih radova držati valja, želi li im se postići povoljan, a naročito bi"z i jeftin im uspjeh. A bilo je i dostatno prilike vidjeti mnogo toga — što je valjalo inače uprihčiti. Da se takove pogrješke stegnu na što redje slučajeve, da uloženi trud oko samog kultiviranja urodi što obilnijim plodom, to nastojanje neka je cilj ovoj zazpravici. Odpočnemo li izborom mjesta, gdje kanimo da osnujemo u svrhu produkcije biljka za umjetni ogoj naših sječina, dotično biljevište te razsadnjak, tad nam se valja odlučiti za tako zvana preloživa, nestalna biljevišta. Stalne i „središnje" razsadnjake smjeli bi samo ondje i onda osnovati, kad bi valjalo ili potrajno uzgajati znatne količine biljka ili iste uzgajati i za prodaju. Oni prvi neka su, ako je ikako mogude, položeni ili blizu lugarnice, ili ako je to ne moguće^ tad u sredini sjeČina prvog desetgodišnjeg gospodarstvenog razdobja, da nam daleki raznovrstni troškovi ogoja nepotrebno neposkupljuju. Upamtimo li, da je svako biljevište i razsadnjak gotovo grobište, iz kojeg svako novo zasijanje i svaka nova presadnja izvuče svu hranivu snagu tla, tad nam valja: a) takova mjesta najmanje na 50 centimetara duboko, ved s jeseni budakom (krčilicom) prekopati dati, da na taj način povisimo fizikalna svojstva tla, ter omogudimo što povoljniji razvoj mladih biljka, i b) valja prije svakog sijanja sjemena ili presađuje mladica tako podjubriti dotične slogove, da dobrog, starog stajskog gnoja na 10 centimetara debelo na ved prekopanu zemlju na |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 200 — vežemo, i tamo ga preko zime razastrtog ostavimo. Najbolji gnoj jest ovčji, — svinjskog djubra ne navažaj u biljevište, jer si time silni drač i travurine u nj dopremio, kojih se niti Čestim (i skupim!) pljevljenjem rješiti ne ćeš. Ne ima li ni jednog niti drugog djubra, pa ni komposta niti pepela, tad valja posegnuti za umjetnim gnojivom. Shodno je, da se prije uporabe istoga, malom analizom tla ustanovi što dotičnom tlu od gnojivili sastavina treba. Rastu li na dotičnom tlu leptirnjače, tad je to znakom, da u njem imade dosta dušika ; pojavljuju li se kisele trave, tad tlo traži vapna, sadre. Ako li je tlo težko, navezi mu mu drvociepine, nakvackanog šibja, da se isto prorahli. Slame i nezrelog djubra neuvažaj, jer će se u to naseliti miševi i vrlci, i druge grčice. Težka tla obično ne traže kalia. Podade li im se 150—180 klgrm. kainita, 260—300 klgrm- Thomasovog brašna ili 187o superfosfata na jedno jutro, biti će dostatno ognojena. Ako je tlo jako travom obraslo ili je puno pirike, koja i sjeme i mlade biljke duši, a novac za pljevljenje upravo ti otimlje, tad valja ponajprije na takove slogove posijati na gusto grahoricu, koja će piriku i ostali drač sasma potamaniti tlo razrahliti i osvježiti. Moći je istu u težko tlo zelenu podorati, da ga podjubri i raztvori. S neproduktivnim prostorom valja u biljevištu štediti, za to putevi, koji razdjeljuju biljevište u pojedina polja, neka nisu širji od 60 centimetara. Sama polja valja visoko nakopati tako, da se iz njih voda stajaćica uvjek može odciedjati na nižje ležeće puteve, koji ju odvadjaju u sabirne jarke, na kraju puteva za zastav vode naročito izkopane. Polja valja razdieliti na slogove, koji neka nisu od 1 metra širji, da budu od svih strana pristupačni kod zaljevanja, pljevljenja, tamanjenja gamadi. Da se ovoj što laglje doskoči, napusti ili lugare vu perad u razsadnjak, ili pomeći u slogove duboke lonce, osobito u lipnju za vrieme parenja vrlaca; na puteve naslazi male hrpice mašine, slame, nezrelog djubra, koje valja često prevrtati i tamo sakrivene dangube tamaniti. Širina brazdice u koju se sjeme sije neka iznosi 15 cm. pa je valja potegnuti poprieko preko sloga, a od kraja jedne |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 11 <-- 11 --> PDF |
