DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Iz upravne prakse.


Ako se žena, kojaje upisana a pravoužitnom katastru
krajiške imovne obćine, uda za ne.pravoužitnik a, ne
gubi pravoužitničko pravo, koje je uživala prije svoje
udaje. To pravo ne prelazi iza njezine smrti na supruga
nepravou žitnika niti na djecu rodjenu u tom braku.


Odlukom šumsko-gospodarstvenog ureda b. imovne obćine od


20. veljače 1893. br. 134, odredjeno je, da se Kata N., udata G., imade
brisati iz provoužitnog katastra s razloga, što se je udala za nepravoužitnika.
Upravni odbor županije s. odlukom od 10. srpnja 1893 br. 1182.
potvrdio je ovu odluka.


Kr. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, vrhovnom
rješitbom od 3. travnja 1898. br. 1861. preinačila je dolnjomolbene odluke
te odlučila, da Ka ti N. udatoj G., pripada pravoužitničtvo na
šumske koristi u šumah b. imovne obćine u onoj kompetenciji, koju je
uživala prije svoje udaje za M. G.


Razlozi : Iz razpravnih spisa proizlazi, da Kata N. potiče iz prave
krajiške zadruge P. kbr. 62. iz L,, da se je prvi put udala u zadrugu N.
iz 0. kbr. 51. za sada pok. N. N. i da ona kao zadnji zadružni član
potonje zadruge na zadružnom zemljištu živi.


Time je ustanovljeno, da se kod moliteljice stječu svi uvjeti za
stečenje krajiškog pravoužitničtva, a da joj se to i priznavalo, dokaz je,
što je ona, do rektifikacije katastra, bila upisana u pravoužitničkom katastru
kao pravoužitnica.


Razlog, radi kojeg je iz katastra brisana, bio je, što se je ona
medjutim udala za nepravoužitnika M. L.


Nu ova činjenica ne može biti razlogom, da se Kata N. briše iz
katastra, jer je ona bila u času svoje ponovne udaje, pravoužitnicomt
a i dalje na istom obligatnom zadružnom gruntu živi, na kojem je živjela
i prije svoje udaje za nepravoužitnika, jer se je M. G. na njezin
grunt priženio.


Udajom pako za nepravoužitnika nije K. N. mogla izgubiti stečeno
jur pravo, koje se temelji na osobnoj vlastitosti i na posjedu zemljišta,
što je ona i iza svoje udaje pridržala.


Dakako da to pravo u smislu naredbe kr. zem. vlade, odjela za
unutarnje poslove, od 18. prosinca 1889. br. 32299 ne ima preći iza
njezine smrti na njezinog supruga, ni na djecu rodjenu u tom braku.


(U Mjesečniku pravničkoga družtva priobćio: Dr. A. Goglia.)




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 139 —


Različite viesti.


Podivljali psi — nova vrsta grabežljive zvjeradi. Neki Europejac,
koji je dvadeset godina živio u Indiji, opisuje u jednom od
njemačkih lovačkih listova novu vrlo pogibeljnu vrstu grabežljive zvjeradi,
a to su podivljali psi, koji su se u gorju južne Indije već vrlo
umnožali i prave medju tamošnjom plemenitom divljači više štete nego
li ostali pravi grabežljive!. Ti psi potiču dobrim dielom od foxteriera,
koje su Englezi sa sobom u Indiju donieli. Ovi podivljali psi sasvim su
izgubili svojstva, kojim se odlikuju domaći psi živući već kroz stoljeća,
da tisućljeća uz čovjeka. Ponajprije ti psi nigda ne laju, Dlaka im je
slična većinom vučjoj, samo gdje koji još pokazuje pojedine osebine
svojih predaka. U šumama živu i love svagda u čoporima od 4—40
komada, a love vanredno vješto, te im divljač gotovo nikako uteći ne
može. Osobito su pogibeljni tamošnjim jelenima, koje love na način vukova,
te je jedni gone, drugi čekaju, a uhvaćeni plien zajednički diele.
U početku mnogo se ne boje ljudi, nu jjuca li se koj puta na njih, postaju
vanredno plahi i oprezni. Na čovjeka navalit će samo onda, ako ih
kod žderanja pliena smeta ili kad su ranjeni. Ti su se psi počeli vanredno
množati, te su postala pravi pogibelj za tamošnju divljač, tim više, što
se samo tamo drže, gdje mnogo divljači ima. Vlada davala je kao i za
ostale pogibeljne grabežljivce i za takove pse nagrade; ipak je uspjeh
toga bio neznatan, jer Indi, prem nisu osobiti sladokusci, meso takovih
pasa ne će da jedu. Ostaje još kao jedino sredstvo otrov. To je sredstvo
već i upotrebljivano, ali nije imalo takovog uspjeha, kakovom, su se od
njega nadali. Ti su naime psi, nakon nekog vremena postali tako oprezni,
da se otrovanom mekom lahko zavaravati ne mogu. Kako ta nova vrsta
grabežljivaca vanredno decimira mnogobrojnu tamošnju divljač, to si
kod vlade razbijaju glavu, kako će što uspješnije stati na put toj novoj
pogibelji za tamošnja lovišta.


