DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 24 <-- 24 --> PDF |
22 da se od ovakovih kopija mogu nabaviti pojedini listovi, dočim se od litografiranili kopija mogu kupiti samo listovi jedne porezne obdine zajedno, vazda demo bolje proći, nabavimo li si pikirane kopije. H. Nekoje neizpravnosti ? u članku: »Dva odgovora« u svezci 6. Šumarskog ]i« broj 9. i 10. »Šumarskog lista« od god. 1901. rečeno: »da bilje transpirira dakle i hrast lužnjak vodu korienjem usisanu i iz zraka upitu, koju ne može upotriebiti«. Pri tom je izvolio primjetiti, da bilje ne može iz zraka vode upiti. Ovu tvrdnju g nadšumara oborili bismo odma sjetivši se na mahovine specialno na one, koje živu na golom kad i kad na gladkom kamenu Oborili bi tu tvrdnju gjetivsi so na funkcije zračnog ko ricnja (Luftwurzeln) nekojeg bilja. Držimo naprotiv, da gosp. nadšumar nije mislio sve bilje, ved naše nadzemno listnato, a poglavito naše drvlje i grmlje. Da je količina vode, koju nadzemno listnato bilje iz zraka upija, prima ili usisava, neznatna, o tom ovdje nije govora, vfć nije nam poznato, a da je ne bi primalo. Ka protiv toga Kerne r u svom djelu: »Pflanzenleben« n prvom dielu pod naslovom: »A.ufnahme von Regen und Tau (lurch die Laubblatter« na strani 208. i sliedećim razpravlja 1 liepa pravoužitnica kiteći me kitom cvieća, niti ne po mišljajući na phjsiologijii bilja, poškropila ju je vodom, a da tako brzo ne uvene u okancu mog kaputa. Dakako reći se mora, da se tu nije rp;dilo samo o upijanju vode, već i o uma njenju transpiracije. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — Cuboni veli po Prantlu u knjizi: »Manuale di Botaqica « na strani 92. sliedeće: »Stablike i lišće sa svojim neozliedjenim površinama nisu u stanja upiti znatne količine vode ili vodenih para«. Iz ovoga proizlazi, da je njihov sud : da bilje i iz zraka prima (upija) vodu odnosno vodene pare. Isto. što tvrde Prantl i Cuboni veli i Sachs u svom znamenitom djelu: »Lehrbuch der Botanik« — a ne nieče toga ni u svojim predavanjima: »Vorlesungen iiber Pflanzen-Physiologie «, naprotiv pako na strani 306. .odnosno 306. njegova se tvrdnja produdara sa gad rečenim. Druga neizpravnost bila bi: »Kaošto drugo bilje tako i lužnjak više transpirira u danu nego li u noći.« I za ovu tvrdnju izvolio je reći g. nadšumar Metlaš, da je neizpravna sa navodom: »jer bilje u i;oći nikako ne transpirira«. Dan se od noći poglavito razlikuje, što je danju svietlo, a u noći tamno. Obično biva, da je danju i toplije, što ali nije uviek. Za vrieme vegetativne periode za naše listnato bilje mora, da ostane i kroz noć tolika toplina, koju može list i mladi izboj podnieti, a čim to nestaje vidimo, da list i mekani izboj vene i uvene. Naprotiv pako razlike svjetla dana i noći ne djeluju na bilje, jer vidimo, da ono žive u sobama, uz druge povoljne uvjete, i u sred ljeta, kao i oko božica, prem je ljeti dan veći a noć kraća, — dočim je u zimi obratno. Ne ćemo time omalovažiti phjsioložki upliv svjetla na vegetaciju bilja i njihov razvoj, već hoćemo, da iztaknemo, da svjetlo nije kao takovo neobhodno potrebno za življenje bilja, ako su drugi uvjeti skloni, ako imade bilje dovoljnu zahhu ugljičnih hjdrata, dok ne nastane potreba za stvaranje novog gradjevnog materijala. Da je tomu tako posvjedočava nam klijanje sjemenja, biljke u podrumima, razni parasiti itd. Biljka će dakle i u tmini obavljati sve životne funkcije, osim otvaranja ugljičnih hjdrata. Ona će rasti, a da rasti t. j . povećavati stare i stvarati nove organe uzmogne, mora razvažati i đovažati gradnju. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — Razvažanje i dovažanje ugljičnih hjdrata. u biljci biva difusionom strujom vode, t, j . voda mora da raztopljenu gradju ´svojim kolanjem u biljci donaaa na mjesto uporabe. Tim difusionim gibanjem dolazi voda i u površinu mekanih izboja i u površinu lista, po tome i u puci (stomata, Spaltoffnungen) a odavle hlapljenjem ili transpiracijom u zrak. Pošto bilje i u tmini raste, dakle i u noći, o čem nitko ne dvoji, to i u noći mora da u njem kola voda, a uslied toga mora da i transpirira u noći. De C andolle (Mem. pres. a V acad. des se. par divers savemts 1806.) činio je pokuse o uplivu svjetla na bilje, i o transpiraciji vode, medju inim i sa tri listnate grančice hrastove, a tri jelove od 8 sati na večer do sliededega jutra, i to: na prostom zraku, u tamnom podrumu i u razsvietljenom podrumu (sa svietiljkom). Pri tom je pronašao, da je u hrasta primanje voda, a po tom i transpiracija najveća bila u tamnom podrumu, gdje je temperatura bila najveća, a najmanja na prostom zraku, gdje je temperatura bila najmanja. Kod jele bilo je primanje vode najmanje u razsvietljenom podrum ii srednje temperature, a najveće u tamnom podrumu najveće temperature. Po tom je zaključio, da svjetlo ne djeluje na sve biljke jednako, i da se hrast vlada shčno jeli. Ovom pokusu prigovara Eder, što nije uzeo u obzir zračnu vlagu prostora, u kom je pokuse činio. Unge r (Sitzungsb. der kais. Akad. der Wissensch. 