~ 201 — brazdice do druge neka je 20 cm. razmaka. Dubljina brazdice neka mjeri: za smrekino sjeme 1 cm., za javorovo, jasenovo sjeme 0´5 cm. Šiješ li vanredno ili ino sjeme četinjače, to valja takovo sjeme prije sjetve miniumom obojadisati. U tu svrhu treba sjeme u prikladnoj posudi navlažiti, a nakon toga svu vodu odlijati da je niti pod sjemenom nema. Tad treba tako nakvašeno sjeme posipati suhim praškom miniuma i klipom isto tako dugo mješati, dok se svako zrnce neobojadise. Praška uzmi u desetom dielu od težine sjemena. Kad se sjeme obojadisalo, iztresi ga na stare krpe i suši ga; a kad je boja na svakom zrncu otvrdnula, izsij ga. Miniumom obojadisano sjeme otrovno je za domaću perad! —- Kad je sjeme u brazdice posijano, tad ga valja zemljom prekriti. U tu svrhu valja uzeti na polak zemlje iz doljnih naslaga, jer tamo sjemena od travurina ne ima, a na polak pepela od spaljene tratine ili drva, pa ih izmješane rukom iznad brazdice tako dugo drobiti, dok sjeme u gore označenoj debljini nepokrijeno. Koliko nam sjemena za posijanje jednog ara sjemeništa, od koje vrsti drveća i u koje svrhe treba, pokazati će nam sljedeća ljestvica: kestena treba za sadnju u brazdice 20 klgr. ih 0-20 hl. hrastovog žira za sadnju u brazdice 12-5 » » 0-15 hl bukovog žira za sadnju u brazdice » 0-30 hl. 12-5 » grabrovog i javorovog sjemena za sadnju u brazdice l´O jasenovog i bagremovog sjemena za sadnju u brazdice 1-5 briestovog sjemena za punu sjetvu 1 5 jalšinog sjemena za punu sjetvu . 2*0 brezovog sjemena za punu sjetvu l´O borovog sjemena za sjetvu u brazdice 0´16 „ » » punu sjetvu . . 0´50 smrekovog sjemena za punu sjemena 0*40 smrekovog sjemena za sjetvu u brazdice 1-0 ariževog sjemena za sjetvu u brazdice 2-0 jelovog sjemena za sjetvu u brazdice 4*0 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 202 — ,IUU«4, .-,^*lJ,.„«,t,l), Za svaki hektar pošumiti se imajuće šumske ploštine, valja osnovati jedan ar sjemeništa. Da se što vise obranimo od drača i korovlja, kojeg pljevljenje proizvodju biljka vrlo poskupljuje, to valja prostore izmedju zasijanih brazdica pokriti ili daščicama ili mašinom, a svakako malim lopaticama osobito za suše i žege prekopati ih dati. Nedosegnemo li timi radnjami ma iz kog razloga za dobe, tad moramo bezuvjetno drač i korov izpljeviti najkašnje za vrieme njegove cvatnje. Propustimo li to učiniti, tad će korovlje dozoriti u sjeme, isto se iztresti i biljevište nam u koliko travom obrasti, da ga u namjenjenu svrhu upotriebiti moći ne čemo, Pripeklo li je sunce i nastala li je suša, tad valja dosljedno i marljivo u jutro i na veČer, svagda prije odnosno iza sunca, sadnice poljevati. Voda mora da preko dana, odnosno preko noći pristoji, ter se svježom vodom iz zdenca nikada zaljevati ne smije. Da se nježne biljke od pripeke što više očuvaju, shodno je naokolo s toga pozabadati granja, koje će mladice zasjenjivati, vlaga od hitrog izhlaplivanja braniti. Kad nastupi vrieme da naše sijanice iz sjemeništa u razsadnjak presaditi moramo, tad valja upamtiti, da četinjače nikada u jesen nepresadjujemo već vazda s proljeća. Iztraživanjem jest ustanovljeno,´ da veći postotak presadnica ugine od presadnje jesenke no i od same zakašnjele — ljetne. Presadjivati možemo biljke sve donle, dok kolanje soka ne nastupi, što nabubreni pupoljci odaju. Imade li toga tolika množina za presaditi, da se je bojati, e će biljke prije potjerati no na njih dodje za presađuju red, tad ih valja povaditipospremiti na mjesta, gdje nit sunce nit vjetar korenja posušiti ne može, dok uvjeti za potjeranje manjkaju. Medjutim je jedno od glavnih pravila pri rukovanju oko presadnje, da se sa biljkama u dnevih kad sunce grije ili topli vjetrovi duvaju ´ Mittheilungen aus đem forst. VersiichsweseQ Oester. Die Pflanzzeit in ihrem Einfluss auf die Entwickelung đer Fichte u Weis8fohre. Dr. Ad. Cieslar Wien 1902. 