Tršćanski Lloyd — nove novine za narodno gospodarstvo.


G. Kučinić u Trstu (Via del Teatro 1, „Tergesteum, Scala IV. I. kat)
počet će doskora izdavati novi list pod naslovom Tršćanski Lloyd", koji
će donositi viesti o trgovini, industriji, trgovačkoj mornarici, brodogradnji,
osjeguravanju, novčarstvu, prometu, burzi, ribarstvu i t. d. da tim, kako
veli, izpuni osjetljivu prazninu, jer takovoga lista ne imaju južni Slaveni.
Sam Trst, da je kao najveći trgovački emporij naše monarkije, najzgodnije
mjesto za izdavanje ovakovoga lista.
K parcelaciji nekih državnih šuma u Ugarskoj. Poznata je
činjenica, da se u susjednoj Ugarskoj mnogo čini, da se ojača seljačkoratarski
živalj, te da parcelacijami dodju pojedinci do zemljišta. U broju




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 140 —


12. našega lista od pr. god. priobćili smo oamjeru kr. iig. ministarstva
za poljodjelstvo, kojim ono kani na malo — po 2 rali — parcelirati
neka državna šumska i gospodarska zemljišta u ukupnom iznosu od
6002 rali i da će se ta prodaja doskora provesti. Sada možemo polag
„Pester Lloyda" izvjestiti, da je ova parcelacija, odnosno prodaja tih
zemljišta, u siečnju preduzeta i da je čitava prije spomenuta površina
prodana na jagmu uz uvjete, pod kojimi se je k prodaji pristupilo.
Tako su evo mnogobrojne obitelji došle do vlastitoga posjeda, što je
ujedno i dokaz, da se ovakovimi parcelacijami može polučiti liep uspjeh,
te bi se za tim primjerom poći moglo.
Šume i šumarstvo u Italiji. Italija je jedan od važnih konsumenta
drva iz austro-ugarskoga carinskoga područja, naročito važan
konsument i za naše hrvatsko drvo, vriedno je s toga polag novijih
podataka upoznati se sa šumami i šumarstvom Italije.


Polag Peronovog „Salle condizione forestali in Italia" (1900.) ima
u Italiji svega 4,158.000 ha šume. Državnih šuma ima vrlo malo,
naime samo oko 140 tisuća hektara t. j . oko SV^Vo ^´^ svekolike šumske
površine, a i od ove površine zakonom je zajamčeno, da se samo 52
tisuće ha. ne smiju prodati. Ostala bi se površina mogla prodati i
doista, kad država ne ima novaca, ona držav. šume prodaje. Od sveukupne
površine Italije, zauzimlje šuma samo oko 14´/^"/o (^ Hrvatskoj
i Slavoniji oko 367o) > najviše je ima u području Apenina (oko 43´´/ol
a najmanje u Siciliji (oko b^/^). Najvažnije su šume kestenici, kojih ima
oko pol milijuna hektara ili po prilici mihjun rali, a daju popriečno
5—6 milijuna metr. centi kestena (ploda).


