DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1903 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 54 — Najznačajnija čest stabla jest glavna os, koja se u stanovitoj visini grana ili ostaje ne razgranjena. Ona postaje od uzpravnih, prileglih i snažnih vršikastih mladica (Gipfeltriebe), kako to vidimo u drveća iglastoga i u javorova, ili se razvije od pokrajnih mladica, koje se uzprave i tako zamiene one prve, kako nam se to odaje u većine listnatoga drveća. Kada se takvi lanac mladica udeblja, poraste u deblo, koje se najjasnije očituje u jele, smreke i ariša. Ovdje se razvila jedina jedna glavna os, koja seže od korjena do zadnjega vrška. Oko nje poredaju se pokrajne mladice tako pravilno, da je Rossmaessler punim pravom iglasto drveće ozvao »matematičkim« rodom. Da se deblo od krošnje što više iztakne, valja da se ono očisti, jer nam tek onda, pada u oči kao gladak valj ili valjak. Stablo se pak čisti onda, kada odbacuje mrtve grane takozvane suvonjike, koje su u šumama poznate kao prasce ili leževina. Ove grane odbacuje deblo često onda, kada su mu stabla porasla na gusto ili kada ih zasjenjuje vlastita krošnja. Ima stabala, koje odbacuju grane svojevoljno, tako borovi, briestovi, hrastovi, orasi, jaseni, bieli javorovi, vrbe i sremze. U bora odskakuju mnogogodišnji kratkorasti, u vrbe i sremze grančice, koje su već i cvale. Ovo odkidanje nalikuje listopadu (padanju lišća), te tu priroda nadomješta i škare i gospodara. Topole odbacuju takove kratkoraste, koji već ugibaju, vrbe pak dugoraste. Nekoja stabla odbacaju takove grane već mjeseca srpnja, nekoja kasnije, nu u jeseni biva to odbacivanje sve to jače Obično odbacuju jednogodišnje, ali i šest- i višegodišnje grane. Suša, starost, kržljavi uzrast, mršavo tlo, pospješavaju takovo odbacivanje, dočim mlada stabla, koja se snažno hrane, kadkada toga ne čine. Tomu odbacivanju leže uzroci svakako u nutrinji stabla, dočim ga vanjske prilike samo pospješavaju. Odpadci kratkorasta u jele i smreke ne idu ovamo, jer ih odbacuju vjeverice ili ptice, nu po Fr a nek u ima u smreke i pravih odpadaka koji su brojni osobito poslije bure ili oluje, dočim tvrde opet drugi, da su tomu ipak krive vjeverice, kojima |