1 fl. 80 kr. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 203 — ne barace. Kod vadjenja sijanica iz slogova za presadnju treba osobitu pomnju posvetiti radniku, da isti sijanice nikada ne čupa, već vazda lopatom vadi! To čupanje leži našem seljaku tako u običaju, da ga je od toga modi odvratiti samo budnim nadziranjem. Sve ako mu se i objasni, de se na taj način biljki s korienja odlamaju sisalice koje ju hrane, da se na taj način zameću u korienju bolesti od kojih biljka i kod pomne presađuje kašnje ugine, on voli da posao samo brže, mjesto pomnije da obavi. Presadjujemo li jednogodišnje crnogorične biljke, tad valja red od reda (popreko sloga) na 20 cm. daleko osnovati, a biljku od biljke na 10 cm. posaditi. Kod javorovih i jasenovih presadnica neka je razmak, red od reda i biljke od biljke 30 cm. odmjeren. Da bude taj cieli rad oko presadnje izgledniji, dobro je da presadnju obavimo pomoćju presadne daske, u Čijem rubu smo označene udaljenosti kao i mjesta za biljke izrezom već prije ustanovili. Presadnice valja isto tako njegovati, kao sto jo gore jur za sijanice odredjeno. Posipljemo li nakon presadnje biljka, medju redove pepelom ili inim zrelim, jakim gnojivom, tad će se presadnice razvijati osobito kriepko i bujno. U valjano pripremljenom i podjubrenom tlu, pri dovoljnoj njegovoj rahlosti i čistoći te pokraj gornjeg razmaka, razviti će se presadnice u dva smjera veoma povoljno. U zemlji razvijati će se široko, gustim vlakancima prepleteno korienje; a nad zemljom rasti će biljka Ijepo razgranana. Samo takove biljke valjane i upotriebljive su za presadnju u sječine, jer dok se tako uzgojen korjen brzo o tlo priraste, razgranana biljka odupire se i trešnji vjetra i snježnom pritisku, zaštićuje si podnožje, uzdržaje ga vlažnim i uvjetuje na taj način svoj sigurni obstanak. U razsadnjaku gdje presadnice ne imaju takovog izgleda, već gdje su one poput špagovine vijugaste, a korjen im je samo slabi, nerazvijeni, zakržjali nastavak stablike — ne vladaju spretne ruke! Kada da odpočnemo presadjivati uzgojene biljke na sječine i čistine, i koliko dugo da nam presadnice ostanu u razsadnjaku? pitanja su, na koja je odgovoriti malo težko, jer to |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 204 — od naposebnih okolnostih i svrhah uzgoja samih biljkah odvisi. Obdenito se ali ipak dade odrediti ovako: svaku presadnicu jami iz razsadnjaka, te ju bud na opredjeljeno njeno mjesto u šumu presadjuj bud je unovči uvjek onda, čim je ona postigla onaj izgled (široko, gusto, prepleteno korienje, razgrananu stabljiku), kako sam gore za valjanu i upotrebljivu sadjenicu opredjelio a u onom stupnju, koji se za naročitu svrhu od biljke traži. U takovom obliku dozriela je presadnica za presađuju podpunoma, pa je njenoj svrsi i privesti valja. Ne učini li se tako, tad je svaka takova presadnica u razsadnjaku trut, koja bez potrebe i bez svrhe zaprema mjesto svojoj nasljednici, na koju se badava troše svi ogojni troškovi, čime se na nepotrebni način isti samo uvećavaju, a bilanca prihoda nepotrebno obterećuje. Imadu