DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 104 —


Neumorni pregalac u nastojanja oko uzgoja eksota u njemačkim
šumama, opetovano već spomenuti John Booth, i dalje je
nastavio svoj rad oko udomaćivanja novih stranih vrsti i oko
iztraživanja podataka odnosećih se na ved udomaćene vrsti.
Ove godine izdao je ou opet jednu svoju publikaciju u tom
smjeru pod naslovom: »Die Einfiirung auslandischer Holzarten
in die Preussischen Staatsforsten unter Bismarck und Anderes«
(Berlin 1903. kod J. Springera, ciena 6 K.), kojom sa svoje
strane govori o uspjesima postignutim oko uzgoja eksota
zadnjih godina i predlaže, koje bi se vrsti naročito u njemačkim
šumama u što većoj množini gojiti morale. U toj svojoj knjizi,
koja bi se mogla smatrati nekim nastavkom njegove već godine
1882. izašle publikacije: „Die Naturalisation auslandischer
Waldbaume in Deuschland" živo zagovara što veći
uzgoj Douglasove smreke (Abies Douglasii), Sitka smreke (Picea
sitchensis), američkoga crnoga oraha (Juglans nigra) kasne
trešnje (Prunus serotina), bagrema (Robinia pseudoacacia),
osim toga još i nekih drugih vrsti, kojih uzgoj ipak u tolikoj
mjeri ne preporučuje.


Ovo najnovije djelo Boothovo, ako i ne ima tolike važnosti
kao ono njegovo od g. 1882., puno je vrlo zanimivih
podataka. Napose zanimivi su oni podatci odnoseći se na saobraćaj
njegoj sa »željeznim kancelarom«. Iz odnosnih podataka
vidi se vanredni interes ovoga velikoga muža za gospodarstvo
i šumarstvo; vidi se koliko je Bismarck držao do nastojanja
oko gojenja eksota u veliko u njemačkim šumama; a vidi se
konačno, da se je i sam taj moćni muž morao češće boriti protiv
uplivne pruske birokracije, koja mu je mnogo i mnogo puta
bacala klipove pod noge. Da mu je Booth postao ne samo
štovateljem, već pravim obdržavateljem, svjedoči to najbolje
zadnja ova njegova publikacija, kojoj je, kako veli, svrha sačuvati
i kasnijem potomstvu uspomenu na zasluge Bismarckove
oko unapredjenja njemačkoga šumarstva. Budu li se
jednoč, a opravdana je ta nada, u njemačkim šumama kasnije
generacije divile orijaškim stablima raznovrstnih eksota, neka