DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 101 —


šumarstvo, te se od ovoga vremena za nastojanja Boothova
živo interesovao i podupirao ih sve do svoje smrti. Uz to je već
god. 1880. zaključio savez njemačkili šumarskih pokusnih postaja,
prigodom svojega kongresa, da valja uzgoju eksota posvetiti
više pažnje, a stvoren ujedno je i zaključak, da se ima
statistički iztražiti, koje se strane vrsti šumskoga drveča bilo
gdje u Njemačkoj nalaze.


Pokojni Dr. Danckelmann , predstojnik glavne pokusne
postaje odmah je izdao »upitne arke« i razposlao ih po svoj
Njemačkoj. Doskora stigoše mnogobrojni odgovori. Iz ovih odgovora
vidilo se je kolika se množina eksota nalazi "raztrešena
po eieloj Njemačkoj, i kako su ^e ovim putem sabrali mnogobrojni,
a vrlo vriedni podatci, odnoseći se na iste. Na temelju
ovih podataka izdao je tadanji nadšumar W e i s e djelce pod
naslovom: „Das Vorkommen gewisser fremdlandischer Holzarten
in Deutschland (izašlo kod J. Springera u Berlinu 1882).
Od godine 1880. stupilo je pitanje o kultivaciji eksota u novi
povoljniji stadij. Pod moćnu svoju zaštitu uzeo je nastojanje
oko udomaćenja eksota sam knez Bismark i pruski ministar
za poljodjelstvo Lucius, koji je još prije nego je postao ministrom,
proputovao Amerikom i Japanom, a naročito točnije
proučio prilike šuma u sjevero-američkim Združeiiim Državama
i u Japanu Pruska je vlada odlučila, da će praviti u
velike pokuse s nekim eksotama, koje bi bilo vriedno u njemačkim
šumama u veliko gojiti, pa je to doskora i učinjeno.
Ti se pokusi od tog vremena sustavno vode, te će mnogo dopriujeti
k tomu, da se ovo pitanje skroz razbistri.


Doskora sabrao je i objelodanio već spomenuti John Booth
sva svoja opažanja stečena oko uzgoja eksota u svom djelu:


Die Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deutschland«
(izašlo u Berlinu nakladom J. Springera 1882.). U ovom svojem
djelu potanko je pisac opisao historički razvitak nastojanja oko
uzgoja eksota u Europi u obće, a napose u Njemačkoj. Naročito
predočio je nastojanje Wangenheima, koji je svojim pronicavim
duhom već u 18. stoljeću pravo shvatio važnost uz