li se u ogojne svrhe uzgajati biljke bieloge bora, tad se ove u razsadnjak ne presadjuju, već se kao jedno najviše kao dvogodišnje biljke odmah na svoje opredjelište sade. Kao jednogodišnje moći će se izvaditi ako su poriedko posijane bile i dobro se razvile. Nije li tako, tad valja šnjima još jednu godinu pričekati, medju redove podjubriti, same biljke, ako su preguste, prepukati. Starije borove biljke nerado se primaju, ter je uspjeh njihove presađuje veoma dvojben. Smrekove biljke zahtjevaju ini način postupanja. Valja li ih uzgojiti u svrhe parkiranja, za zasadnju lovnih remiza, tad ih treba u razsadnjaku njegovati 8 —10 godina i do tog doba barem 2—3 puta, uvjek u sve to veće razmake presadjivati. Imademo li da šnjima ogojimo nove sječine, koje jošte nisu korovom i dračem obrasle, biti će dovoljno ako su biljke 3—4 godine stare, dakle godinu dana kao sijanice, a dvje godine kao presadnice rasle. Radi li se pako o zasadnji zapuštenih sječina, zakorovljenih čistina (kamo valja prije ogojnih posala napustiti krmke, da miševe i ličinke potamane, kovanjem tratinu razrahle), tad će trebati da su biljke 4—5 godini stare; iza svakih dvijuh godina presadjene. U njemačkoj stručnoj literaturi preporuČa se često, da se onda, kad valja velike ploštine brzo i jeftino pošumiti (što |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 205 — skupa uzeto — ništa ne vriedi!), upotriebe 2—3 godišnje smrekove sijanice. Tko je u životu takove biljke sadio, tko se je mučiti mora s naknadnim dugogodišnjim popunjivanjem na stalih plešina, izsjecanjem grmlja koje je takove nerazvite ogoje nadraštivalo, dušilo, pa je sbrojio troškove, taj se tomu savjetu priključiti ne može. Jer nisam prijatelj rada iz kojeg se po dva posla izleći kane, to ogajanje sa smrekovimi sijanicami preporučiti ne mogu. Što je rečeno za smreku, vriedi u velikom za ariž i jelu. Bagrem, jalšu i brezu moći ćemo kao sijanice već nakon prve, a svagda nakon druge godine bez presađuje odmah u sječine saditi, dočim će se javorove i jasenove mladice tek kao dvie godine stare presadnice izsadjivati moći. Tko je u svojim mladjim danima rado zavirivao u fizio logiju bilja, za toga izpravna presadnja i uzgoj bilja ne može biti nikakvom tajnom. Posao je to jednostavan. Biti će ali ipak dobro, da si za obavu sadnje presadjenica u sječinama, osobito s mladjim smrekovim biljkama, upamtimo sljedeća pravila: a) jamicu za biljku izkopaj motikom nješto dublju, nego li je korjen biljke dug; b) biljku primi Ijevom rukom u stabliki iznad koijena, spusti je u jamicu. S desnom rukom sipaj razrahljenu zemlju oko biljkine stablike, ter ju istodobno Ijevom rukom lagano diži u vis, dok prsti Ijeve ruke do razine zemlje doprli nisu. Pri tom postupku pruža se korenje vodoravno, najdulja žila srčanica dopire najdublje u zemlju, praznine izpod i izmedju korenja popune se zemljom. c) Nakon toga usuni s Ijeve i desne strane istotečno s ko renjem obje ruke u razrahljenu zemlju, stisni ruke u šake ter 8 njima pritisni zemlju postrance okomito pod korenje, dakle u smjeru jedne šake proti drugoj. Tim pritiskom postigne se okomiti položaj sadnice. d) Nastale odatle šupljine napuni zemljom i pritisni ju šakama sada okomito dolje, čime će se biljki dati čvrsto stajalište. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 206 — Svrha tom načinu sadnje jest, da se korenje biljke očuva od svakog trganja, gnječenja i inog oštedivanja; da se živahno kolanje zraka od i do korenja omogudi, da k istomu lahko mogu doprieti toplina i vlaga; da se biljkom pribavi dobro razrahljena zemlja kakovu su i u razsadnjaku imale; i da budu valjano pričvršćene, sve da se i nalaze u rahloj zemlji.