DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 140 — 12. našega lista od pr. god. priobćili smo oamjeru kr. iig. ministarstva za poljodjelstvo, kojim ono kani na malo — po 2 rali — parcelirati neka državna šumska i gospodarska zemljišta u ukupnom iznosu od 6002 rali i da će se ta prodaja doskora provesti. Sada možemo polag „Pester Lloyda" izvjestiti, da je ova parcelacija, odnosno prodaja tih zemljišta, u siečnju preduzeta i da je čitava prije spomenuta površina prodana na jagmu uz uvjete, pod kojimi se je k prodaji pristupilo. Tako su evo mnogobrojne obitelji došle do vlastitoga posjeda, što je ujedno i dokaz, da se ovakovimi parcelacijami može polučiti liep uspjeh, te bi se za tim primjerom poći moglo. Šume i šumarstvo u Italiji. Italija je jedan od važnih konsumenta drva iz austro-ugarskoga carinskoga područja, naročito važan konsument i za naše hrvatsko drvo, vriedno je s toga polag novijih podataka upoznati se sa šumami i šumarstvom Italije. Polag Peronovog „Salle condizione forestali in Italia" (1900.) ima u Italiji svega 4,158.000 ha šume. Državnih šuma ima vrlo malo, naime samo oko 140 tisuća hektara t. j . oko SV^Vo ^´^ svekolike šumske površine, a i od ove površine zakonom je zajamčeno, da se samo 52 tisuće ha. ne smiju prodati. Ostala bi se površina mogla prodati i doista, kad država ne ima novaca, ona držav. šume prodaje. Od sveukupne površine Italije, zauzimlje šuma samo oko 14´/^"/o (^ Hrvatskoj i Slavoniji oko 367o) > najviše je ima u području Apenina (oko 43´´/ol a najmanje u Siciliji (oko b^/^). Najvažnije su šume kestenici, kojih ima oko pol milijuna hektara ili po prilici mihjun rali, a daju popriečno 5—6 milijuna metr. centi kestena (ploda). Zbog ovoga ploda, koji je jedna od glavnih hrana tamošnjega pučanstva, ove su šume narodno-gospodarstveno najvažnije. Kako se je Italija dugo razpadala u bezbroj država i državica, nije moglo ni govora biti 0 kakovom jedinstvenomu šumskomu zakonu. Istom od g. 1877. došla je Italija do jedinstvenoga šumskoga zakona. Taj je zakon vrlo liberalan, šu movlastnika malo spriečava u skroz slobodnom uživanju šume. Samo one šume, koje nose očiti karakter zaštitnih šuma i koje bi se hygienskih razloga (malarije) uzdržati morale, unašaju se u posebni šumski kataster (Boschi vincolati) i mora se s njimi nešto bolje i potrajnije gospodariti. Nu i ta vinkulacija mnogo ne hasni, jer se i vinkulirane šume mogu dosta lahko opet devinculirati. Kestenici, kao najvažnije talijanske šume, uplivale su i na sam taj šumski zakon, koji sve šume đieli u dvie kategorije: šume izna d granice do koje se širi kesten i šume izpo d te granice (ta je granica 1000—1500 met. nad morem). Šume, s kojima treba bolje gospodariti, i puste površine koje treba pošumiti (vinculirane površine), imale bi se u pravilu u onom |