Zbog ovoga ploda, koji je jedna od glavnih hrana tamošnjega pučanstva,
ove su šume narodno-gospodarstveno najvažnije. Kako se je
Italija dugo razpadala u bezbroj država i državica, nije moglo ni govora
biti 0 kakovom jedinstvenomu šumskomu zakonu. Istom od g. 1877.
došla je Italija do jedinstvenoga šumskoga zakona. Taj je zakon vrlo
liberalan, šu movlastnika malo spriečava u skroz slobodnom uživanju
šume. Samo one šume, koje nose očiti karakter zaštitnih šuma i koje
bi se hygienskih razloga (malarije) uzdržati morale, unašaju se u posebni
šumski kataster (Boschi vincolati) i mora se s njimi nešto bolje i
potrajnije gospodariti. Nu i ta vinkulacija mnogo ne hasni, jer se i
vinkulirane šume mogu dosta lahko opet devinculirati. Kestenici, kao
najvažnije talijanske šume, uplivale su i na sam taj šumski zakon, koji
sve šume đieli u dvie kategorije: šume izna d granice do koje se širi
kesten i šume izpo d te granice (ta je granica 1000—1500 met. nad
morem). Šume, s kojima treba bolje gospodariti, i puste površine koje
treba pošumiti (vinculirane površine), imale bi se u pravilu u onom




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 141 višem
pojasu tražiti. Broj vinculiranih površina (Terreni vincolati) iznosi
oko 4 milijuna ha. (od toga oko 3 mil ha. šume, oko 380 tisuća ha.
živica i oko 780 tisuća ha ogoljelih površina) i to oko 607o u višem,
a 407o u nižem pojasu. Goljeti se gotovo nigdje ne pošumljuju, jer
novaca ne ima. Šume se mnogo izharači, navodno sbog pretvorbe u
drugu kulturu. Potrajno racionalno gospodarenje sa šumami težko si
utire put. Vlada bi htjela utrti put racionalnijem gospodarenju sa šumami
i gospodarenje staviti pod oštriji nadzor, pa je i izradila novi
nešto strožiji zakon šumski i predložila ga prošloga mjeseca saboru, ali
je sabor taj zakon odklonio.


Referat vladinog savjetnika Hattingberga o raztercćeii.iu
seljaka. Ministarstvo za poljodjelstvo u Austriji nastoji već dulje vremena da
stvori jednu veliku agrarnu političku akciju, kojoj bi bila zadaću umanjiti
zaduživanje na posjed i urediti agrarno vjeresijske odnošaje. Zemaljsko
je gospodarsko vieće pretresalo u opetovanim sjednicama kompleks
tih pitanja, koja spadaju u ovu materiju. Temelj ovim pitaajima udarili
su vrlo važni predloži direktora dolnjo-austrijskog hipotekarnog zavoda
vladinog savjetnika Hattingberga, o kojima bi se imali kao o posebnom
velikom djelu u posebnoj sjednici gospodarskog vieća razpravljati.
Na temelju referata vladinog savjetnika Hattingberga osnovati će
se dalnja akcija gospodarskog vieća i države — i iz toga se vidi, od
kolike su važnosti ovi njegovi predloži.


Već u aprilu godine 1901. imao je državni savjetnik Hattinberg
priliku, da podnese svoj savjet u formi referata o Grabmayerovim
predlozima za razterećenje u Tirolu. Isto kao i dr. Grabmayer uvidja i
i Hattingberg, da su hipotekarni zavodi i Reiffeisenove udruge jedino
kadri, da zaprieče sve više rastuće zaduživanje poljodjelaca i da postepeno
dovedu te poljodjelske odnošaje do boljeg stanja.


Bez ikakve tendencije i pomisli za svoj vlastiti interes, jer nisu tečevne,
imajii obje ove institucije zajedničku karakteristiku, već u tom
što idu za jednim ciljem, te bi kao takove morale i zajednički djelovati
udružene u veliku zajedničku organizaciju.


Kao glavni zahtjev kod Hattingberga, a isto tako i kod Grabmayera
jest sveobće uvedenje neotkazivog rentovnog duga, te se obojica slažu
u tom, da samo zajmovi dobiveni na založnice imaju u tom smislu sva
potrebna svojstva.


Provedbu ovakove akcije umišlja si Grabmaver u obliku monopola
za poljodjelske zajmove, koji bi se onda uveo u zemaljske hipotekarne
banke.


Hattingberg je naprotiv toga mnienja, da ovi instituti u nikakvom
slučaju ne bi sami po sebi neizmjernim potrebama odgovarati mogli.




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 142 —


te traži monopol samo za zajmove na založnice u formi prisilne
od plate.


