DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1903 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 167 — Važno je ovdje napomenuti još i to, da se ove ustanove zakona o šumama, o dokazivanju prava svojine, ne slažu sa ustanovama gradjanskog zakona, koji priznaje pravo svojine zastarelošdu, kad neko uživa nesmetan 20 godina stanovito imanje. No kako se je u Srbiji kasuo počelo misliti na uredjenje šuma, da se još nisu unijele ove otežavajuće okolnosti kod priznavanja svojine, ostalo bi državi vrlo malo šume i šumskog zemljišta. Da se je to radilo u sretnija vremena, taj bi posao i brže i lakše napredovao, jer bi se tada većina odricala i onoga na što ima pravo, samo da ne mora plaćati poreza, kao što je bilo slučajeva kod nas. Radi lakšega nadzora i uredjenja imadu se sve šume ograničiti, njihove granice opisati i trajnim vidnim znacima obilježiti i izdvojiti sve one šume, koje iz klimatskih higijenskih ili drugih obzira, imadu svagda u pošumljenom stanju ostati i pod naročiti državni nadzor staviti. Ovo ograničivanje izvršiti će naročito postavljene komisije, koje imadu cio posao dovršiti do 1. oktobra 1905. god. Komisije će se sastojati od pet lica, od kojih se trojica postavljaju kraljevim ukazom, a dvojicu bira okružna skupština iz svoje sredine, za odnosni okrug, u kome se ovo izdvajanje vrši. Svako lice, koje drži, da ima pravo svojine na koji dio zemljišta, koje se nalazi u prostoru, kojega je komisija uzela u granice kao državnu šumu, ima se predstaviti komisiji sa svima pismenim dokazima o svojini. Komisija će mu izdati riješenje, a ako se sa ovim ne zadovolji, ima pravo žalbe državnom savjetu. Ova preinaka o pravu žalbe unesena je u zakon dopunama od god. 1902., jer je zakonom od 1898., bilo riešenje komisijsko izvršno, što je znak, da su komisije morale to svoje povjerenje proigrati. Kome se prizna pravo svojine u obimu postavljenih granica, dužan je, da se u roku od godine dana ubaštini, racu |