´ Ne mogu da dosta prikorim zlu naviku naših rabotara, koji najradje oko posadjene biljke nogom prigazuju, igrajud kolo oko nje. Ne samo da time sprieče zračne uplive u djelovanju, ved oni ogule i samu biljku, odtrgaju i izlamaju doljne grančice, te im tako od svega rada malo koristi, pošto se tako izmrcvarena biljka često i posušiti mora. Kad se usuprot sve upute i opomene, koj radnik od te navike odvratiti dao nije, stao bi mu ja na nogu, ter ga tako uvjerio, da ono što njemu nije milo — niti presadnici drago biti ne može. Tad je bio izlječen. Kod presadnje skoro svih biljka, a naročito kod smreke moramo budno pazitt, da biljka ne bude dublje usadjena no je bila u prijašnjem svojem stajalištu zemljom prekrivena i da se najdolnje grančice zemljom ne zasipaju, jer de se inače presadjena smreka posušiti. Kako se ved iz razloga jeftinode kod proljetnih ogoja obično upotriebljuju na igru vazda spremna i površna dječurlija te brbljava ženskad, pa jer je nadzor nad 60—80 takovih radnika mučan, to od valjane organizacije ogojnog rada, odvisi veliki dio samoga uspjeha. Razdielio sam si s toga razpoložive poslenike kod sadjenja smrekovih biljka na tri diela. Prvu tredinu tvorili su motikari, koji su imali kopati sadne jamice: jake žene i mužkarci motici privikli. Iza svakog motikara postavljena bje sadilja, koja je imala da biljku za biljkom usadi, idud redom za svojim moti * Die Pflanzenzucht im Walđe, Dr. H. Furst. Berlin 1880. Die neue Pflanzungsmetliode im Walde. M. Kožešnik Wieii 1888. — Ein Mahnruf dem Forstkultivator. M. Kožešnik. Wien 1890. — Forstkulturen. C. Urft´. Berlin 1898. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 207 karoiu: obično odraslije djevojke i starije žene vrtnom radu vješte. Treći dio manje spretnih poslenika, podjeljen bje u one koji su iz stovarišta donosili u košaricama biljke, ter je sve po jedan takav radnik imao da biljke pomeće u dva reda jamica. Osim toga su najinteligentniji i najozbiljniji odabrani za nadglednike radnje, imajuć uza se motiku da š njom po potrebi sadilicam pomognu. Nakon toga odpoceto bi samim radom tako: da se je ponajprije izkolčio smjer sadnog reda. Tad su motikari postavljeni jedan do drugoga u onoj odaljenosti, kakova je imala biti odaljenost redova presadnica, kod mojih sadnja 2 m. jedan od drugoga, dočim je svaki dobio 1´5 m. dugu šibu, kojom je mjerio odaljenost jedne jamice od druge u svom redu. Da mi sadilice presadnica ne usade iste dublje no im je prijašnje stajalište u zemlji bilo, dobila je svaka šibu koju je pri sadnji imala preko sadne jame da položi. Do te šibe imala je vazda pri sadnji podići Ijevu ruku sa biljkom, čime je postignuta kontrola, da je biljka uzdignuta do razine zemlje, da nije dublje usadjena no se je to učiniti smjelo. Na pomnu i pažljivu presađuju biljka u velike pobudjuje, preduzme li se svake treće-četvrte večeri malo nagradjivanje onih radnika, kojih su redovi pronadjeni kao neprigovorivo zasadjeni, Priučimo li odmah prve godine dosljednom strogošću radnike na pedantnu obavu pojedinih radova kod presađuje, imati ćemo od godine do godine š njom sve to manje natege a sve to veći i povoljniji uspjeh u ogojnim poslovima. O razmaku redova i odaljenosti biljka nije jošte zaključna rečena. No vanredno povoljni posljedci opažanja, što ih je prof. Guttenberg izveo u Solnogradskoj na smrekovim 50 god. sastojinama uzgojenim u širokim razmacima (2-5 m. red od reda, 2 m. biljka od biljke), koje su producirale toli velike drvne gromade i imale