Što se osobnog kredita tiče, postupa Hattingberg rigoroznije nego
Grabmayer i polaže tim veću važnost na razvitak ove organizacije,
pošto on kao i Grabmaver ne pušta s vida ustanovljenje granice raztereeenja.


Uzme li se poljodjelcu jedan dio njegovog realnog kredita, a to
činimo, kada mu branimo da svoj posjed preko stanovite granice
uknjiži — to ga se mora nečim odštetiti, da mu ne bude još gore
nego prije. Ovu nadoknadu predstavljaju nam osobni zajmovi u kratkim
rokovima i to kod Reitreisenovili udruga, a ova akcija, o kojoj smo
napred govorili, ima svrhu, da svakom vjeresije dostojnom poljodjelcu
dade priliku na njezinu uporabu.


Savjetnik Hattingberg zastupa, kako se vidi politiku t. zv. malih
sredstava, pa prema tomu nisu nuždne velike promjene cjelokupnog
agrarnog prava, da pruže pomoć, već radi toga, što bi se jedva i za
10 godišta u pravnu sviest seljačtva uživiti mogle, te i sbog toga, što
bi ih samo idealni ljudi mogli shvatiti, dok bi obični poljodjelac ostao
za njih prazan i pust.


Poljodjelstvo ne smije očekivati vanjske pomoći, koja bi — provedena
na račun (štetu) svih porezovnika — u skoro do stare biede
dovela; u gospodarstvenom uzgoju pojedinca leži najvažniji
moment svake omašne akcije.


Poljodjelstvu neka se dade samo naputak i organizacija,
a ono će se onda vlastitom snagom bez češće potrebe državnih
subvencija podići.


Ovaj Hattingborgov referat, koji će se odobriti na glavnoj sjednici
austrijskog-poljodjelskog vieća, sastojati će se po svoj prilici iz tri diela.


Prvi dio razpravljat će o mnnogobrojnim predlozima na polju
razterećenja, koji su dosele od najuvaženijih njemačkih i austrijskih
strukovnjaka predloženi. Reformni plan dre. Grabmavera je tu razpravljen.


Drugi dio razpravlja o faktičnom smjeru naših najznamenitijih vjeresijskih
zavoda, te iztiče njegovu bolju stranu, uporedjujuć ga sa tražbinama
današnje znanosti, koja vodi do cilja novčane politike. Temeljito
je razpravljena u ovom dielu manipulacija sirotinjskih blagajna i
poštanskih štediona.


Treći dio govori o akciji razterećenja, o čem je već u aprilu godine
1901. bilo govora.
Onda (1901.) obrazložio je Hattingberg svoj program u sliedećim
točkama i stavio sliedećo zahtjeve :


I. Na polju hipotekarnog kredita:


ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 143 —


a) Prisilnu odplatu, svih po javnim kreditnim zavodima izdanih i
izdati se imajućili hipotekarnih zajmova na zemljištne realitete.


b) Zajmovi na založnice štedionica, eventualno i sirotinjskih bla


gajna, nadalje i onih zemaljsko hipotekarnih zavoda.
c) Osiguranje legitimnog posjedovnog kredita uvedenjem posebne
vrsti rentovnih dobara.
d) Promjenu odredaba zakona o konvertaciji i odredaba eksekucionalnog
reda preko minimalne ponude.
II. Na polju osobnog kredita:


a) Tlvedenje prometnih glavnica i prometne pričuve za naše poljodjelsko-
gospodarske udruge i za Reiffeisenove blagajne.
b) Da se daju zajmovi na osobnu vjeresiju što redje, a da se
k tomu ne povlači još hipoteka za sigurnost ovakovog duga.
c) Neka zavodi, koji se ovakim hipotekarnim poslovima bave u
raznim krunovinama stupe u savez.
d) Preinaka §. 208. eksekucionalnog reda. Ove mjere udruženja
preporučivao je onda Hattingberg sliedećim zaključnim riečima:


Ostvarenjem tih predloženih mjera ne bi bio gospodarski razvitak
zapriečen i uzdrman, nego je šta više svaka od njih kadra da zasije
blagostanje u sveukupno seljačtvo i da naše samostalne gospodare
podigne.


