DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1903 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 104 — Neumorni pregalac u nastojanja oko uzgoja eksota u njemačkim šumama, opetovano već spomenuti John Booth, i dalje je nastavio svoj rad oko udomaćivanja novih stranih vrsti i oko iztraživanja podataka odnosećih se na ved udomaćene vrsti. Ove godine izdao je ou opet jednu svoju publikaciju u tom smjeru pod naslovom: »Die Einfiirung auslandischer Holzarten in die Preussischen Staatsforsten unter Bismarck und Anderes« (Berlin 1903. kod J. Springera, ciena 6 K.), kojom sa svoje strane govori o uspjesima postignutim oko uzgoja eksota zadnjih godina i predlaže, koje bi se vrsti naročito u njemačkim šumama u što većoj množini gojiti morale. U toj svojoj knjizi, koja bi se mogla smatrati nekim nastavkom njegove već godine 1882. izašle publikacije: „Die Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deuschland" živo zagovara što veći uzgoj Douglasove smreke (Abies Douglasii), Sitka smreke (Picea sitchensis), američkoga crnoga oraha (Juglans nigra) kasne trešnje (Prunus serotina), bagrema (Robinia pseudoacacia), osim toga još i nekih drugih vrsti, kojih uzgoj ipak u tolikoj mjeri ne preporučuje. Ovo najnovije djelo Boothovo, ako i ne ima tolike važnosti kao ono njegovo od g. 1882., puno je vrlo zanimivih podataka. Napose zanimivi su oni podatci odnoseći se na saobraćaj njegoj sa »željeznim kancelarom«. Iz odnosnih podataka vidi se vanredni interes ovoga velikoga muža za gospodarstvo i šumarstvo; vidi se koliko je Bismarck držao do nastojanja oko gojenja eksota u veliko u njemačkim šumama; a vidi se konačno, da se je i sam taj moćni muž morao češće boriti protiv uplivne pruske birokracije, koja mu je mnogo i mnogo puta bacala klipove pod noge. Da mu je Booth postao ne samo štovateljem, već pravim obdržavateljem, svjedoči to najbolje zadnja ova njegova publikacija, kojoj je, kako veli, svrha sačuvati i kasnijem potomstvu uspomenu na zasluge Bismarckove oko unapredjenja njemačkoga šumarstva. Budu li se jednoč, a opravdana je ta nada, u njemačkim šumama kasnije generacije divile orijaškim stablima raznovrstnih eksota, neka |