toli znatne prirastne funkcije, kakovima u sastojinama uzgojeuim po staroj uzkoj metodi niti traga ne ima, stiču širokom ogojnom razmaku sve više i više prijatelja. To vriedi osobito za one predjele, gdje su prorede skupe, a medjutomni užitci se nikako unovčiti ne dadu. 3000—3500 presadnica |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 208 — drže daaas za ogoj jednog jutra dovoljnim. Uvažimo li da se na tako ogojenim sječinama pridigne i naseli jošte mnoga biljka iz tamo mirujućeg sjemena stare sastojine, da se tim putem uz pomoć naravi ogajaju mješovite sastojine, može se uz tu novotariju mirne duše pristati, ne uvjetuju li naposebni razlozi inih mjera. Glede samoga vremena kada s proljeća da odpočnemo sijanjem sjemena, opaziti mi je, da je u tu svrhu druga polovica travnja najshodija, docim se glede razsadjivanja biljka u sječine neda ništa opredieljena odrediti. Tamo gdje sam morao ogojne radnje obaviti rabotom, koja je za taj rad odštećena leževinom, pašom, steljom, morao sam a i odpočeo sam poslom već početkom veljače za suha i topla vremena. Cim se je zimska vlaga odciedila da blata u sječini ne ima, čim je tlo odtopilo da se rukom cieli dan u njem raditi dade, može se presadjivanjem odpočeti. Jesu li biljke prema gornjem opisu valjano usadjene, tad im niti kašnje nastupili mrazovi, kakvih često jošte u travnju imamo, izvlačenjem nahuditi ne će. Zlo posadjena presadnica uvenuti će često i u najljepše proljetno vrieme. Niti naše obće gospodarstvene prilike a niti posljedci naših šumskih prihoda nisu tako povoljni, da bi mi mogli naše sječine gnojenjem tako popravljati, e bi bujnim rastom mladika, pa razložnimi proredami obhodnju ili uporabno doba mogli sniziti za kojih desetak godina. Zato ali moramo da svu našu pozoznost i pažnju posvetimo nastojanju, da uporabom naših sječina neološimo stojbine, da mladom naraštaju pričuvamo onu povoljnu proizvodnu snagu tla, koju mu je izsječena stara sastojina tekom dugog niza godina pribra´a. Moramo zato da se pri prebornih sječa čuvamo znatnijih progala, osobito na zapadnih i jugozapadnih spustih i plećih ; kod čistih sječa valja odmah, čim se sječina izprazni, ogajanjem iste odpočeti, za da se ne izgube i ne potrate u tlu pribrane proizvodne glavnice. Zato sij i sadi postupno i brzo iza stare sastojine. Cim se time dulje čeka i okljeva, tim tlo više gubi od svoje dobrote. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 209 — Ako li imamo da pomladimo ološjelo tlo, zanemarene sječine, stare čistine, tad su nam dva puta otvorena, koja k uspjehu vode. Ili nam valja to tlo na ekonomski način obraditi: ako je djubra podjubriti, s jeseni ga preorati, ili na jednu dvje godine izdati ga na prelazno poljsko gospodarenje. Ne dade li se ma iz kojeg razloga sve to tako upriličiti, tad valja na izsisana zemljišta ponajprije zasaditi one vrsti drveća, koje bi imale nizom kojih 15—20 godina tlO tako poboljšati, da nakon tog vremena uzmognemo uzgojiti na istom plemenitije vrsti. U gornju svrhu valjati de nam breza, jasika. rakita, ljeska. Sadimo li ih ili sijemo li ih u iztaknutu svrhu, tad to treba što moguće gušće obaviti, da se gola ploština što prije obraste i da se tako na njezino poboljšanje čim ranije djelovati odpočne. Kolika je pogrieška, kad se sa čistina ili starijih sječina, koje se umjetnim načinom ogojiti kane, ponajprije izsječe sve drvlje i grmlje, što se tamo zateče. Pogrieška je to zato, jer se tim tlo ogoli a usljed toga isto ološuje ; s druge strane oduzimlje se time mladom nasadu i ono uporište, koje biljke tre~ baju da se obrane od snježne