U skupnom djelovanju obećaju nam te promjene sniženje tih zemljištnih
dugova, što od godine do godine rastu za velike svote, te takodjer
uvedenje racionalnog gospodarstva i etičko učvršćenje u širim
slojevima pučanstva. ,


Budemo li mogli ostvariti ovaj predloženi program i budemo li
mogli što savjestnije konstatovati stečene uspjehe u svim krunovinama
redom, tada ne će trebati pojedine zemlje oklievati, da učine posliednji
korak i pristupe monopoliziranju zajmova na zemljištni posjed, da se
konačno sva ratarska gospodarstva s vremenom rieše dugova, koji ih
pritišću. Preveo: Petar Fetrović.


Dvostruka žetva pomoću elektriciteta. Sveučilištni profesor
Lemstrom došao je na tu ideju da pomoću elektriciteta pospješi rast i
plodnost flore u onim krajevima, gdje klima nije osobito povoljna za
razvitak iste. Na ovu je misao došao promatranjem flore u sjevernim
krajevima naročito u svojoj domovini Finskoj; bez velike množine elektriciteta
ne bi se moglo razjasniti, da je tečajem kratkoga i dosta hladnoga
ljeta, ipak ljetina u Finskoj dosta obilna. Svojim mnogobrojnim
pokusima na tom polju postigao je vrlo lijepe uspjehe.


Elektriciteta djeluje povoljno na rast i na kapilarna cievi kroz
koje prolazi, da u njima mogu razstopine u smjeru pozitivne struje




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 144 —


lakše kolati. U prvi se mah čini, da se to ne slaže sa teorijom, koja
govori, da svi sokovi teku u smjeru od korjena prama lišću, ali činjenjenica,
koja je dokazana pokusima, govori, da biljka prima hranu na
lišće usljed elektricitete, koja mnogo više doprinosi razplodu i djelovanju
korjena, nego što se u obće i misli. Ovo se posljednje dade shvatiti
jedino onda, ako se elektricitet upotrebljuje kod dovoljne vlage.
Jasno je da suša, vrućina, pripeka škodi razvoju biljke, jer usljed tih
faktora gubi lišće mnogo više vlage, nego što ju može primiti, što je i
dokazom, da neke vanredno ćutljive biljke svoje lišće saviju da umanje
izparivanje.


Pokusi Lemstromovi sastoje se u tom, da se nad kompleksom na
kojem biljke rastu razapne t. zv. električna mreža, — a odatle možemo
i sami zaključiti da to za velike komplekse nije, već samo za vrtove,
osobito u gradu, gdje svaki komadić tla mora dati sve što može. Elektricitetom
se ne pomnožava samo množinu i sladornu sastojinu nego
pospješuje i raniji rast i dozrievanje.


Ovakov postupak otvara u budućnost, ne samo vrtlarstvu u staklenicima,
nego i u vanjskom radu na polju krasnu perspektivu, te će
vremenom biti moguća produkcija ranih jagoda, krastavaca i ostalih
plodova.


0 trošku i namještaju takili električnih mreža govori predgovor iz
pera Dr. 0. Pringheima, koji je i preveo to od velike važnosti Lemstromovo
djelo. Petar Fetrović.


0 šumarskim Tisokim školama u balkanskim zemljama


piše neki J. D. u uglednom listu „Oester. Forst u. Jagdzeitung", a piše
tako, kao da Srbija i Bugarska već imaju takove zavode i spominje
kako su te škole suvišne, S ostalim navodima g. J. D. u glavnome bi se složili,
ali su oni suvišni, — jer doista tih škola ne ima. U Srbiji samo
se je pisalo o tom, ne bi li se nakon preustrojstva biogradske visoke
škole osnovao u njoj odjel za šumarstvo, nu to je bila samo izražena
želja. U Bugarskoj pako ima samo jedna lugarnica, a valjda za tu ne
će niko reklamirati naziv visoke škole.


Ogl


Prodajem više dobro sačuvanih šumarskih djela i jednog liepog
psa prepeličara (prije vlastničtvo pokojnog kr. kot. šumara B. Karakaša).


U Prečecu kraj Ivanića.


Dragutin Turk,


nadbis. gospodarski upravitelj,
Uredjuje Ivan Partaš,prof-.5um. akademije u Zagrebu. Tiskara C. Albreeht (J. Wittasek)