DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1903 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 164 — baš nijednom, no nadam se, da ću ove godine biti dokoniji, i da ću davati česde i opširnije izvještaje. U napred spomenutom broju, opisao sam u kratko razvoj šumarstva u Srbiji, od njegova početka, pa do dana, kad se je stalo pomišljati o racionalnom gospodarenju sa šumama, i modernom načinu uredjenja šuma. No prije, nego što odpočnem iznašati pred čitaoce, šta je sve učinjeno od toga dana do danas u Srbiji na polju uredjenja šumarstva, moram iznijeti glavne odredbe i sadržinu najnovijega zakona o šumama, u granicama kojega se cio rad kreče. Držim, da je ovo potrebno već i radi toga, što znamo, da se rad svake državne ustanove, mora kretati u granicama propisanih pravila i zemaljskih zakona u odnosnoj državi. Kad bi dakle počeo pisati, da je do danas na polju šumarstva učinjeno ovo ili ono, mogao bi kogod, nepozuavajuć zakonske ustanove, predbaciti srpskim šumarima, a zašto ste najpre počeli s otim, kad je recimo preče ovo i t. d., ali čim mu budu jasne ustanove zakona, tad ne će moći osudjivati prave, nego ako bude krivice, odmah će. si moći raztumačiti koje kriv, da li zakon ili izvršioci njegove volje i moći. Najnoviji zakon o šumama donesen je 2. kolovoza 1898. god., a isti taj zakon dopunjen je i samo u nekoliko izmjenjen god. 1902. Po tome zakonu, dijele se šume u Srbiji na državne, obćinske, seoske, manastirske, crkvene i privatne. Ova podjela mogla je biti i kraća, jer općinske i seoske šume mogle su doći pod jedan naslov, a isto tako manastirske i crkvene, jer se sa ovima po jednoj metodi gospodari, a jednaka je i mjera državnoga nadzora nad njima. Državne šume su dvojake, naime one, koje su izključiva svojina države, bez ičijeg i ikakovog prava uživanja u njima, i one, kojima je država do danas, kao opšte-narodnim rukovala i exploatisala ih u svoju korist, a na koje nije niko pribavio pravo svojine zakonitim putem. |