povale. Dostatno je zato, da se za ogojne redove izsjeku samo metar široke pruge, na kojih de se samo ogojni poslovi obavljati, a ostalo treba prepustiti kasnijemu radu. Vrlo bi pogriešili, kad bi mi naš gaj nakon što smo ga ogojili, prepustili milosti Božjoj, brizi kosovica i tete lije, koje si u njima najprije svoje domaje osnivaju. Budemo li, kao što moramo, brižno oko naših gajeva prigledali, tad ćemo mladim biljkam sikirom, kosirom, škarama u rukuh vazda pružati onu pomoć, koju one trebaju. Smeta li ini koj komšija to ga ne valja izsjedi, već samo prikljaštriti u onoj visini, koja je potriebna, da nam snjeg, škrebut, loza nepovinu mladice, i na toliko, da je vrh mladice slobodan i oprošten. Lugar, lovačkim nožem oboružan a shodno upuden, može, a kod mene i mora u tom pogledu pri marljivom obilaženju ogoja puno koristna učiniti. Upamtimo si, da se podpuno izsjecanje na ogojnoj ploštini nalazede se nuzgredne sa 14 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 210 ~ stojine emije samo postepeno preuzimati i istom onda sasma dovršiti, kad je ista već medjusobnom sklapanju plemenitiii vrstih drva na putu. Naš seljak umije da pod motiku dobro zasadi svoj kukuruz, grah, koštice od bundeve. No jer on to sadi vazda u pripremljeno tlo, to je za čudo ipak dosta nespretan radnik pri sadnji žira pod motiku, koju ima da obavi na sječini ili na neudjelanoj čistini. On de i tuj onako, kako radi na uzoranom, nakopanom i udrljanom polju. Zasjedi de motikom u tratinu a da je neodvali, nadidi de tratinu, baciti pod motiku 1—3 žirida, motiku izvaditi i tratinu nogom o tle pri gaziti. Sasma kao u polju kod sadnje kukuruza. Naravno, jer radnju obavlja skroz mehanički i jer pri tome ne uvažuje, da su posljedice sadnje u rahlo, obradjeno i podjubreno tlo sasma ine, no su pri istom postupku u tlo težko, korovom i travom obraslo. Dok tamo kukuruz i ino mora niknuti, mora onako posadjeni žir kako gore opisah — iztrunuti. Naravno, jer je u svoju novu jamicu hermetieki zatvoren, a k tome jošte i ljudski prigažen. U Zagorju, Posavini, Slavoniji svagdje nadjoh iste pogrieške. Biti de s toga kod sadnje žira pod motiku glavno pravilo to, da se prvim zasjekom motike odvali i odbaci gornja naslaga zemlje ili tratine na stranu, ter da se u nastalu jamicu jošte malo naKopa sitne zemlje. Drugo pravilo glasi: da se sadnja žira motikašu nikada prepustiti ne smije, ved da samu sadnju drugi, njega sljededi radnici, koji uza se nose žir, obavljati imadu, pri čem svagda jedan radnik po dva reda saditi i zagrtati ima. Dok nam se pri takovoj razdiobi rada za jednom podučenog motikaša dalje brinuti ne treba, možemo svu pozornost posvetiti samoj sadnji žira, sto je i glavniji dio ogojnog posla. A kako debelo da prekrijemo usadjeni žir? Pridji s kasne jeseni kad je ved sve lišde spalo s hrasta, pa vidi tamo, kako je hrast odpalo svoje sjeme prikrio. Učini tako i ti sa žirom u jamici, pa si duše ogrješiti ne deš! Na ovedim čistinama rado se žir sadi i pod plug. Moram taj način preporučiti tamo, gdje se u što kradem vremenu |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 211 — imadu velike čistine zasijati. Kasna jesen, pomanjkanje nadničara, velika količina žira, neprilika s njegovim prezimljenjem i t. d. uvjetuju takovu sadnju. I tuj će naš braja naopako! Na mrtvicu će zasijati žir, plugom odrezati brazdu i posijani žir š njome zaorati. Sad neka si debelom naslagom zatrpani žir, kroz travom izprepleteni bus prema gore probije klicu, a ´kroz neobdjelanu tratinu prema dole, neka se ukoreni. Ta djetlo bi trebao žirić da taj posao obavi, osobito