DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1903 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 54 —


Najznačajnija čest stabla jest glavna os, koja se u stanovitoj
visini grana ili ostaje ne razgranjena. Ona postaje od
uzpravnih, prileglih i snažnih vršikastih mladica (Gipfeltriebe),
kako to vidimo u drveća iglastoga i u javorova, ili se razvije
od pokrajnih mladica, koje se uzprave i tako zamiene one
prve, kako nam se to odaje u većine listnatoga drveća. Kada
se takvi lanac mladica udeblja, poraste u deblo, koje se najjasnije
očituje u jele, smreke i ariša. Ovdje se razvila jedina
jedna glavna os, koja seže od korjena do zadnjega vrška. Oko
nje poredaju se pokrajne mladice tako pravilno, da je Rossmaessler
punim pravom iglasto drveće ozvao »matematičkim«
rodom. Da se deblo od krošnje što više iztakne, valja da se
ono očisti, jer nam tek onda, pada u oči kao gladak valj ili
valjak. Stablo se pak čisti onda, kada odbacuje mrtve grane
takozvane suvonjike, koje su u šumama poznate kao prasce ili
leževina. Ove grane odbacuje deblo često onda, kada su mu
stabla porasla na gusto ili kada ih zasjenjuje vlastita krošnja.


Ima stabala, koje odbacuju grane svojevoljno, tako borovi,
briestovi, hrastovi, orasi, jaseni, bieli javorovi, vrbe i sremze.
U bora odskakuju mnogogodišnji kratkorasti, u vrbe i sremze
grančice, koje su već i cvale. Ovo odkidanje nalikuje listopadu
(padanju lišća), te tu priroda nadomješta i škare i gospodara.


Topole odbacuju takove kratkoraste, koji već ugibaju, vrbe
pak dugoraste. Nekoja stabla odbacaju takove grane već mjeseca
srpnja, nekoja kasnije, nu u jeseni biva to odbacivanje
sve to jače Obično odbacuju jednogodišnje, ali i šest- i višegodišnje
grane.


Suša, starost, kržljavi uzrast, mršavo tlo, pospješavaju takovo
odbacivanje, dočim mlada stabla, koja se snažno hrane,
kadkada toga ne čine. Tomu odbacivanju leže uzroci svakako
u nutrinji stabla, dočim ga vanjske prilike samo pospješavaju.
Odpadci kratkorasta u jele i smreke ne idu ovamo, jer ih odbacuju
vjeverice ili ptice, nu po Fr a nek u ima u smreke i
pravih odpadaka koji su brojni osobito poslije bure ili oluje,
dočim tvrde opet drugi, da su tomu ipak krive vjeverice, kojima