DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 726 — Vezanje i pošumljeiije Deliblatskih piesaka. Sve do razvojačenja Krajine pošumljivali su se samo rubovi Deliblatskih pjeskulja u nadi, da će šumom obrašteni rub tvoriti naravnu zaštitu proti vjetru i obustaviti širenje i napredovanje živog pieska u unutrašnjost i na okolna susjedna zemljišta žitelj3tva. Potonje je mjestimice uzsliedilo, dočim su postojeće u nutrašnjosti ogromne površine živog pieska i dalje neobrašteue i puste ostale, razširujuć se i mjenjajuć neprestano svoj oblik. Sistematičnim vezanjem i pošumljenjem živog pieska požeto je — nakon razvojačenja Krajine — sa jugo-iztočne strane pjeskulja odakle duva opasni vladajući vjetar »kosova« te se taj rad nastavlja prema sjevero-iztoku, gdje se ima dovršiti. Ovaj smjer kultiviranja Deliblatskih pjeskulja vodi jedino k cilju, jer je izkustvo prijašnjih godina pokazalo, da je kulture, podignute na sjevero-zapadnih strana pjeskulja, na skoro vladajući vjetar našenim pieskom zasipao i uništio, pa je to i razlog, da se nastoji živi piesak najprije vezati i umiriti tamo, odakle ga opasni vjetar diže, te u unutrašnjost i preko sjevero zapadnih granica raznaša. Današnja šumarska uprava Deliblatskih pjeskulja ograničila je svoje djelovanje samo na kultiviranje živog pieska, te prelazi sve ostale polu ili sasvim vezane površine, ostavljajuć ih za kasniju kulturu, kada leteći piesak podpuno smiren i obrašten bude. Kako se polag postojeće gojitbene osnove godišnje 800 do 1000 rali živog pieska pošumljuje, to se u prvom redu valja pobrinuti za uzgoj dovoljne množine sadnicah i to: akacijevih biljkah i ključića, crne i kanadske topole te jablana, s kojim vrstima se sada Deliblatski pieski izključivo pošumljuju. Za uzgoj akacijevih biljkah osnovani su u plodnih humosnih nizinah i kotlina, unutar paši blaga zatvorenih pjeskulja, šumski vrtovi, koji zapremaju za produkciju ogromne godišnje potrebe biljkah velike površine. |