za sušnog proljeda. Upravo protivno nam valja uraditi. Ponajprije neka orac odreže brazdu. Odmah za njim sije u malo nakopanu brazdu sijač žir, zrno do zrna, a treći, kopač nakapa motikom sa odrezane brazde prhku mekotu na posadjeni žir, ter ga tako na 3—4 c debelo, rahlom zemljom pokriva. Tako posadjenom žiru pruženi su svi uvjeti za povoljno klicanje, pa takova sadnja mora da uspije! Prije kojih 7 godina po priliri imao sam sličnu nategu sa našimi Posavci, kad sam morao da tim načinom zasadim ovedu enklavu u šumskom kotaru sisačkom. Prijatelj B,, tamošnji šumar vrlo bi me obvezao da izviesti, kakovim je uspjehom urodila ta naša gojitba. Može li šumar da za sadnju što više žrtvuje, tad mjesto ovakovog, mjestimičnog obradjenja ogojne ploštine, (obradnje na brazde) ili godinu dana prije, ili kod proljetne sadnje žira, kojoj prijatelj nisam, jer mu je uz sve metode prezimljenja klicavost težko očuvati, još s jeseni cielu takovu ogojnu ploštinu dade izprašiti, a prije same sadnje na novo izorali, izdrljati (ovo osobito kod pune sadnje, kod utemeljenja lovnih remiza i t. d.) i tada istom posaditi žir. Ne ima dvojbe, da će uspjelost ogoja, bujnije djelovanje prirasta, nagraditi šumarev trud. Ali i ta odluka neka je odvisna ne od osobnog voljkovanja već od računa, jer se pri tako intenzivnoj obradnji tla a pri nizkih šumskih pristojba novčani trošak ne izplačuje. Koliko pako kultivatoru treba računati, objasniti du primjerom. Neka nam je za ogojenje jednog jutra žirom u brazde pod plug potriebno primjerice 15 radnih dana, a za podpunu obradnju i zasadnju 35 radnika, to stoji sadnja jednog jutra u potonjem |
| ŠUMARSKI LIST 5/1903 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 212 — slučaju, računajud nadničara samo po krunu, za 20 kruna vise od sadnje žira u brazde. Tih eventualno i nepotrebno više izdanih 20 kruna po jutru teretiti de ali konačnu šumsku rentu tog jutra nakon obhodnje od 100 godina (20 kruna, SV^Vo, 100 god. = 1,035´"") za čitavih 623-82 kruna, koja svota je toli ogromna, da pri izboru shodne vrsti ogoja svu pozornost i ozbiljnost šumareve iziskuje. Zato baš, jer se ogojni troškovi tečajem dugog niza godina obhodnje ili uporabnog doba na znatnu svotu prolongiraju, dužnost je šumara, da se kod ogojnih posala svakog luksusa, svačeg suvišnog sto više kani, ter da uz spretnu razdiobu posala nastoji, da buduću sastojinu što jednostavnije, brže i jeftinije, a shodnije i bolje utemelji. Pri tome neka ga u radu njegovom prate naše želje: uspjeli i zelenili mu se ovoproljetni ogoji ! Vilim I´ojković, kr. žup. šum. nadzornih u miru. 0 klijanju hrastovog žira. Tko prolazi odraslim hrastovim šumama, opazit de modi, osobito u takovim, gdje se pošumljivanje prepusti samoj prirodi, raznovrstno uzraslog hrašda, što se osobito primjećuje. Tako sam opazio takovog od prizemlje izraslog krivudastog debla, a nekojeg počam od panja k zemlji prilegnutog debla, grbastog i povrh tla iz panja izraslog uzdignutog korenja i drugim kojekakovim izraslini kvrgama oko debla, da se je tomu čuditi, e da li tako nakazno izrašdeno hrašće potiče od elementarnih nepogoda, od životinja ili od čovječje ruke. Dakako, da kod naravnog oplodjenja niti je očekivati da svaki žir dodje valjano iz tla, da proklija. Zir čim dozrije, padne sa stabla na površinu, obično na neobradjeno tlo, te je u tom položaju prepušten svojoj sudbini; ako ga slučajno ne bi plaudujuda marva u tlo ugazila ili svinje zarovale ili drvodjelci hodajud po šumi u tlo utrli. Inače onaj, koji ostane na površini tla ležed, kako iz vlastita izkustva znadem, obično |