1861.) pripisuje svjetlu upliv na transpiraciju bilja, pak nalazi maksimum transpiracije izmedju 12. i 2. ure u danu, a minimum u noći. U proljeće i u jesen moguće prije nego li u ljeti. Sach s (Grundziige der Pflanzen-Phjsiologie 1873.) veli, da na transpiraciju bilja djeluju meteoroložke razlike dana i noći tako, da su temperatura, vlaga i svjetlo dana transpiraciji sklone, a u noći nesklone, no u obratnim slučajevima može biti obratno. Isti botaničar veli u svojim predavanjima (Vorlesungen iiber Pflanzen-Phjsiologie 1892.) da se puci lišea u tmini |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — sklapaju i tim spriečavaju transpiraciju — ali ne veli, da nije transpiracija bilja u nodi nikakva. Ede r (Inaug. diss. an der kgl.´Univ. Leipzig 1875.) veli, da svi vanjski uplivi, koji se mjenjaju danju i u nodi pokazuju o njih ovisan periodicitet transpiracije, a da svi physiolozi, koji su u tom eksperimentirali nadjose znatno veće hlap- Ijenje (transpiraciju, Verdunstung) danju nego li u noći. Danju pako jur Mille r opaža u jutro veću transpiraciju nego li poslie podne. Eder dolazi pokusiina sa registratorom transpiracije, da ne pada minimum transpiracije u noćnoj tmini, već odgovarajući dižućoj se temperaturi i rela.tivnoj vlazi, obično neko vrieme iza izlaza sunca. Guettar d (Mem. de 1´ acad. des sciences de Pariš 1748. i 1749.). Meye n (Fflanzenphysiol. 1838.), Moh l (Bot. Zeit. 1856.), Hofmeister (Flora 1862.), Deherain (Ann. des sciences nat. 1869.), De Bar y (Vergleicliende Anat. der Wegeorgane 1874), Schendene r (tjber Bau und Meclian. der Spaltoff. 1881.), Pfef fer (Pflanzen-Phy8iologie 1881.), Prantl, Cubon i (Manuale di Botanica 1885.), Kerne r (Pflanzenleben 1890.—1891.) nijedan od ovih botaničara, makar i pripisivali sad veći sad manji upliv svjetla na transpiraciju bilja nije uztvrdio, da bilje u noći ne transpirira. Baveći se jur više godina physiologijom bilja, a praveći razne pokuse u koliko mi služba dozvoljava, i proučavajući životne funkcije bilja pod raznim uplivima, nisam došao do inih rezultata, pak držim, da bilju, dok imade dovoljno gradjevnog materijala, ako su mu ini uvjeti povoljni, nije neobhodno potrebno svjetlo za življenje — dočim da na transpiraciju ne djeluju toliko sunčane zrake kao nosioci svjetla, već kao nosioci topline. U prilog koli prvoj toli drugoj tvrdnji mogao bi iznieti razne učinjene pokuse, kao i tabele, ali nije za to ovdje mjesto. Imade moguće protivnih dokaza, koji meni nisu poznati a možda ni mnogom drugom cienjenom čitatelju, pak bi zahvalni bili g. nadšumaru kad bi izvolio donieti upute na auktore. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1903 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 — koji su pobili gornje tvrdnje ili, ako se smijem drznuti i zamoliti ga, da izvoli svoje tvrdnje dokazati pokusima po njemu učinjenim, ter me na taj način uvjeriti o mojim neizpravnostima 0 tom smjeru. Begna. Obranbeni ili plastovi sjegurnosti proti šumskim požarima kraj željezničkih pruga. Piše Josip pl. Aue, kot. šumar. Medju šumske požare, koji se u novije doba uslied sve većeg i većeg razprostranjivanja željezničke mreže češće dogadjaju, spadaju požari šumski, prouzročeni izbacivanjem žeravica i inog gorivog i gorećeg materijala iz željezničkih lokomotiva na onim mjestima, gdje nam željeznička pruga branjevine toli otvorene šume prosjeca. Da se ovakovom šumskom požaru predusretne, to se obično duž željezničke pruge, gdje takova šumu prosjeca, t. z. vatro-obranbeni ili plastovi sjegurnosti (Schutz oder Sicherheitsstreifen) osnivaju. Što bje do prije nekoliko godina u tom pogledu učinjena t. j . osnovano i preduzeto, pokazalo se je nedostatnim. Obično pokazali su se ti obranbeni plastovi preuzki i svrsi podpunoma neogovarajući, tako, da su iz lokomotive izbačene iskre uski plašt preletjele, u šumu na suhu stelju, posušene doljnje grančice četinjačah i t. d. pale, te se je tim povodom šumski požar porodio. U drugom slučaju opet nisu ti obranbeni plastovi valjano i po propisu čisto držani bili, naime bili su puni puncati lahko upaljivih predmeta, naročito- suhog grmlja, suhe trave, šaša i suhe trstike. Nekada opet i sama konfiguracija tla takav požar pospješuje n. pr. na velikim strminama. U novije doba željeznicami prouzročeni šumski požari dokazali su, da su preduzete i provedene obranbene mjere nedostatne, te iziskuje potreba, da te mjere budu obsežnije i svrsi |