DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Povratimo se opet k Ijetorastu, da razmotrimo njegovu absolutnu duljinu. Ova je razna, jer može Ijetorast biti dug samo nekoliko milimetara, ali i metar i vise, što ovisi o raznim prilikama, o vrsti i starosti biline. Od absolutne duljine Ijetorasta ovisi prirast stabla i njegova visina, a kako oni ne rastu samo u visinu, već i u širinu, ovisi o njima više manje i oblik krošnje. U praksi razlikujemo drveta, koja rastu lagano i takova koja rastu brzo, a dogadja se to naročito, dok je bilina mlada. Navesti ćemo nekoliko primjera. Ariš ili mecesan poraste već u drugoj godini na 0"3 m. visoko, docim jela u isto vrieme izbije 1—3 cm. dugom mladicom, koja se i u sliedećim godinama slabo iztiče. Do 20, 25 godine pada i u bukava duljina stabla slabo u oči. Ove razlike biti će nam jasne, ako smetnemo pod oko ono mjesto na kojemu je stablo poraslo, pak i potrebu svjetla. Ariš, jova, jasen, bor i druga brzo i"astuće drveće ne podnosi sjenu drugoga drveća, ono raste, raste hrlo, da se nadigne povrh zelena krova šume i domogne svjetla. Ovo opažamo i u takova drveća, koje raste u dubljinama. Liepo te to očituje u onim krajevima domovine u kojima se razvila formacija Krasa, u kraškim krajevima, naročito Gorskoga kobtara, na Velikoj Kapeli, Velebitu, Plješevici i druguda. Takova tabla, visoka i tanka poput svieće, padaju n. pr. u oči u ponikvama izmedju Tršća i Gerova, pak u ponikvama na vrhu Grebene kod Kuželja. Kadkad su iz velike dubljine ponikve, šiknula stabla tako visoko, da se od prevelike visine svijaju ili gornjim dielovima krošnje jedno o drugo prislanjaju. Sto je ponikva dublja, što je mračnija, to je borba za svjetlom jača. Na putu izmedju Stojdrage i Novoga sela u Zumberku ima i velikih i dubokih ponikava, a naročito je zanimiva jedna u kojoj je porasla bukova šuma sa osobito visokim stablima. Ponikve na Plitvičkim jezerima su obične, dapače se i sama jezera u takovim razlievaju. Oko jezera Okrugljaka dolnjega ima tako dubokih ponikava, da od bukava vire iz nje samo vršići od krošnje, a visinom i oblikom debla oponašaju »tankovite « jele i smreke. Osobito se to iztiče u ponikvama na |